Predstavljamo Anu Papak, ramsku glazbenicu koja svira čak i diple

Dragi naši čitatelji, danas vam predstavljamo glazbenicu iz Rame Anu Papak.
Ana živi u Trišćanima, župi Gračac-Donja Rama i ima dvadeset i četiri godine.
Trenutačno pohađa drugu godinu magistarskog studija na Sveučilištu u Mostaru, Filozofski fakultet, odsjek- Socijalni rad, tako da joj je zamjensko mjesto boravka upravo grad na Neretvi.
Ana nam je na početku razgovora otkrila da je u njezinom slučaju glazba „naslijeđena bolest“:
„Od malih nogu je glazba u mojoj obitelji bila predstavljena kao nešto prelijepo, nešto uz što je sve lakše, nešto što uljepšava, nešto što nas čini sretnima. Osobno me pojam ljubav asocira na nešto što je besplatno. Najljepša stvar , a besplatna, je upravo ljubav . Sve ono što radimo iz ljubavi i iz srca je učinkovito i snaga za dalje.“
Svaki Anin posao bio je praćen glazbom: od košenja i kupljenja sijena, zatim u crkvama, proslavama, tugi, boli, sreći…
„Sve je bilo praćeno nekom vrstom glazbe.“, kaže Ana.
 Budući da je Ana dijete sa sela, glazbeni instrumenti joj nisu bili nadohvat ruke, niti netko tko će je poučiti o glazbi i prenijeti znanje na nju.
No njezina želja se ostvaruje u četvrtom razredu osnovne škole kada se prvi put susrela s profesoricom glazbe Biljanom Glibo.
„Nakon toliko skupljanja hrabrosti, s jedne strane je bio prisutan nemir u trbuhu i bojazan kako ću doći pred stručnu osobu i zamoliti je da me primi u taj novi svijet glazbe, a s druge strane toliki strah od odbijanja i rušenja mojih malih glazbenih snova.“
 Jedina osoba koja je u Ani posijala to zrno talenta,dobivenog  prvenstveno od Boga,  je profesorica Biljana Glibo:  „Baš ta osoba je rekla meni 'Možes Ana doći na naš prvi sat sljedeći ponedjeljak u 14:00 h .' Taj ponedjeljak 24.siječnja 2001. godine je bio moj prvi dodir s crno-bijelim tipkama s kojima sam povezana i do dana današnjeg. To malo posijano zrno je poslije samo klijalo i evo sad sam tu gdje jesam…“ , prisjeća se Ana.
 
Ana ne može zamisliti život bez glazbe, a svira klavjaturu, akustičnu gitaru, bass gitaru i tradicijski instrument diple
 
