SLOBODNA DALMACIJA: Jedini čovjek koji je četiri puta pobijedio Čovića
Dr. Jozo Ivančević uvjerljivo je izborio novi mandat na čelu Prozor-Rame. U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju osvrnuo se na apsolutnu izbornu pobjedu, na mnogobrojne dovršene te projekte u tijeku, kao i na to da već četvrti put za redom pobjeđuje HDZ BiH i Čovića, nastupajući prije svega kao čovjek, a zatim i kao političar.
“Čovićeva politika hrvatski narod u BiH vodi u propast. Ne želim biti pesimist, ali se bojim da ćemo kao narod iz BiH nestati za 50 godina, odnosno svesti se na manjinu. Ljudi će se iseliti. Problem je u u političarima jer politika stvara ozračje iseljavanja. Posla nema i drugo običnom čovjeku ne preostaje. Kada bi se makli ti tzv. lideri…bilo bi nam bolje.”
Piše: Zoran Šagolj (Slobodna Dalmacija)
Jedini čovjek kojemu je u Bosni i Hercegovini u nekoj od većinski hrvatskih općina uspjelo četiri puta zaredom pobijediti svevladajući HDZ BiH jest dr. Jozo Ivančević, načelnik Prozora-Rame i istaknuti dužnosnik HDZ 1990. On ovu općinu na prijelazu iz Hercegovine u Bosnu kao načelnik vodi još od 2008. godine. Na izborima prošle nedjelje ostvario je do sada najuvjerljiviju pobjedu s čak 75 posto glasova i do nogu potukao protukandidata iz svoje nekadašnje stranke, HDZ-a BiH.
– Rekao bih da su tu tajne odavno otkrivene – reći će dr. Ivančević kada ga pitate za tajnu izbornih pobjeda i nastaviti: – Najvažnija je od svega je iskrenost i suradnja s narodom. U malim sredinama ne može se razgovarati o visokoj politici, već ljude zanima njihov konkretni problem. Kada sam prije 12 godina došao na vlast, pitku vodu u općini imao je samo gradić Prozor i njegovih 3,5 – 4 tisuće stanovnika te još jedan uži prigradski dio. Projekt za ostatak postojao je godinama, čak se i nešto radilo, ali sve zajedno to je bilo presporo.
Čim sam došao u Općinu, krenuli smo snažno i danas pitku vodu imaju sva sela obodom Ramskog jezera. Još od njegova potapanja 1968. godine, na tom području nije bilo ni druge infrastrukture, pa tako ni cesta. Radi se o planinskom i prilično raštrkanom području s oko 380 kilometara lokalnih putova, koje smo mi do danas sve uspjeli asfaltirati.
To vam je udaljenost odavde do Zagreba. Raširili smo i javnu rasvjetu po svim naseljima, jer je do našeg dolaska mahom nije bilo, a ono što je bilo financirali su sami građani. Uspjeli smo a da nitko od njih nije dao ni marke. Isto tako do kraja godine otvaramo suvremenu sortirnicu smeća, u pripremi je i kolektor otpadnih voda, dajemo potpore od 2 tisuće KM za svako novorođeno dijete, dajemo ih i prilikom upisa u školu, za nabavku knjiga, studentske stipendije, prijevoz je besplatan svim građanima…
Ta suradnja s narodom, znači, tajna je stalnih pobjeda mojeg tima.
Čovića zanima jedino novac”
HDZ-u BiH i Draganu Čoviću Prozor-Rama je godinama trn u oku i sve poduzimaju da preuzmu vlast. Zašto?
– Da, i u pitanju je novac. Mi smo se dvije godine nakon dolaska na vlast uspjeli izboriti za svoja prava u odnosu s Elektroprivredom HZ Herceg-Bosne, kao i Elektroprivredom BiH. Oni su nam godinama umanjivali naknade za korištenje hidroakumulacija i posljedično manje uplaćivali u proračun.
Sličan slučaj imate na području Livna i Tomislavgrada, ali njima to nije uspjelo. Isti zakon vrijedi za nas i njih, ali oni danas dosta manje sredstava primaju u svoje proračune. To nama nije došlo s pladnja, već smo se borili sudski putem i pokretali sporove.
