Silovita Hrvatska ovog puta bez drame i muke

Odrađeno. Tradicionalno neugodni Bahrein je srušen i Hrvatska je pobjedom otvorila drugi krug SP u Egiptu. Bila je to velika razlika u kvaliteti u kojoj Bahrein nije mogao imati pravu priliku. Ne treba nam to biti nikakvo mjerilo ničega, još čekamo pravu utakmicu, pa neka to bude protiv Danske – recimo.

Počeli smo u 6-0, i taj početak bio je ključan za mirnu utakmicu. Musa i Mamić u sredini, Šebetić s jedne, Duvnjak s druge strane i na vratima od početka Marin Šego koji je u samom startu sa 5 obrana u nizu razoružao Bahrein i dao nam da igramo mirno. Napalili smo se na Bahrein svjesni da u prvom krugu nismo pokazali baš puno, ali Bahrein je bio preslab za tu vrtu nabrijavanja, pa isto očekujemo protiv jačih protivnika.

Foto: Jozo Čabraja/KolekTiff

Napad je na početku koristio dobru obranu i da nam bez veze nisu ispale iz ruke dvije kontre, bilo bi još i bolje

Pa se kasnije na to dodalo nešto promašenih zicera Horvata i Štrleka tako da smo malo ipak usporili.

Duvnjak je brzo zaslužio slobodno, a u 14. minuti an terenu se prvi puta pojavio Igor Karačić. Igrao je rutinerski, bez rizika, dvaput pogodio marića u pluća, ali i bitno usporio našu vanjsku liniju koja općeniti nije brza, pa smo malo izgubili ritam. Pa su počela bezvezna ispucavanja da bi se napad završio, koja su kažnjena izbacivanjima na klupu i ljutnjom izbornika Červara. No, tako spori, nismo mogli bolje.Vratar Katara Mohamed je počeo braniti, nešto su Bahreinci lako zabili, tako da su samo sa minus 5 išli na odmor, a trebalo je biti barem duplo više.

Najveća opasnost za ne igrače bio je snažni Alsalatna koji je poput ralice išao u kontru, pa je prvo pogodio Mandića, potom Musu

Rušio je naše obrambene igrače kao kegle, u drugom dijelu i Horvata, ali su francuske sutkinje na sreću vidjele probijanja.

Nije bilo pravog ritma, makar ga je obrana u početku izgradila, pa se Bahrein držao solidno, makar na terenu nije izgledao baš tako. Realno, bio je to naš najslabiji protivnik dosad na ovom SP. Červar je obranu ojačao Mandićem i tu je dodatno dobio na čvrstini, jer Mandić je očito željan minuta koje u Aleksandriji nije dobio. Prvo je zamijenio Duvnjaka u obrani, odigrao skupa sa Štrlekom, a onda zaslužio i napadačke minute i dobro ga je bilo vidjeti da je u staroj formi.

Vrlo sličan ritam smo imali i u drugom dijelu utakmice. Nije bilo gasa niti u jednom trenutku. Dosta bi problema u napadu bilo vidljivo da nije bilo lakog Martinovića koji je probijao bahreinsku obranu s vanjskih pozicija. Igrali smo da se ne umorimo, no to je bilo toliko sporo da su Bahreinci bez problema mogli biti ravnopravni, pa čak i dočekati pokoju kontru.

Sredinom nastavka ponovo je ušao Karačić, otišao na glavu u jednoj akciji, ali nije pogodio. Bio je bitno agilniji nego u prvom dijelu u kojem se osjetio strah nakon ozljede. To je dobar znak

Prodali su nam dva sjajna cepelina Bahreinci i zaslužili bi pljesak da dvorana nije bila prazna. Igrali su korektno za svoje mogućnosti došli nam i na -4 u 52. minuti, što je za njih realno bilo više nego dobro.

No, nisu izdržali, pali su u finišu i razlika je narasla na 8, nakon čega je Sigfusson ipak time outom želio spriječiti totalni raspad sustava. Nije uspio, Hrvatska je došla na +10, a ako mu je za utjehu to na najmanji poraz Bahreina od Hrvatske u tri dosadašnje utakmice. Nakon -12, -11, sada su na -10. Napreduju.