„Glazba se uvukla pod kožu, srce, mozak, tijelo, sve i s glazbom sve proživljavam. Kako sam studentica socijalnog rada , moja struka se temelji na radu s ljudima i njihovim teškim sudbinama ,  jedan od načina pomaganja, liječenja, je upravo glazba. Moj plan u bliskoj budućnosti je postati glazbeni terapeut i na taj način pridonijeti ljudima , pomoći im savladati krizu ili problem.“, otkriva nam Ana koja je osvajala pozornicu od malih nogu u osnovnoj školi, srednjoškolskim priredbama, kulturnim manifestacijama, raznim humanitarnim akcijama te s crkvenim zborovima.
Nakon toga dolazi do jednog većeg uspona gdje nastupa s folklornim društvom u dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.
Ana bilježi svoj prvi nastup s bass gitarom u Skopju nakon čega je 2013. godine nastupila na Blues festival u Mostaru s tadašnjim bendom kao predgrupa Damiru Urbanu.
Nastupala je i u OKC Abrašević i Glazbenom centru Pavarotti  u Mostaru.
Zanimljiv je i njezin nastup na Prvom regionalnom kongresu na Filozofskom fakultetu u  Mostaru. Kao član rock benda nastupala je po raznim motorijadama i svirkama u BiH i Hrvatskoj.
„ Nažalost, zbog previše obveza i fakulteta morala sam se povući u mirnije vode.“, sjetno će Ana
Anine aktivnosti i nastupi od samog početka su se temeljili na neprestanom radu, borbi te organiziranju aktivnosti za dobrobit ljudi oko sebe i vlastitu dobrobit, u što je uložila puno vremena, živaca i žrtve.
„Djelovati osobno je bio lakši proces, od onog procesa kako doći do djelovanja?! Jer kao što mnogi mladi ljudi puni želje za dobrim stvarima i entuzijazmom pronađu sebe u takvom stanju, pronašla sam se i ja. Ponekad sam skoro sigurna da je to jednostavno test ili ulaznica hoćeš li uistinu biti samo ono što želiš, a način će se pronaći, ili ćeš pasti pod utjecaj drugih…“, odvažno će Ana.
Ana je članica Mostar rock škole u kojoj svira bass gitaru, uči i usavršava se uz pomoć Atille Aksoja, jednog od najpoznatijih kantautora u BiH i gitariste poznate grupe Zoster kojemu je jako zahvalna:
„Jako sam  zahvalna Atilli, Rock školi i svim njezinim članovima koji su veliki oslonac i vjetar u leđa meni kao glazbeniku. Osobe koje su imale jako težak put da postignu ono što su sad, koji cijene svaku osobu, glazbenike koji žele unaprijediti sebe i raditi za dobrobit svih, bez obzira na naciju, vjeru, mogućnosti, mane i nedostatke.“

Unatoč mnoštvu obveza i aktivnosti, Ana ne napušta svoju Ramu. Naprotiv, Ana brine o ramskom kulturnom blagu nastupajući s Etno skupinom "Čuvarice" koja djeluje unutar HKUD-a Rama, pa joj i na tom doprinosu čestitamo.

Ana svira akustičnu gitaru te zajedno s pjevačicom Karlom Lozančić  nastupa po mostarskim i hercegovačkim lokalima, restoranima uz nešto mirniji i opušteniji repertoar.
„Na samom smo početku zajedničke karijere, ali imamo planove i snove koji će se nadam se i obistiniti.“, otkriva nam Ana, a o svom izboru glazbe otkriva sljedeće:
„Nisam tip glazbenika koji je usmjeren prema samo jednom žanru. Sve slušam i na različite načine volim. Od bećaraca, duhovne glazbe, domaće, strane, etno, narodne kvalitetne narodne glazbe NE folk. Također volim poslušati poneku sevdalinku, makedonske, crnogorske tradicionalne pjesme. Uglavnom mnoge pjesme koje slušam i vrsta glazbe me na različite načine opušta , tako se „liječim“ i punim energiju.  Smatram i stojim iza toga da treba poznavati svu vrstu glazbe, kulture drugih naroda i zemalja i ne stidjeti se toga. Nije sramota priznati, otpjevati, odsvirati nešto 'njihovo' jer bi možda mogli biti 'osuđeni' od drugih ljudi!“
U razgovoru o najdražem nastupu kazala je ovako:
 „Ako govorim o sebi osobno i  svom osjećaju, uz svaki nastup nešto me  vezalo. To je mogao biti recimo položen neki teži ispit, proslava nečeg meni važnog, slavljenje Njega koji je i razlog svemu što radim ili čak nastupi kad moraš izgledati smireno i sabrano, a u  biti dan ti je loš i sve ti je slomljeno. Da, dođu i takvi dani kad se osjećaš shrvano, ali to nije razlog da  ne trebaš nastupati, niti glumiti da je sve uvijek savršeno. Ako govorim o publici, definitivno mogu reći da su moji najdraži nastupi oni u kojima osjetim da ljudi uživaju, da su dirnuti pjesmom i posmatram te ljude koji već s prvim taktovima prebiru po džepovima, koji se premišljaju, kojima se tresu ruke i dugo gledaju u ekran mobitela… ne da bi snimili, ne da bi fotografirali , nego da bi nazvali… Nekog tamo… Broj za kojeg je i imenik zaboravio da ga posjeduje jer nije bio u pogonu noćima, danima, godinama. Volim gledati kako im stoje ruke u zraku,  u rukama im jedan glas s druge strane šuti i drhti istim drhtajima, jedna priča koja se ne smije naglas spomenuti, neka osjećanja koja smiju živjeti samo u tom nekom čudnom precjepu vremena, što se događa od nastupa do nastupa, kad nazoveš nekog samo da čuje onaj stih. Volim gledati te ljude što kad prekinu poziv otresu suzu iz trepavice u pivu nonšalantno, bivaju u masi, ali potpuno sami, s tupim bolom i inatom,a onda samo kao u transu, potpuno izgubljeni, a po prvi put zaista nađeni, otipkaju budalasto: 'Volim te.'I za sekundu zatrese vibracija džep, a ustvari zatrese cijeli grad i cijelu zemlju i zaklope se oči, udahnu snagu da pročitaju, a na ekranu u mraku zasja samo: 'I ja tebe.'I ništa. Narednu godinu dana opet ne postoje jedno za drugo, ne sreću se, ne diraju mobitele i ne traže brojeve.To su moji najdraži nastupi,jer ljudi ljudima konačno kažu istinu. Nema veze što su poslije , opet iste, uplašene osobe. Naviknuli smo! ;)“
 
Na pitanje tko ili što joj je vodilja kroz život, Ana je odgovorila ovako:
„Vodilja mi je moj Zaštitnik , a On zna tko je! J Vodilje su mi ljudi kojima sam okružena, koji su puni entuzijazma, ljubavi, snage, energije. Osobe za koje sa sigurnošću tvrdim  da su zaslužni za ono što sam ostvarila, što ostvarujem, snaga da se borim i idem dalje, stvaram i radim. Jako malo je ljudi koji se pronalaze u  opisima, ali oni koji se pronalaze znaju da su dio mojih slova ovdje, dio mog života  i želim im reći samo jedno: Hvala Vam što postojite, bez Vas bi moj život bio prazan i tužan.“
 
Ana je kroz naš razgovor uputila i poruku mladima:
„Dragi moji mladi! Što reći nego nego 'da zapjevaš u zastore iza kojih gledaju u koliko si sati kući stigao'
Pustili smo da biraju naše izbore oni koji s njima ništa nemaju, da svi bolje od nas samih znaju gdje je nama mjesto i kako bi trebali izgledati naši horizonti. A zapravo, kad si stvoren da budeš vatra, čemu stvarnost vode stajaćice? Kad su ti rođenjem darovali glas, čemu život nijemog promatrača? Kad u rukama imaš snagu za borbu, čemu mirenje s nepravdom i problemima?  Svi smo mi po jedna nezamjenjiva figura. Razbij kolotečinu da nisi leptir u tegli. I budi sretan s ljudima koje voliš, s izborima koje želiš, sa snovima koje sanjaš. Sve radi iz ljubavi jer je jedino to pokretač i snaga za dalje. Svoje voli i čuvaj, a tuđe moraš poštovati i ne suditi jer kao što je rekao poznati engleski draumatolog William Shakespeare: 'Ime nije važno, ono što zovemo ružom miriše pored svakog čovjeka isto!'
Ne zaboravi da čudo postoji! J“
 
Ana je pred završetkom studija i veli da je „najgore prošlo“.
„Bilo je kriza i poteškoća kad jednostavno misliš da je sve uzalud i da nema smisla jer teško je izdržati. Ali kao što rekoh, tad se moje vodilje pojave, odrade svoj dio, zajedno prebrodimo krizu i idemo dalje u nove pobjede!“, kazala nam je odvažna Ana.
Ana se trenutačno s kolegama iz mostarske Rock škole nalazi na kampu u Sloveniji gdje će boraviti 10 dana, pripremati se za glazbene predstave i na završetku koncerta predstaviti pripremljeno.
Ana čestitamo ti na dosadašnjim uspjesima i želimo ti uspjeh i radost u daljnjem radu i djelovanju!

Oznake

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar