Što su masoni? Simboli nisu tajna, nego članstvo: To su ustvari masoni i trebamo li ih se bojati?

Masoni, najpoznatije i najkontroverznije tajno društvo na svijetu, vječna su tema teoretičara zavjere. No posljednjih se dana ova tema iz domene “alternative” prebacila u crnu kroniku, kada su direktorica i urednici ekstremno desnog portala Dnevno uhićeni pod sumnjom da su iznuđivali novac od oftalmologa Nikice Gabrića.

Gabrić je osnivač i ravnatelj Specijalne bolnice za oftalmologiju Svjetlost, no Dnevnom je bio zanimljiv zbog toga što je šef masonske lože, odnosno, kako piše Dnevno. hr, veliki meštar Velikog orijenta Hrvatske. U Međuvremenu je ovaj portal i objavio nekoliko članaka o toj masonskoj loži, s fotografijama njenih okupljanja i ceremonija s dobro poznatim simbolima i inventarom i povezujući je, među ostalim, s pobjedom Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima, piše Index.hr.

Prema neslužbenim informacijama, uredništvo Dnevnog je Gabrića ucjenjivalo objavom ovih članaka ako ih on ne “kompenzira” plaćanjem oglasa u tjedniku 7Dnevno, povezanom s portalom Dnevno. Odvjetnik glavnog urednika Dnevnog Marka Cigoja Ivo Farčić sumnjiči pak Gabrića da je iskoristio veze unutar Državnog odvjetništva i tajnih službi da se njegov klijent privede.

Gabrić: Mi masoni ne štujemo đavla

A kako je sam Gabrić nakon uhićenja urednika Dnevnog rekao za RTL, masoni su u Hrvatskoj legalno registrirani kao udruga s nekih 750 do 800 članova, među kojima su liječnici, odvjetnici i političari. U svakom slučaju, članovi moraju biti “uspješni i na dobrom glasu”, kaže Gabrić, koji je dodao i da nisu točne teorije zavjere prema kojima se radi o najmoćnijoj organizaciji ili o “štovanju đavla”.

Gabrić je člana koji je proslijedio primjerak njihovog internog časopisa Loža redakciji Dnevnog nazvao “izdajnikom” i najavio njegovo izbacivanje iz udruge, odnosno lože.

“Fotografije mene u bijelim rukavicama, s dugačkim pozlaćenim štapom i ukrašenom pregačom”, kaže Gabrić za RTL, “mogu mi biti samo reklama, ali mi je žao drugih ljudi koji rade s državom, a mogli bi zbog članstva u masonima imati problema.”

No tko su zapravo masoni? Je li riječ o bezopasnoj mješavini elitističkog kluba i kostimiranog igranja uloga (eng. roleplaying) ili o okultnom udruženju čiji članovi rovare i kuju dijabolične planove za nametanje “novog svjetskog poretka”, kako tvrde promicatelji paranoje poput zastupnika Ivana Pernara?

Masoni, odnosno “slobodni zidari” (eng. freemasons), su, kako im i samo ime govori, ustrojili svoja udruženja po uzoru na srednjovjekovna bratstva kamenih zidara koji su koristili tajne lozinke, simbole i načine rukovanja kako bi prepoznali jedni druge i provjerili legitimitet sugovornika.

Od srednjovjekovnih cehova do tajanstvenog bratstva

Stoga je zidarstvo metafora koju su preuzeli za svoje “bratske” aktivnosti. Masoni su po svemu sudeći i nastali kao nasljednici pravih zidarskih cehova, odnosno kao metaforični “spekulativni” ili “prihvaćeni” zidari. Cehovske tajne zanata i hijerarhija šegrta i meštara su, čini se, s vremenom evoluirali u svojevrstan ezoterični nauk ili filozofiju. Osnovna načela masonskog nauka su, prema njihovim riječima, bratska ljubav, pomoć, odnosno dobrotvorni rad i istina.

