Politika bez morala?

1. Poveži vlastiti interes u interesu opće dobrobiti!
2. Teži vlasti, ali je stavi u službu pravde i ljubavi!
3. Traži uspjeh, ali pri tom nemoj izdati svoju savjest!
4. U protivniku i neprijatelju uoči mogućeg brata (sestru) i prijatelja!
5. Odupri se iskušenjima graničnog morala koji te vuče niže, ne zaboravljaj mogućnosti graničnog morala koji traži više!
6. Budi vjeran istini u govorima i obećanjima!
7. Kao političar budi prijatelj prema medijima, a kao potrošač kritičan prema medijima!
8. Budi vjeran načelima i nipošto dogmatičan!
9. Teži ostvarenju materijalnih dobara tako da nematerijalne vrijednosti ne odbacuješ nego ih prihvaćaš!
10. Budi u stvarnosti političkog života dosljedan pozitivnim načelima koja tvom političkom djelovanju daju smisao i cilj!

Još je 1996. god. Školska knjiga objavila zanimljivu i još uvijek aktualnu knjigu o odnosu politike i morala, a koja nam može biti putokaz u izgradnji osobnog ispravnog stava prema politici, daleko od onoga koji je uvriježen kod većine katolika Hrvata, a taj je da je politika prljav posao od kojeg se treba držati što dalje. Riječ je o knjizi Valentina Zsifkovitsa pod nazivom Politika bez morala?, a u nastavku ćemo pružiti njezin prikaz.

Politika se, prema V. Zsifkovitsu i njegovu učitelju Messneru, može definirati kao “borba za ispravni poredak kojom upravljaju interesi a vodi se sredstvima moći” (str. 19). U prvi mah se čini da takva definicija, u kojoj u prvi plan dolaze riječi borba, poredak, interesi i sredstva moći, zapravo označuje politiku kao nešto nemoralno, no dubljim uvidom u cijelu knjigu jasno je kako politika za Zsifkovitsa nema ishodišne označnice jednakima nego suprotnima moralu, ali i da se takav antagonizam može smanjiti unošenjem kršćanske etike u politiku. U tom smislu, navedeni pojmovi nemaju negativne konotacije, nego su samo ovozemaljski putovi za postignuće pravednijeg poretka.

Budući da Crkva u mnogim dokumentima i na mnoge druge načine izričito poziva sve vjernike na zauzimanje aktivnog stava prema politici, a posebno one koji imaju znanje, sposobnosti i moralne kvalitete da postanu profesionalni političari, postavlja se pitanje koliko su moral i politika u suprotnosti, ili naprotiv treba priznati kako je politika povlašteno područje mogućeg unošenja najvećih i najdjelotvornijih moralnih načela, a tu je uloga kršćana nezamjenjiva. Dobro se u tom smislu prisjetiti vrlo važnog dokumenta sv. Ivana Pavla II. iz 1990. god. pod nazivom Christifideles laici, a u kojem on kaže ovako:

“Nipošto ne mogu biti opravdanje ni za skepticizam ni za povlačenje kršćana iz politike optužbe o laktašenju, idolatriji vlasti, sebičnosti i korupciji kad je riječ o nosiocima vlasti, članovima parlamenta, vladajuće klase, političke partije, kao ni dosta rašireno mišljenje da je politika mjesto neizbježne moralne odgovornosti” (CL, br. 42).

Zsifkovits u svojoj knjizi na sustavan način iznosi naznačena područja napetosti između morala i politike, te ujedno nudi mogući put njihova smanjenja. Navodi ih deset, a poradi njihove važnosti i aktualnosti, napose imajući u vidu političku situaciju u Republici Hrvatskoj, ukratko ćemo ih sve prikazati.

1. Ponajprije, ciljevi politike su, nasuprot moralu koji teži općoj dobrobiti, vlastiti interesi. Oni su motivirani blizim i konkretnim plodovima, poput pobjede na izborima, dok je u moralu naglašena nagrada ili kazna u eshatološkom smislu. Zato je potrebno uvoditi i etička načela u politiku, ukoliko ona želi (a trebala bi) biti humanizirajuća.
2. Sljedeće područje napetosti između morala i politike određuje moć i vlast kojima teži politika, te pravda, nenasilje, sloboda, ljubav i mir, kao odrednice morala. Svakako se te oznake morala moraju sve više uključivati u politički život, pa će tada vlast biti shvaćena kao služenje, što u svojoj biti i jest, a ne kao moć u rukama nekolicine.
3. Nadalje, dok je u moralu važno ostati vjeran savjesti i ljudskom dostojanstvu, u politici je važnije postići uspjeh pod svaku cijenu. Zato treba odgajati za savjesnost, posebno za savjesnost u političkim i socijalnim okvirima. Pri tome valja imati na umu kako je savjest nužno stalno pročišćavati i odgajati, jer ako se ona počne oblikovati negirajući objektivne i po sebi dobre norme (kao što su npr. deset Božjih zapovijedi ili općenito kršćanski moral), postat će hirovita i povodit će se prema subjektivnim željama i interesima. Ta stalna katarza savjesti treba počinjati od zdravog roditeljskog odgoja, preko škola i sličnih odgojnih ustanova, do utjecaja sredstava društvenoga priopćavanja, pod uvjetom da su stvarni korektiv društva.
4. Četvrto područje napetosti čini činjenica kako su u politici svi koji drukčije misle neprijatelji, dok je u moralu razvijena ideja sveopćeg bratstva i ljubavi prema bližnjemu kao Kristu. Ukoliko se pojam neprijatelj zamijeni pojmom protivnik, situacija izgleda sasvim drukčija. Naime, dok neprijatelj ugrožava moju egzistenciju, pa ga se zbog toga želi uništiti, s protivnikom se naprotiv sklapa sporazum, odnosno pronalazi se kompromisno rješenje. Dosljedno, vjerojatnije je očekivati kako će se sutra lakše s protivnikom, nego s neprijateljem sklopiti prijateljstvo, koalicija ili neki drugi politički oblik djelovanja.
5. Daljnje se područje napetosti odnosi na toleriranje graničnog morala u politici i težnja prema idealnom moralu. Pri tome granični moral označava ponašanje “čija se motivacija načelno orijentira prema najnižoj mogućoj granici dopuštenog u području određene kulture” (Schoellgen,Granični moral,u: V. Zsifkovits, Politika bez morala?, str. 60). U tom smislu, potrebno je kažnjavati one koji vuku dolje prema srozavajućem graničnom moralu, a nagrađivati one koji vuku prema gore.
6. U politici je mnogo toga obavijeno tajnovitošću i netransparentnošću, dok se u moralu teži pravoj istini. To čini narednu napetost. Da bi se politika zasnivala na etičkim načelima ona dakako mora izbjegavati svaki oblik laži, od praznih nerealnih predizbornih obećanja, preko klevetničkih laži, do stanja kad se jedno govori, a drugo čini.
7. Sedmo područje napetosti čini činjenica kako politika biva prezentirana putom medija, i to površno i senzacionalistički, što negativno oblikuje javno mnijenje, dok moral zahtijeva ozbiljnost. Zbog toga je nužno da ni političari ni novinari ne prave spektakle od političkih aktivnosti ili propusta, kao što je potrebno i da građani znaju zauzeti krički stav prema takvim simplifikacijama.
8. Politika više vodi računa da bude vjerna određenom sustavu, dok je u moralu jedino pravo mjerilo vjernost osobi. To je sljedeće područje napetosti između politike i morala. No, ukoliko nije vjerna osobi, politika nije vjerna ni naravi vlastite opstojnosti. Zbog toga je bitno da u samim institucijama bude što više kvalitetnih ljudi koji će pridonijeti dostojanstvu osobe. Nije dovoljno samo aktivističko i znanstveno djelovanje, nego je nužno i participiranje u vlasti da bi se takve vrijednosti mogle promovirati.
9. Deveta se napetost očituje u činjenici da su politici itekako bitne materijalne vrijednosti, dok su u moralu naglašene duhovne, nematerijalne. Ove druge vrijednosti, posebno nadahnute na evanđelju i kršćanskom moralu moraju pronaći mjesta u politici.
10. Deseta i posljednja napetost sastoji se u tome što politika uvijek obuhvaća konkretnu životnu stvarnost, dok su etičke norme uvijek apstraktne. No, to ne znači da se sve završava depenalizacijom, nego treba određenim sredstvima nemoralne političare kazniti, a dobre nagraditi.

Na kraju autor donosi i deset pravila politike, kao deset putokaza između navedenih napetosti odnosa politike i morala. Zbog njihove konciznosti i poruke da politika može ići zajedno s moralom, a pogotovo kao poticaj katolicima u Republici Hrvatskoj da se zauzmu u području političkoga djelovanja, donosimo ih u cijelosti:

1. Poveži vlastiti interes u interesu opće dobrobiti!
2. Teži vlasti, ali je stavi u službu pravde i ljubavi!
3. Traži uspjeh, ali pri tom nemoj izdati svoju savjest!
4. U protivniku i neprijatelju uoči mogućeg brata (sestru) i prijatelja!
5. Odupri se iskušenjima graničnog morala koji te vuče niže, ne zaboravljaj mogućnosti graničnog morala koji traži više!
6. Budi vjeran istini u govorima i obećanjima!
7. Kao političar budi prijatelj prema medijima, a kao potrošač kritičan prema medijima!
8. Budi vjeran načelima i nipošto dogmatičan!
9. Teži ostvarenju materijalnih dobara tako da nematerijalne vrijednosti ne odbacuješ nego ih prihvaćaš!
10. Budi u stvarnosti političkog života dosljedan pozitivnim načelima koja tvom političkom djelovanju daju smisao i cilj!

Izvor: http://www.vjeraidjela.com/politika-bez-morala/

Piše: mr. Snježana Majdandžić-Gladić