Ne zaboravite, radi se o najjačim institucijama u državi. Mi smo od početka tvrdili da oni krše zakon na račun naše općine. Do sada smo uspjeli dobiti sve sporove, čak i na Vrhovnom i Ustavnom sudu Federacije BiH. Mi smo do dana današnjeg uspjeli dobiti 50 milijuna maraka zaostataka od obje Elektroprivrede. Zato i možemo raditi vodovod, putove, sortirnicu, dječji vrtić…, ali i financirati Dom zdravlja, Vodograd…
Stoji li podatak da je Prozor-Rama općina s najvećim proračunom po glavi stanovnika u cijeloj BiH?
– Tako je. Upravo zahvaljujući tim presudama, u ovoj tekućoj 2020. imali smo proračun od 32 milijuna KM. To možda neće biti svake godine, jer se radi o zaostacima koje smo naplatili sudskim putem. Cijela općina, inače, ima oko 14.500 stanovnika. Proračun bez ovih sredstava kretao bi se od 17 do 18 milijuna maraka, a bude li dobra hidrologija, padaju li kiša i snijeg i pune akumulacije, onda možemo računati i na 20 milijuna KM godišnje.
HDZ vas je u kampanji prozivao zbog kuće u Dugom Ratu, ali ni vi njima niste ostajali dužni?
– Prvo što se te kuće tiče, moji roditelji koji su radili u Njemačkoj, zemljište su kupili 1995. godine, da bi kasnije napravili kuću. Ovi iz HDZ-a upotrijebili su sva moguća sredstva, pa čak se i Zagreb uključio u navijanje za mog protukandidatu iz HDZ-a BiH. Javnu podršku je dobio od potpredsjednika Vlade RH Tome Medveda, Zvonka Milasa iz Središnjeg ureda za iseljene Hrvate, kao i glavnog tajnika hrvatskog HDZ-a Krunoslava Katičića. To je produkt politike Dragana Čovića i kod vas u Hrvatskoj Andreja Plenkovića.
Ova Čovićeva, hrvatski narod u BiH vodi u propast. Ne želim biti pesimist, ali se bojim da ćemo kao narod iz BiH nestati za 50 godina, odnosno svesti se na manjinu. Ljudi će se iseliti. Problem je u njima, jer politika stvara ozračje iseljavanja. Jednostavno, posla nema i drugo običnom čovjeku ne preostaje. Kada bi se makli ti tzv. lideri poput Čovića, Izetbegovića, Dodika, Radončića…, onda bi moguće ovdje bilo bolje.
Ovako ne ide jer su oni ti koji stvaraju mržnju. Njima je dobro. Međusobno se odlično slažu, a kada jednom od njih zatreba, pokreću to nacionalno pitanje kako bi se skrenuo fokus s drugih stvari. To je naprosto loša politika, farsa koja traje i ništa dobroga nikome ne nosi.
Išli smo po ulagače sve do Italije i Austrije”
Ipak, ljudi se iseljavaju i iz Rame, unatoč vašem najvećem proračunu?
– Pa, je, ali općina nije institucija koja podiže tvornice, pokreće pogone. Mi s lokalne razine dajemo poticaje već godinama, oni se kreću i do 10 tisuća eura po zaposlenom u proizvodnom sektoru. Nije nam bilo teško otići ni do Italije, Austrije i Slovenije privlačiti ulagače. S druge strane, imamo jedan jedini pogon koji je došao iz Hrvatske i radi se o jednoj tekstilnoj industriji, koja je uposlila 150 osoba. I njih smo subvencionirali i ovdje opstaju već 8 godina.
Za veća ulaganja problem su politika, nesigurnost državnog sustava i pravosuđe koje ne funkcionira. Kapital za to vrijeme ode gdje mu je bolje. S druge strane, čovjek koji odradi svojih 40 godina staža, u BiH ima mirovinu od nekakvih 400 maraka. A ljudi koji nisu imali ni dana staža, sredili su vojne, invalidske mirovine, i primaju po dvije tisuće maraka. Velika je to nepravda i zato ljudi odoše trbuhom za kruhom. Odlaze i s 50 ili 55 godina, jer im je računica da će i s 10 godina staža u Njemačkoj, Norveškoj i drugdje sutra imati 500 do 600 eura mirovine.
