Predstavljen književni opus mostarskog književnika Marijana Mandića u Domu kulture

Predstavljen je knjiženi opus mostarskog književnika Marijana Mandića večeras, 23. studenoga 2022. godine, u Domu kulture u Prozoru.

Osim autora, okupljenima je o stvaralaštvu Marijana Mandića govorio Mandićev kolega književnik Stojan Golemac. Organizator događaja je Kulturno-sportski centar Prozor-Rama.

“Mandić se na književnoj sceni pojavio s prvim književnim djelom Bljesak nade na mom otoku. To je za mene, ako je bitno moje mišljenje, od svih njegovih knjiga najbolja. (…) 1998. je objavio svoj prvi roman Plamen iznad bugojanskih šuma, u romanu je glavni lik Goran, vojnik HVO, koji će u sukobu Armije BiH i HVO biti zarobljen u Bugojnu te proći kroz sve logore i zatvore. (…)”, opisao je nekoliko djela Golemac te dodao: “Volio bih da za ovaj književni opus Marijan Mandić dobije neku književnu nagradu, jer je zaslužio. Redateljima u kazalištu u na filmu bih preporučio da urade djela Marijana Mandića na filmu ili u predstavi.

Objavio je knjige: “Bljesak nade na mom otoku” Split 1994., “Krvava bjelopoljska poljana” Mostar 1996., “Plamen iznad bugojanskih šuma” Mostar 1998., “Ljetopis borbi i nada” Mostar 1997., “Lutalica” Mostar 2010., “Lipe mostarske” 2018.,  “Tranzicija” Mostar 2020. i “Vojnik u pet odora”

Iako ga je život vodio na razne puteve, od škola do ratišta, čini se da je Mandić oduvijek bio pisac. Tako je radnu verziju za svoj roman “Lipe mostarske” napisao još sa 17 godina. Progovorio je Mandić o svim svojim djelima, a teme su razne, od kriminalca umjetninama, ratnika do građevinskog radnika. Kao djetetu vozača, fascinantna mu je bila priča mostarskih vozača autobusa koji su prevozili djevojke iz Ukrajine, a svote novca koje su se vrtjele bile su basnoslovne. Rezultat slušanja raznih govornika jesu Mandićeva djela, a spomenuta tema dijelom je romana “Tranzicija”.

“1993. godine stradam na Prenju u Bijelom Polju.Ranjen sam, pa bolnica i liječenje. I tada nastaje ta prva knjiga. Taj dnevnik je samo vođen, pa je nastala i druga knjiga, vrlo opširna, nastala 1996. godine, Krvava bjelopoljska poljana. Tu sam se posvetio svom mjestu, ta knjiga izaziva polemike. (…)”, kazao je Mandić tijekom predstavljanja književnog opusa.

“Želja mi je bila biti romanopisac i ja se okušam u tome. Goran Rajič iz Bugojna. Vlasnik kafića, dobro ranjen na Kupresu. Ranjen je bio i Željko Glasnović. On je bio u toj ekipi koja je iznosila Glasnovića. Liječio se, ja sam dolje stigao. On je brzo završio liječenje i vratio se u Bugojno. U Bugojnu je zarobljen. U Mostaru iza rata, ja vidim jedan čovjek se krije iza lipe, kao da bježi sam od sebe. Vidim znam čovjeka, pognut i sagnut Goran. Kaže prošao je stadion, banku, vodilo ga u Zenicu i sudilo. Vratilo nazad da kopaju rovove. Hvala Bogu bila je ta razmjena, izišao je. Danas je oženjen i ima djecu. Sve je to on meni ispričao i dok ja nisam napravio roman, ja se nisam smirio”, pojašnjavao je Mandić između ostaloga.

Mandić donirao knjige Narodnoj knjižnici “Rama” i Franjevačkom samostanu “Rama-Šćit”

Marijan Mandić rođen je 11. studenoga 1964. godine u Mostaru. Osnovnu školu završio je u Prigrađanima i Potocima. Srednju prometnu školu u Mostaru, a Filozofski fakultet, Odsjek za povijest, u Sarajevu. Do Domovinskoga rata radi kao srednjoškolski profesor u Elektrotehničkoj, Građevinskoj, Ekonomskoj i Prometnoj školi u Mostaru. Domovinski rat (1991. – 1995.) provodi u obavljanju različitih dužnosti, zbog čega je odlikovan odličjima Republike Hrvatske: Redom hrvatskoga trolista, Redom hrvatskoga križa, Spomenicom Domovinskoga rata te medaljama Ljeto ’95. i Oluja ’95. Teže je ranjen u siječnju 1993. godine, zbog čega nosi trajnu invalidnost.