Prlić: Armija je prva napala 1993. godine

Predsjednik Vlade HZHB Jadranko Prlić naglasio je jučer tijekom iznošenja svoje žalbe kako je Armija BiH izdala zapovijed za napad u svim općinama uključujući Busovaču, Prozor, Bugojno, Travnik, Vareš, Kakanj, Žepče

Pred žalbenim vijećem Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu jučer je počela sedmodnevna rasprava o žalbama koje su na prvostupanjsku presudu podnijela šestorica bosanskohercegovačkih Hrvata osuđenih za ratne zločine u BiH te o žalbi tužiteljstva.

U idućih sedam dana obrana će pokušati srušiti ključnu tezu, a to je ona o postojanju navodnog udruženog zločinačkog poduhvata. Predsjednik Vlade HZHB Jadranko Prlić naglasio je jučer tijekom iznošenja svoje žalbe kako je Armija BiH izdala zapovijed za napad u svim općinama uključujući Busovaču, Prozor, Bugojno, Travnik, Vareš, Kakanj, Žepče te kako je na taj način vidljivo da je Armija zapravo krenula s ratom protiv HVO-a, kod kojeg, naveo je, takvih zapovjedi nema.

Govoreći o događajima u travnju 1993. godine, Prlić je naglasio kako je Vijeće propustilo uzeti u obzir da Armija izdaje zapovjedi za napad te napada 13. travnja, a nakon toga na sedam lokacija. Da je prvostupanjsko vijeće, ističe Prilić, uzelo u obzir dokaze, onda bi odbacilo konstrukciju o navodnom ultimatumu HVO-a na osnovu par novinskih članaka, dodavši kako se pitanje o navodnom ultimatumu uopće ne nalazi niti na jednom izvješću vojnog dijela HVO-a, niti na transkriptima sjednica. Vijeće je potpuno, istaknuo je, zanemarilo tijek osvajanja Armije BiH odnosno protjerivanje Hrvata iz tzv. provincija s hrvatskom većinom.

Osvrnuvši se na pregovore o zaustavljanju sukoba, on je kazao kako su Hrvati prihvatili sve mirovne planove čime su zapravo jedina strana u BiH koja je to učinila, iako sudsko vijeće, dodao je, to nije uvažilo. Prlić kaže da je u presudi potpuno zanemarena pomoć koju je Hrvatska pružala Sarajevu i ponude za savezništvo i ističe da su predstavnici Hrvata pregovarali uvijek o unutarnjem ustrojstvu BiH a ne podjeli te države. Cilj Hrvata bila je obrana područja u kojima su živjeli a ne njihovo pripajanje Hrvatskoj, i raspravno vijeće te je dokaze zanemarilo.

On je kazao kako su dokazi pokazali da je HZHB počela preuzimati izvršnu vlast zato što centralna vlast više nije funkcionirala, a ne s namjerom da stvori državu. Prlić je u svom obraćanju kazao kako je raspravno vijeće izdvojilo nekoliko transkripata ureda hrvatskog predsjednika kako bi poduprlo svoje teze, a zanemarilo je bezbrojne druge transkripte koji govore da su Hrvati podupirali nezavisnost BiH i bili za suradnju.

O Vance-Owenovom planu

Govoreći konkretno o provedbi Vance-Owenogo plana Prlić je kazao da dokazi pokazuju kako je muslimanska strana u BiH i pored izjava bila nespremna za provedbu ovog plana s obzirom na obećanja sa strane da može dobiti više teritorija te stoga muslimanska strana provodi dvostruku politiku.  Kazao je kako je sudsko vijeće potpuno zanemarilo tijek osvajanja Armija BiH, odnosno protjerivanje Hrvata iz provincija.

Prlić je odbacio teze Haškog tužiteljstva o navodnom udruženom zločinačkom poduhvatu kazavši kako se nigdje na sjednicama niti u dokumentima HZHB ne spominje Banovina Hrvatska ili bilo kakvo premještanje stanovništva, niti bilo kakav oblik diskriminacije, odnosno ništa u suprotnosti sa ženevskom konvencijama. Također, upozorio je kako Sudsko vijeće nije uzelo u obzir niz dokaza koji obaraju tezu o navodnom udruženom zločinačkom poduhvatu.

Ignoriranje dokaza

U nastavku obrazlaganja žalbe Michael Karnavas, odvjetnik Jadranka Prlića upozorio je kako je iz prvostupanjske presude vidljivo proračunato ignoriranje dokaza i zanemarivanje konteksta.

-Prvostupanjsko vijeće pogrešno je primijenilo odgovarajuće pravo, selektivno se odnosilo prema dokazima, pogrešno tumačilo dokaze te što je još strašnije zanemarilo relevantne dokaze koji poništavaju zaključke prvostupanjskog vijeća. To je suština naše žalbe, kazao je on, dodavši kako su suci imali 24 mjeseca da napišu presudu te su “u potpunosti ignorirali Prlićevu obranu”. Dodao je kako je zanemareno i to da su neki dokazi ako ih se bolje pogleda daleko od pouzdanih, dok su neki koji su na prvi pogled sumnjivi bili pouzdani. Također, Karnavas je upozorio kako nije bilo nikakve ocjene svjedoka te se vodilo tezom kako je svaki svjedok Hrvat koji poznaje Prlića, jednako lažov ako svjedoči u korist optuženog. Pritom, naveo je, vijeće nije dalo obrazloženo mišljenje.

-Stvari su se vadile iz konteksta, birali su se detalji kako bi se nešto uklopilo u suštinu priče, istaknuo je on, dodavši kako je sve to šokantno i skandalozno

Odbacivanje navodnog UZP-a

Karnavas je odbio tezu o navodnom udruženom zločinačkom poduhvatu, kazavši kako je

prvostupanjsko vijeće pogrešno utvrdilo postojanje navodnog UZP-a, te naglasivši i kako se uopće nije analizirala svrha nastanka HZHB ili HRHB; čak što više, ističe, ta se dva pojma brkaju.

-Prlić nije bio dijelom UZP-a niti UZP postoji. Presuda za UZP je smiješna i ništa drugo. Ako se pozorno pogledaju dokazi to se i vidi, poručio je Karnavas. Također, navodi, uopće se nisu pogledali dokumenti niti se uzelo u obzir da je primjerice HRHB formirana na osnovu pregovora, a sve što se napravilo bilo je usredotočiti se na dva tri pasusa i par svjedoka. Karnavas se osvrnuo i na uvjete u kojime je Herceg-Bosna nastala kazavši i kako je zanemareno kako u to vrijeme nije bilo poznato hoće li BiH uopće opstati kao država. U takvoj situaciji općine su se, ističe, morale organizirati jer je netko morao vršiti komunalne usluge, isplaćivati mirovine, a istu stvar je uradila i bošnjačka strana, no samo se Hrvate krive. Pritom je upozorio na činjenicu kako su Hrvati najmalobrojniji od tri konstitutivna naroda u BiH.

Dogovor iz Zagreba

Istodobno, Karnavas je pojasnio i kako je Hrvatska prva država koja je priznala neovisnost BiH te kako su preko Hrvatske muslimanima u BiH dolazili oružje, humanitarna pomoć kao i mudžahedini. Odvjetnik Karnavas je rekao i kako se zanemaruju dokazi prema kojima su Hrvati htjeli da njihova prava budu zaštićena te se zanemarilo i kako Hrvati nikada nisu imali kartu na kojoj bi tvrdili da neko područje pripada njima, već su sve karte zapravo dolazile od međunarodne zajednice kroz različite mirovine prijedloge. Karnavas je odbacio i tezu o navodnom ultimatumu u siječnju 1993. kazavši kako je izuzetno bitno naglasiti kako je 15. siječnja u Zagrebu postignut sporazum Tuđmana i Izetbegovića prema kojem će se HVO u provincijama s bošnjačkom većinom podčiniti Armiji, odnosno Armija će se podčiniti HVO-u u provincijama s hrvatskom većinom. Taj datum je, navodi, bitan i ako se pogledaju sve zapovijedi neće se moći naći ništa o nekom ultimatumu. U to vrijeme, podsjetio je, postoji lokalni sukob u Uskoplju, a ovaj je sporazum to trebao spriječiti.

Nije bilo nikakvih ultimatuma, nego je trebalo spriječiti izbijanje sukoba, no Sud je to nekako povezao s ‘Banovinom Hrvatskom. Potpuno je nevjerojatno da su to povezali, kazao je Karnavas. S druge strane tužitelj Douglas Stringer odgovorio je kako su zaključci vijeća o etničkom čišćenju Hercegovine potkrijepljeni u presudi brojnim svjedočenjima i dokumentima.

Radilo se na kriminalizaciji Herceg-Bosne

O žalbi šestorice hrvatskih dužnosnika Herceg-Bosne govorilo se u emisiji HRT-a U mreži Prvog.