HDZ BiH je i ove izbore uvjerljivo dobio na matrici ugroženosti Hrvata i koketiranjem s trećim entitetom. Držite li da su Hrvati u BiH ugroženi i podržavate li vi treći entitet?
– Taj treći entitet je bio pitanje stvaranje Herceg-Bosne, ali međunarodni faktori i viša politika, sila to nisu dozvolili. Čović to pitanje uvijek poteže kada napravi neki gaf i osobno nešto
njemu zatreba. Nas je Hrvata u Prozor-Rami 70 posto, ostatak su Bošnjaci i imamo korektne odnose. Ja uvjerljivo pobjeđujem zahvaljujući karakteru koji imam kao čovjek, a ne političar. Na vlast me nisu doveli govori i demagogija, već rad i pomoć koju pružam svakom čovjeku.
Držim da je to jedini način dijaloga u cijeloj BiH jer ovdje nitko ne može dominirati. Sadašnjim liderima takvo što ne odgovara i stalno potiču taj nacionalni naboj. Pa nama je Mostar napravio takvo nešto. Meni kao Hrvatu, Dragan Čović je za protukandidata poslao čovjeka koji dolje živi već 20 godina. Bošnjaci nisu imali svog čovjeka za načelnika jer su znali da neće moći proći. Čovićevi su htjeli samo preuzeti vlast i kontrolu nad novcem jer njima je bitan samo vlastiti interes, a nikakva nacionalna ni vjerska pitanja.
To je žalosno ponašanje. Što se entitete tiče, ne znam što bih vam rekao. Normalno da mi Hrvati moramo imati svoj identitet, ali bi se stvari mogle napraviti puno bolje da sve tri strane sjednu skupa i dogovore se uvažavajući jedni druge. Jedan protiv drugog, to su kao rogovi u vreći. Ne ide.
Međusobno se te nacionalne vođe odlično slažu, a kada jednom od njih zatreba, pokreću to nacionalno pitanje kako bi skrenuli fokus s bitnih stvari”
Moj je slogan “čovjek načelnik”
Vi imate godinama korektnu suradnju sa SDA i kao načelnik dobivate veliki broj bošnjačkih glasova. Tako je bilo i ovoga puta?
– Tako je. Ovoga puta pobjeda je bila najuvjerljivija, ali upravo zbog toga što me birači gledaju kao čovjeka, a ne političara. Ja sam čovjek iz naroda, prije sam bio liječnik, za rata načelnik saniteta i ljudi me znaju. Sve sam ljudski odrađivao i ostao normalan. Moj slogan i jest ‘čovjek načelnik’. Ovo je moja pobjeda, a ne stranke HDZ 1990. HDZ BiH me pokušao dezavuirati pričom da će mene izabrati Bošnjaci i SDA. Naravno da nije tako bilo, jer sam i u isključivo hrvatskim selima dobivao preko 50 posto glasova. Kada se sve sumira, to je na koncu ispalo74-75 posto.
HDZ vam je nabijao na nos da ste jedina hrvatska općina koja Željka Komšića nije proglasila nepoželjnim na svom teritoriju. Kakav je vaš odnos s njim?
– Mi smo se ponašali ljudski, a ima netko drugi tko će to sudit. Odakle meni moralno ili neko drugo pravo da ja nekome zabranim da dođe u Ramu?! To je jedini razlog, a ne da smo Komšića politički branili.
Ipak ste mu osporili pravo da predstavlja Hrvate?
– To je istina. Njega su većinski izabrali Bošnjaci, a u Federaciji žive dva naroda. I mi smo za izmjenu izbornog zakona, ali ne može njega praviti samo Dragan Čović po svom receptu. Ne može birati samo Hercegovina jer i u drugim područjima BiH žive Hrvati. Ja smatram da smo mi Bosna, time se ponosimo. Ne zaboravite da je prije rata od 600 i nešto tisuća Hrvata u BiH, samo 200.000 živjelo u Hercegovini. Zato se mi ne želimo ravnati po Draganu Čoviću i Mostaru. Iako bih volio da se to ne dogodi, bojim se da će takva njegova politika dovesti i do gubitka Mostara na izborima. Isto se dogodilo Bakiru Izetbegoviću sa Sarajevom i Miloradu Dodiku s Banjom Lukom.