Poštanski promet na području Rame prije i nakon izgradnje HE Rama (II. dio)

Iako se velika seoba dogodila krajem šezdesetih godina dvadesetog stoljeća poštanka komunikacija sa rodnim krajem intenzivno se događala i osamdesetih godina.

Vinko Novaković (07.11.1957. Jaklići) svoj poštarski posao je započeo 1984. godine. O razdoblju poštanske djelatnosti tijekom osamdesetih godina prisjeća se da se pošta često odvajala u posebne vreće za gradove ili poštanska odredišta gdje su Ramljaci najviše odselili. Za Božić bi se posebne vreće odvajale sa čestitkama i pismima za Požegu i druge gradove. Tek jedna trećina pošiljki je bila Njemačka i Austrija.

U to vrijeme poštanske pošiljke i to prije svega upućivane su na sve kontinte. Već je u to vrijeme bilo radnika u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Alžiru, Iraku, zatim odseljeni u Ameriku i Australiju. Kada bi se uspostaljali telefonski pozivi za druge kontinente moralo se dobiti odobrenje iz Beograda i prespajanje.

U funkciji je bila i Poštanka banka sa sjedištem u Beogradu preko koje su se odvijale novčane transakcije.

Često bi građani koji su zbog drugih poslova dolazili u Prozor svraćali u poštu te pitali ima li pošte za njih ili njihovo mjesto, ponajviše zbog udaljenosti i otežane komunikacije.

Poštanski uredi su često imali svoje interne nadzore. Provjeravana je i spremnost poštanskih radnika u davanju predviđenih poštanskih usluga. Jedna takva bila je 1987. kada je na provjeri Branko Jeličić iz pošte Prozor bio najuspješniji u BiH.

Za vrijeme rata pošta nije izgubila svoju funkciju. Međutim, broj pismovnih pošiljki već tada se počeo smanjivati. Zbog pokodanih veza nije bila moguća telefonska komunikcija sa drugim krajevima. Stoga je već u kolovozu 1992. godine uspostavljena satelitska telefonska veza koja je popularno prozvana „Pošta u kontejneru“ jer je započela rad s Makljena najprije iz automobila, a kasnije iz kontejnera.[1]

[1] Ramski vjesnik, broj II, kolovoz 1992. str. 8.