Višnja Starešina rekla je kako su hrvatski mediji bili potpuno nezainteresirani za ovo suđenje i potpuno zatvoreni za argumente obrane. Pita se zašto je hrvatska država pustila da se nastavi politika njezine kriminalizacije koja danas ima teške pravne reprekusije. Ovakva prvostupanjska presuda, prema njezinu mišljenju, opasna je za opstanak Hrvata u BiH, ali i za stabilnost Republike Hrvatske.

-Kriminalizaciji Herceg-Bosne uvelike je pridonijela, a i temelj je ovakvoj presudi ekspertiza o formiranju i djelovanju Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne Cirila Ribičića koji je kao pravni ekspert tužiteljstva svjedočio na suđenju šestorici čelnika Herceg Bosne. U njegovu elaboratu podrazumijeva se nedjeljivost Jugoslavije, a hrvatska politika je definirana kao ona koja ruši Jugoslaviju, navela je Starešina. Radilo se samo na kriminalizaciji Herceg-Bosne, a sve drugo što se događalo u zemlji nije se vidjelo. Nisu se čule činjenice koje je iznosila obrana, ustvrdila je Starešina. Uvjerena je kako je hrvatska državna politika i sigurnosni sustav trebao vidjeti da Srbija i BiH radi na tome da Hrvatska bude prikazana kao zemlja koja je vrlo aktivno sudjelovala u ratu BiH.

-Šestorica su osuđena zbog oblika udruženog zločinačkog pothvata u kojem je potpuno objektivizirana zapovjedna odgovornost. To znači da su krivi kao zapovjednici za bilo koji zločin svojih podređenih, čak i ako ga nisu mogli predvidjeti, niti su imali ikakvih ovlasti prevenirati ga ili sankcionirati. Odluče li suci da je takav pothvat postojao, oni su krivi samim svojim postojanjem i funkcijom, krivi su ako uopće nisu znali da takav pothvat postoji pa čak i nisu znali da on postoji,  kaže Starešina, dodavši kako je ovakva univerzalizacija nepoznata u zapadnoj civilizaciji.

Povijesni apsurd

Bivša ministrica pravosuđa RH Vesna Šare-Ožbolt, u čijem su se mandatu šestorica predala Haagu, složila se s Višnjom Starešinom da su optužbe opasne za Hrvatsku.

-Kvalifikacije kao što je udruženi zločinački pothvat, kao što je međunarodni sukob, kao što je agresija na BiH – užasno su teške optužbe i praktički bi Republika Hrvatska tu ispala agresor. To je takav povijesni apsurd, istaknula je ona.

Optužbe su izuzetno opasne za Hrvatsku. Kada pogledate cijeli slijed događaja – Šešelj je pušten na slobodu, Simatović i obavještajci su praktički oslobođeni i postupak im je ponovno u tijeku, Milošević je umro. Možemo reći da se Srbija pratktički izvukla iz postupka bez velikih opeklina i tko je sada tu ostao? Ostala je Hrvatska s tako teškim kvalifikacijama, rekla je Vesna Škare-Ožbolt.

Da nije bilo Hrvata ne bi bilo BiH

Ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor izrazio je ogorčenost prvostupanjskom presudom u ovom slučaju. Nerazumljivo mu je, kao i svim povjesničarima, kako sud može donositi odluku o nekom događaju izuzimanjem cjelokupnog konteksta.

-Ribičić u svojoj kontroveznoj knjizi donosi jedan transkript koji se uzima kao sudbonosan, a ignoriraju se svi ostali transkripti koji govore o zauzimanju Hrvatske za cjelovitost BiH, rekao je.

-Ogorčeni smo na apsurdnu optužbu o zločinačkom poduhvatu. Ona je skandalozna i opasna. Apsurdno je govoriti o tome da je Hrvatska odgovorna za agresiju na BiH. Jasno je da nije bilo Hrvata, ne bi bilo Bosne i Hercegovine. Da nije bilo referenduma koji su podržali Hrvati i predsjednik dr. Franjo Tuđman, ne bi bilo pravnih pretpostavki za nastanak BiH. Hrvati su ti koji su zaustavili napade Mladićevih snaga u travnju 1992. prema Livnu, Mostaru – to su činjenice koje se ne mogu zanemariti. Spremni smo na raspravu sa svima onima koji su selektivno izvlačili transkripte i koristili ih za ovakve svrhe, rekao je Nazor. Govoreći o najnovijim optužnicama protiv zapovjednika HVO-a iz Orašja, Nazor je rekao kako su one identične onome što radi tužiteljstvo u Haagu.

-Kao da su se Hrvati ondje samostalno organizirali, ne uzima se kontekst – činjenica da je sve počelo velikosprskom agresijom, istaknuo je on.

dnevni-list.ba