S tim u vidu, nije ni čudno da su najistaknutiji masonski simboli šestar i kutnik. Masonski rituali navodno se vrte oko izgradnje biblijskog Solomonovog hrama u Jeruzalemu, članovi nose simbolične “zidarske” rukavice i pregače u skladu sa stupnjem napredovanja, a religijsko vrhovno biće se naziva “Velikim arhitektom svemira”. Član masonske lože mora biti muškarac i mora vjerovati u navedeno vrhovno biće.

A prema još jednoj teoriji, onoj engleskog autora iz 19. st. Thomasa de Quinceyja, masoni bi mogli biti nasljednici rozikrucijanaca, ezoteričnog pokreta iz 17. st. koji je kombinirao židovsku kabalu, kršćanski misticizam i alkemiju.

Novom se članu, kako piše Guardian, pri inicijaciji stavlja uže oko vrata, što navodno predstavlja pupčanu vrpcu ili njegovu vezu s “braćom”, nakon čega ga se s povezom preko očiju vodi u sobu za sastanke u loži, gdje mu se otkrivaju tajna riječ, rukovanje i simbol i skida povez te simbolično izvodi na svjetlo.

Masonski rituali također simboliziraju “ponovno rođenje” kao masona, prolazak kroz život i pripremu za smrt, pri čemu članovi napamet uče duge, arhaične tekstove.

Prve masonske lože u Velikoj Britaniji

Izvorište masonerije je, prema dostupnim podacima, Velika Britanija, gdje ih danas ima oko 200 tisuća u Engleskoj i Walesu, oko 30 tisuća u Škotskoj i oko 15 tisuća u Sjevernoj Irskoj. Samo u Engleskoj i Walesu danas ima oko 6300 masonskih loža.

Prva velika masonska loža u Engleskoj i Walesu osnovana je 1717. u londonskom pubu, a ujedinila je četiri postojeće londonske lože. No najstarija masonska loža vjerojatno je ona u Škotskoj, Loža u Edinburghu, koja je, prema arhivima, izrasla iz prave zidarske lože o kojoj najstariji zapisi sežu do 1598. Masonerija se u 18. stoljeću proširila po Europi i europskim kolonijama.

U Hrvatskoj su se pojavili u drugoj polovici 18. stoljeća kada su ih doveli časnici koji su, boreći se za Habsburšku Monarhiju, sudjelovali u Sedmogodišnjem ratu. Prva masonska loža osnovana je u Glini, na teritoriju tadašnje Vojne krajine, pod nazivom Ratno prijateljstvo. 1772. je osnovana u Varaždinu, a 1773. u Zagrebu. 1777. je u Brezovici kraj Zagreba osnovana prva Hrvatska velika loža na čelu s prvim velikim meštrom grofom Ivanom Draškovićem.

Masonstvo je, međutim, zabranjeno u čitavoj Austro-Ugarskoj, pa tako i u Hrvatskoj nakon otkrivanja urote Ignjata Martinovića i više masona koji su navodno pokušavali pokrenuti revoluciju po uzoru na Francusku. Među osumnjičenim zavjerenicima bio je i biskup zagrebački Maksimilijan Vrhovac.

I masoni su bili žrtve Holokausta; NDH i Jugoslavija ih zabranile

Tajnost slobodnih zidara s jedne je strane razumljiva zbog progona kojem su bili izloženi, prije svega u fašističkoj Italiji i Španjolskoj te nacističkoj Njemačkoj i zemljama koje je okupirala i kontrolirala, pa tako i u ustaškoj NDH.

Adolf Hitler je smatrao masone alatom globalne židovske zavjere i krivio ih, zajedno sa Židovima, za poraz Njemačke u Prvom svjetskom ratu, a 1935. ih je potpuno zabranio. Masoni su bili i žrtve Holokausta – u nacističkim koncentracijskim logorima nosili su, kao i drugi politički zatvorenici, obrnuti crveni trokut. Povjesničari procjenjuju da je između 80 i 200 tisuća masona ubijeno u Holokaustu.

Masoni su bili zabranjeni i u komunističkim zemljama nakon Drugog svjetskog rata, tako da su masoni ostali zabranjeni i nakon pada NDH i uspostave komunističke Jugoslavije, sve do 1991.

No s druge strane, tajnovitost kojom su masoni i njihove aktivnosti obavijeni stoljećima za neke je kritičare zgodan način da “braća” prikriju međusobno pomaganje i umrežavanje u biznisu, pa i politici i pravosuđu, u skladu s načelom “međusobne zaštite i podrške”.

Masoni, doduše, barem u Velikoj Britaniji, prisežu da se neće upuštati “ni u kakav čin koji može imati tendenciju potkopavanja mira i dobrog društvenog reda” te da će “poštivati zakone bilo koje države”. Usto, rasprava o religiji i politici je zabranjena, barem u tradicionalnim masonskim ložama.

6 milijuna masona diljem svijeta

Što se tajnosti članstva tiče, iz slučaja s Gabrićem, koji kaže da ni inače ne taji da je mason, jasno je da ona nije apsolutna. U Velikoj Britaniji su i neki članovi kraljevske obitelji istaknuti masoni: veliki meštar je vojvoda od Kenta, princ Edward, a vojvoda od Edinburgha, princ Philip, član je mornaričke lože. Čak i u Westminsteru postoje dvije lože za članove parlamenta i političke novinare koje su uspostavljene prije više od 80 godina, a za koje je Guardian 2018. otkrio da su i dalje aktivne.

No budući da masoni mogu, ali ne moraju otkriti svoje članstvo (dok ne smiju otkrivati tuđe), jasno je da velika većina od 6 milijuna masona, koliko se procjenjuje da ih ima diljem svijeta, ne otkriva svoje članstvo izvan “bratstva”. Posljednjih godina je primjetan trend sramežljivog otvaranja masonskih loža javnosti, uključujući neke sastanke i rituale čije je snimanje bilo dozvoljeno novinarima i filmašima.

Masoni se usto diče svojim dobrotvornim donacijama pa su tako 2015. u Engleskoj i Walesu prikupili oko 33 milijuna funti, od čega je pola išlo masonskim, a pola nemasonskim dobrotvornim organizacijama.

No sedamdesetih su u Velikoj Britaniiji novinari otkrili dokaze da su neki policajci i kriminalci članovi iste masonske lože. 1982. je talijanski član masonske lože Roberto Valvi pronađen obješen ispod mosta u Londonu, zbog čega je talijanska policija počela istraživati zloglasnu ložu Propaganda Due.

Tajna nisu simboli, nego članstvo

Povjerenik britanskog Scotland Yarda Petert Imbert osamdesetih je dao do znanja policajcima masonima da neće napredovati na visoki čin ako ostanu članovi “bratstva”, nakon čega su mnogi zaista napustili masone. Odbor za unutarnje poslove donjeg doma parlamenta pokrenuo je istragu o utjecaju masona na javni život, u kojoj je zaključio da nema dokaza da su masoni igrali ulogu u policijskim prijestupima, ali da ne može isključiit tu mogućnost.

Iako postoji “mnogo paranoje oko masonerije”, sami masoni sa svojom tajnovitošću djelomično su krivi zbog toga, zaključio je britanski parlamentarni odbor. Preporučio je da javni službenici poput sudaca moraju otkriti jesu li masoni pri prisezanju na dužnost. Ta je praksa uvedena, no ukinuta je 2009. kad je Europski sud za ljudska prava odlučio da je slična odredba u Italiji diskriminatorna.

“Nisu rukovanja i rituali masona tajna. Kao i uvijek, najveća tajna je članstvo… Imamo imena ceremonijalnih vođa koja se navode u masonskom godišnjaku, ali imena gotovo sve braće su nepoznata. Nemamo pojma kako se oni odnose prema širem društvu i kakve dogovore sklapaju iza naših leđa, na štetu svih ostalih”, sažeo je najveći razlog za zabrinutost britanski novinar i autor bestselera o masonima Martin Short. Naravno, živopisni simboli i rituali su ipak ono što najviše golica maštu javnosti.