• Restoran u kojem se preko dana skupljaju bogataši, a po noći je magnet za beskućnike
  • Restoran u kojem se preko dana skupljaju bogataši, a po noći je magnet za beskućnike
  • Restoran u kojem se preko dana skupljaju bogataši, a po noći je magnet za beskućnike
  • Restoran u kojem se preko dana skupljaju bogataši, a po noći je magnet za beskućnike
  • Restoran u kojem se preko dana skupljaju bogataši, a po noći je magnet za beskućnike
  • Restoran u kojem se preko dana skupljaju bogataši, a po noći je magnet za beskućnike
  • Restoran u kojem se preko dana skupljaju bogataši, a po noći je magnet za beskućnike
  • Restoran u kojem se preko dana skupljaju bogataši, a po noći je magnet za beskućnike
  • Restoran u kojem se preko dana skupljaju bogataši, a po noći je magnet za beskućnike

Restoran u kojem se preko dana skupljaju bogataši, a po noći je magnet za beskućnike

U centru Madrida otvoren je restoran pod imenom ‘Robin Hood’. I kao što samo ime govori, princip restorana je kao u Sherwoodskoj šumi – uzmi bogatima, daj siromašnima! Ova briljantna ideja djelo je jednog svećenika koji se pobrinuo da gradski beskućnici imaju privilegiju jesti jela ponajboljih svjetskih kuhara, a da pritom ne plate ni eura. Princip rada restorana je poprilično jednostavan – doručak i ručak se plaća, i to ne baš malo, a večera je besplatna. Dakle, u Robin Hoodu se okuplja šarolika klijentela, tijekom dana tamo jedu imućniji ljudi, a kad padne noć restoran postane magnet za beskućnike.

Ova zanimljiva priča bila je i povod novinarima NPR-a da posjete Robina Hooda i da se sami uvjere kako sve to funkcionira. Na ulazu su sreli čovjeka koji je na sebi imao dva kaputa. Njegovo ime je Luis Gallardo. Beskućnik je, sve je izgubio kad je propala njegova tvrtka. Na ulazu ga konobari ljubazno pozdravljaju, provjere njegovu osobnu iskaznicu i odvedu ga do stola sa crvenim stolnjakom. Večeras je na meniju juha od gljiva, pečena puretina s krumpirima, puding od vanilije i jogurt. Gallardo je oduševljen.

– Ovo me podsjeća na neka stara vremena, na Božić. Nekad sam imao knjigovodstvenu firmu koja je bankrotirala, morao sam podijeliti 60 otkaza – priča Gallardo novinaru NPR-a pokazujući mu fotografije iz prošlosti kako sjedi za stolom punom kolača i francuskih vina.

 

– To je bilo prije dvije godine. U međuvremenu me i supruga ostavila. Danas sam i bez doma, spavam u prostorijama gdje su bankomati…

O budućnosti ne želi pričati.

– Tko zna što mi se može dogoditi već sutra… Volio bih znati što mi nosi budućnost, ali stvarno ne znam.

Restoran je otvoren prije mjesec dana, a cijeli projekt vodi 80-godišnji svećenik Angel García Rodriguez. Vremešni dobrotvor se pobrinuo okupiti uglednu ekipu konobara i kuhara, kakvih se ne bi posramili ni hoteli od pet zvjezdica.

– Želim da jedu s istim dostojanstvom kao i sve ostale mušterije. I ne samo to, želim da kvaliteta hrane bude ista, da piju iz kristalnih čaša, a ne plastičnih i da se stvori ugodna atmosfera u kojoj će ljudi normalno razgovarati – rekao je Padre Angel.

U restoranu postoji i nekoliko pravila – pjevanje je dozvoljeno, ali samo ako ne smeta drugim gostima. Posjetitelji mogu koristiti besplatni internet, ali i mobitel ako im zatreba. Ljudi mogu nositi i vlastitu hranu, pa rezervirati kuhinju za pripremanje…

Iako je Španjolska izašla iz recesije, stanje je daleko od idealnog. Nezaposlenost je još uvijek iznad 20 posto, a broj ljudi koji po noći svraćaju u Robin Hoodu povećava se iz dana u dan. Procjenjuje se da svake noći u raznim delicijama uživa preko 100 beskućnika.

– Pazite, neki ljudi koji dolaze su nekad bili bogati, neki su jako obrazovani. Nije ni čudo da se malo srame – priča Nieve Cuenca, umirovljenik koji jednom tjedno dolazi volontirati u kuhinju.

– Obožavam ovaj posao. Ovo je najbolje što sam radio u životu! – rekao je Cuenca dok su mu ruke duboku o sudoperu…

Jutarnji.hr

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar