Stanovnici našeg planeta proizvedu više od dvije milijarde tona otpada
Stanovnici našeg planeta godišnje ‘proizvedu’ više od dvije milijarde tona otpada, što je količina kojom se može ispuniti 800.000 olimpijskih bazena.
Najviše smeća po glavi stanovnika proizvedu Amerikanci, preciznije, triput više od ostalih. Najčešće u smeće bacaju plastiku i hranu, a kad je posrijedi reciklaža, Sjedinjene Države zaostaju za ostalim zemljama jer ponovno uspijevaju iskoristiti samo 35 posto čvrstog otpada, piše BBC.
Najučinkovitiji u ponovnom korištenju čvrstog otpada su Nijemci, koji recikliraju oko 68 posto materijala.
Gomilanje i reciklaža – indeks za otpad
Studiju je provela tvrtka Verisk Maplecroft, specijalizirana za izračun globalnog rizika. Njezini su zaposlenici razvili dva nova indeksa kada je posrijedi otpad – njegovo gomilanje i reciklažu.
U istraživanju su koristili javno dostupne podatke i akademska istraživanja da bi se stvorila slika o tomu na koji se način razne države nose s rastućim problemom zagađenja, čiji je uzrok u najvećem broju slučajeva plastika.
Indeks gomilanja čvrstoga komunalnog otpada po glavi stanovnika upućuje na to da se najčešće radi o plastici, hrani i opasnim materijalima.
Komunalni otpad iz stambenih jedinica, institucija i trgovina prikupljaju lokalne službe.
I dok svijet svake godine ‘proizvede’ oko 2,1 milijarde tona čvrstoga komunalnog otpada, samo 16 posto od toga se reciklira, a 46 posto se odlaže na neodrživ način.
Podaci analize upućuju na to da Kina i Indija, koje čine više od 36 posto svjetske populacije, proizvode oko 27 posto otpada.
U Americi se po glavi stanovnika proizvede prosječno 773 kilograma smeća, što je triput više nego u Kini i Etiopiji.
Istodobno podaci ukazuju na to da je Amerika jedina razvijena zemlja koja ‘proizvodi’ toliko otpada a ne uspijeva ga reciklirati.
Na popisu su i Nizozemska, Švicarska, Francuska i Njemačka. Velika Britanija je 14 na listi i godišnje generira 482 kilograma otpada iz svakog domaćinstva.
Reciklaža
Niall Smith, jedan od autora studije tvrdi da u Americi ne postoji ravnoteža kada je posrijedi odnos količine nagomilanog i reciliranog otpada. “Reciklaža slabo funkcionira u odnosu na visoka primanja građana”, kaže Smith te dodaje da je u Americi reciklaža pitanje odnosa političke volje i infrastrukture.
“Nakon više provedenih istraživanja mogli bismo zaključiti da infrastruktura u Americi ne pruža dovoljno mogućnosti za recikliranje”, smatra Will Nichols, iz Veriks Mapelcrofta.
Velika količina američkog otpada koji se ne može otpremiti u Kinu, spaljuje se jer nema drugoga načina da se taj problem riješi, dodaje Nichols.
Svjetsku dinamiku mijenja upravo zabrana izvoza otpada u Kinu, Vijetnam, Maleziju i na Tajland. Primjerice, kad je filipinska vlada vratila 69 kontejnera iz Kanade nastali su problemi jer azijske zemlje ne žele postati deponiji smeća.
Nichols kaže da o zagađenju sve više brine srednja klasa, a Kina ovakvo stanje rješava puno brže zbog vlastite političke situacije.
(Izvor: Hina)
