Ratni krikovi i klikovi

Ruski napad na Ukrajinu utječe na cijeli svijet izravno ili posredno pa ni mediji nisu iznimka. Događa se i ono što se donedavno nije moglo ni zamisliti – zapadne demokratske države na rusku cenzuru odgovaraju zabranama ruskih medija. Brojni lokalni mediji koji se nisu bavili ni nacionalnim, a posebice ne globalnim temama, pišu o ratu u Ukrajini i prenose informacije i dezinformacije s društvenih mreža.

Piše: Đorđe Obradović (docent sa Sveučilišta u Dubrovniku)

Agresija Rusije potisnula je vijesti o pandemiji koronavirusa u drugi plan. Ljudi, doduše, još uvijek umiru od koronavirusa, ali te smrti medijima nisu zanimljive zato što nisu vidljive. Ostaju samo na brojevima iza kojih nema ni video priloga, ni fotografija pa čak ni imena i prezimena. Više od 15 tisuća umrlih u Hrvatskoj od ili s koronavirusom u zadnje dvije godine više nikoga ne uzbuđuju. Ljudska priroda je takva – znatiželjna u odnosu na prizore u kojima ima krvi, seksa, skandala i poznatih osoba.

Tragedija Ukrajinaca i Ukrajine, dugoročno i Rusa i Rusije, osjeća se u svakodnevnom životu posebno u zemljama Europske unije. Rat u Ukrajini nudi sve to najednom mjestu. Krvi i smrti ima i previše. Što više odjekuju ratni krikovi, sve se više zbrajaju medijski klikovi. Sadržaj je zanimljiv i prikazan vjerno kao nikad dosad, korisnici otvaraju, gledaju, komentiraju. Pojedine vijesti šire se viralno, poput pandemije koronavirusa.

Jesu li mediji, neovisno bili lokalni, nacionalni ili globalni, prigrlili ukrajinska izvješća o ruskoj agresiji kao točna i istinita? Jesu. Kako i ne bi kad mediji prikazuju priželjkivano u većini država? Počelo je s ruskim oklopnim vozilom koje u Kijevu prelazi preko osobnog automobila iz kojeg vade živog vozača. Ta se snimka još uvijek emitira i postala je dio špice brojnih televizijskih emisija o ratu u Ukrajini. Istoga dana utvrdilo se da to nije bilo rusko, nego ukrajinsko oklopno vozilo, što su neka glasila objavila, a neka nisu. I te naknadne objave donose klikove pa su medijima koji se hrane tuđom tragedijom i one dobrodošle.

Europom i svijetom se proširio video u kojem ukrajinski lovački zrakoplov ruši ruski. Uslijedilo je još nekoliko sličnih video priloga. Slični su jer su izvađeni iz videoigre Arma 3. Portal Index objavio je nekoliko dana poslije prve vijesti da se radilo o igri. Objavio je Index i da je prenio kako se Ukrajinac sa suzama oprašta od kćeri koja odlazi u progonstvo da bi se kasnije utvrdilo da je to bio Rus iz Donbasa. Golišavu ukrajinsku ljepoticu s puškom u rukama mnogi su mediji predstavili kao pripadnicu ukrajinske vojske. A ona ne samo da nije bila u vojsci, nego nije ni u Ukrajini.

Brojevi mrtvih ukrajinskih i ruskih vojnika i civila razlikuju se kao i u svakome ratu

U pravilu svaka strana uvećava broj poginulih i ranjenih neprijateljskih vojnika, smanjuje broj vlastitih i povećava civilne žrtve. Ujedinjeni narodi objavljuju vlastite podatke, ali ni oni nisu točni jer u ratu ne mogu biti točni. Brojevi poginulih koje objavljuju Ujedinjeni narodi su potvrđeni na terenu i zato su manji nego što stvarno jesu. Kasne nekoliko dana za stvarnošću koja je još okrutnija.

Zašto je manje atraktivnih lažnih vijesti s ruske strane u hrvatskim i zapadnim medijima? Kako je moguće da ih je manje? Zar i oni ne montiraju medijske priloge iz videoigara?

Lako je pretpostaviti da je propagande s ruske strane podjednako ili čak i više nego s ukrajinske. Ali, odlukom Vijeća Europe, zabranjeni su najvažniji globalni ruski mediji, televizijska kuća Russia Today i portal Sputnik. Slične su zabrane uvele mnoge države, od SAD preko Velike Britanije do daleke Australije. Zato se ne može vidjeti ni ruska propaganda, ni ruske lažne vijesti. No, time je demokratski zapadni svijet, kojemu je sloboda govora jedno od temeljnih načela, pokazao da se ponaša kao i autokratski Putinov režim.

Na cenzuru nije odgovorio pojačanom slobodom govora, nego cenzurom. Pa kako će ubuduće Kini ili bilo komu moći zamjeriti zbog kontrole i cenzure medija?

Odmah se vidjelo da je ruski predsjednik Putin pokrenuo napadom na Ukrajinu vremeplov. Nažalost, takav ratom pogonjeni vremeplov vraća vrijeme samo unazad. Koliko će godina ili desetljeća vratiti i Ukrajinu i Rusiju u prošlost, ne može se znati jer se kraj rata ne nazire.

Vidljivo je da se i Europska unija vraća unazad, kao kolateralna žrtva. Sjedinjene Američke Države ubrzavaju naprijed na krilima previsokih cijena nafte, plina, žitarica i oružja kojih imaju u izobilju. SAD je trenutno jedini pobjednik rata između Rusije i Ukrajine. Zato im ni uvođenje cenzure ne smeta, koliko god je to donedavno bilo teško zamisliti.

Izvor: juzni.hr