Što slavimo na blagdan Svih Svetih, a što na Dušni dan?
Svi Sveti svetkovina je koju slavimo prvoga dana u studenome, a na koju se spominjemo svih svetih osoba iz povijesti cijele Crkve čiji se život isticao evanđeoskim krepostima i svetošću u svemu što su činili. Uz sve svece i mučenike koji su službeno proglašeni svetima od strane Crkve i na taj način uzdignuti na oltar i čašćenje, na svetkovinu Svih svetih sjećamo se i svih onih svetih žena i muškaraca koji su kroz povijest Crkve svojim životnim svjedočanstvom slijedili Krista u potpunosti, pa i smrću ako je bilo potrebno. Ta je svetkovina u uskoj poveznici s blagdanom koji slijedi dan nakon, tj. spomenom svih vjernih mrtvih ili Dušnim danom, ali ih je potrebno i razlikovati.
Dok se na Sve Svete spominjemo svih proglašenih svetaca i svetih osoba, na Dušni dan se spominjemo svih vjernih mrtvih čiji je život na ovome svijetu završio i počivaju vječnim snom mira. Mnogo obitelji na blagdan Svih Svetih posjećuje grobove svojih najmilijih, možda i iz praktičnih razloga jer je u većini kršćanskih zemalja 1. studeni neradni dan, ali u stvarnosti na taj dan spominjemo se svih svetih koji su naši zagovornici na nebesima, a drugog dana mjeseca studenog spominjemo se naših dragih pokojnih kroz jedan posebni blagdan i liturgijski spomen na misi i u molitvi
Crkva je od svojih samih početaka čuvala spomen na sve svoje mrtve. Od jednog takvog kulta mrtvih nastao je i kult svetaca, odnosno onih osoba iz kršćanskih zajednica čiji se život isticao posebnim vrlinama i služio svima kao primjer. U počecima je to bio kult mučenika, jer su prva stoljeća za Crkvu bila često puta ispunjena progonima i mučeništvom pa su svi sveci bili ujedno i mučenici. Dovoljno se sjetiti sv. Stjepana, prvog mučenika u povijesti Crkve koji je na samim počecima javnog djelovanja mlade zajednice dao svoj život za svjedočanstvo Isusova imena.
Sveci su putokaz
Kult mučenika je s vremenom prerastao u kult svetaca kada su došla mirnija vremena za Crkvu. Uz mučenike, u kršćanskim su se zajednicama isticale i osobe s posebnim vrlinama i krepostima koje nisu podnijele mučeništvo, ali su ih zajednice na jednak način štovale i častile jer su u njima vidjele kako na savršen način slijediti Krista u potpunosti. Stoga je i razumljivo da kršćani ne štuju svece na jednak način kao što štuju Boga, oni su primjer života i model svima kako slijediti Krista u vlastitim životima. Neki od svetaca imaju veliku važnost za cijelu Crkvu, a neki su s druge strane važni za pojedinačne Crkve ili zajednice, poput našeg bl. Alojzija Stepinca koji je za hrvatsku Crkvu savršeni primjer nasljedovanja Krista bez obzira na cijenu.
Crkva je oduvijek štovala mrtve i na poseban način mučenike i svece jer su putokaz prema nebeskom Jeruzalemu u kojeg su oni već stigli. Svaki mučenik ili svetac je imao u davna vremena vlastiti blagdan ili spomendan, a tek se s vremenom osjetila potreba i za jednom svetkovinom u kojoj bi se spomenuli svi sveci, ali i jedan blagdan za sve vjerne mrtve. Tako su nastali blagdan Svih svetih i Dušni dan.
Svetkovina Svih svetih svoje početke vuče iz 7. stoljeća kada se počeo slaviti u svibnju, a bilo je potrebno još nekoliko stotina godina da se ustali na 1. studenog, a nakon toga se ustabilio i blagdan Dušnog dana. Motiv zašto su odabrani baš ti dani može se pronaći u povijesti. U starom keltskom poganskom kalendaru s prijelaza 31. listopada na 1. studenog slavio se poseban blagdan Samhain koji je označavao kraj ljeta i početak zime, ali je ujedno bio i spomen svih umrlih. Stari su Kelti vjerovali da mrtvi te večeri mogu posjetiti ona mjesta na kojima su živjeli, stoga su im na taj blagdan priređivali gozbe i posebna slavlja.
U tom kontekstu treba vidjeti i neopoganski Halloween koji se inspirira starim keltskim poganskim ritualima, a danas je prerastao u svjetovni običaj i obilježavanje prvenstveno u anglosaksonskim zemljama. S dolaskom Krista mnogo starih slavlja i običaja dobivaju jedno sasvim novo značenje u svjetlu Isusove objave pa se tako Crkva 1. studenoga počela spominjati svih svetaca, a dan poslije svih vjernih mrtvih. U tom smislu ostao je kontinuitet s prijašnjim vremenima, ali je došla i velika promjena, ona novosti života u Isusu Kristu.
izvor: pastoralmladih.hr
