‘Teka’
Srpsko junaštvo, hrvatska kultura, bošnjački merhametluk
Dva gotovo nevjerojatna događaja iz proteklog mjeseca kao da potvrđuju sliku BiH iz mojega romana. Igrom slučaja, mjesto radnje je identično, Visoko, grad udaljen tridesetak kilometara od Sarajeva koji je bio pošteđen ratnih razaranja i koji je tijekom rata bio neformalna bošnjačka prijestolnica u koju su se slijevale goleme količine novca iz arapskih zemalja i u kojemu je neprikosnoveno vladao Hasan Čengić, siva eminencija Alije Izetbegovića i čovjek s crne liste američke vlade. Čengić je bio poznat i kao “pokretač” megalomanskog projekta gradnje velebne zračne luke u Visokom koja je, po pisanju sarajevskih medija, bila paravan za jednu od najvećih “praonica novca” u ovom dijelu Europe. Čengić je i danas podjednako moćan, jer obnaša dužnost predsjednika Sabora Islamske zajednice BiH, gremija koji ima veći utjecaj na prilike u BiH nego većina državnih institucija.
Visoko je također poznato po opsjenaru Semiru Osmanagiću i njegovim piramidama, te po Zaimu Muzaferiji koji je, iako naturščik, inače je po zanimanju profesor njemačkog i francuskog jezika, uz Mustafu Nadarevića možda ponajbolji glumac koji je poniknuo na prostoru BiH. Muzaferija se nekoliko godina pred smrt mogao vidjeti uz prometnicu Sarajevo – Zenica, koja prolazi pored Visokog, kako prodaje med koji je sam proizvodio. Po tvrdnjama nekih Muzaferijinih poznanika iz tog vremena, Zaim Muzaferija je umro 2003. u Visokom, velikom glumcu puno su više značile pohvale kvaliteti njegova meda, nego bilo kojoj od genijalnih uloga koje je za života odigrao. A glumio je u više od stotinu televizijskih i filmskih projekata. Znači, govorimo o gradu u kojemu su sva čuda svijeta moguća.
Prvi događaj, naš ekstremni minus, nešto je za što smo mislili kako se događa samo u američkim franšizama o serijskim ubojicama ili u Coppolinu “Kumu”. Što se dogodilo? Nepoznati počinitelji provalili su na imanje Amira Zukića u Visokom i tupim predmetom usmrtili njegova konja. Jedan ovdašnji portal čak je i objavio uznemirujuće snimke usmrćene životinje. Amir Zukić je inače visokopozicionirani član SDA, glavni tajnik stranke i zastupnik u Parlamentu Federacije BiH, koji je uhićen 17. veljače ove godine pod optužbom da je pogodovao pri nezakonitom zapošljavanju u javni sektor, odnosno u Elektroprivredu BiH, zlatnu koku bosanskohercegovačke privrede.
Hrvati, Srbi… suvereniji su bili u Jugoslaviji nego danas
Elektroprivreda BiH, vrijedna nekoliko milijardi eura, godinama je bila pod kontrolom Izetbegovićeve SDA i Lagumdžijina SDP-a, odnosno njihovih najodanijih kadrova. Jedno vrijeme je, tako, dužnost direktora Elektroprivrede obnašao Lagumdžijin asistent sa sarajevskog Elektrotehničkog fakulteta. Amir Zukić je još u pritvoru, a pored njega za isto djelo optužena su još dva visokopozicionirana člana stranke. Ovakve stvari postale su moguće tek nakon pada kadrova Bakira Izetbegovića u Sudu i Tužiteljstvu BiH, glavnog tužitelja Gorana Salihovića i predsjednice Suda BiH Medžide Kreso. Dotad su Izetbegovićevi štićenici bili zaštićeni kao medvjedi u socijalističkoj Jugoslaviji.
Po navodima Ahmeda Žilića, Zukićeva odvjetnika, ovo nije prvi slučaj zastrašivanja njegova klijenta. “Još juna mjeseca prošle godine na njegovoj vikendici u Visokom ubijen je njegov pas, dok je drugom odsječena jedna noga”, izjavio je Žilić. Također, postoje informacije kako je u ranijem periodu netko na retrovizor Zukićeva automobila objesio plastičnu vrećicu u kojoj se nalazila krvava janjeća glava. Motiv je, sudeći po svemu, banalan: novac. Kome se Zukić toliko zamjerio, to se u ovom trenutku još ne zna, čak su, što je za Bosnu i Hercegovinu pomalo neobično, izostale i špekulacije o mogućim nalogodavcima. Vjerojatno je brutalnost ovoga čina ušutkala i najhrabrije.
Druga priča, ona pozitivna, po mojemu je mišljenju čak nevjerojatnija od ove prve. Priču je objavila Al Jazeera na svojim web stranicama, odakle su je preuzeli portali iz cijele regije. Započinje filmski: “Selma Kovač, zaposlenica male trgovine u Arnautovićima pored Visokog, nemalo se iznenadila kad je u dućan ušetala nepoznata djevojka sa specifičnim zahtjevom”. Djevojka je upitala gospođu Kovač daju li robu na veresiju (na dug), odnosno imaju li famoznu “teku”. Kad joj je ova pokazala “teku” u kojoj je bilo upisano ukupno 4400 KM duga (oko 17.000 kuna), nepoznata djevojka je zaprepaštenoj prodavačici iskeširala 4400 KM i prebrisala sva dugovanja. Isto to, po izjavama očevidaca, napravila je u još desetak prodavaonica na području općine Visoki. Možemo reći, po slobodnoj procjeni, kako se radi o iznosu od nekoliko desetaka tisuća maraka. Al Jazeera je u svojem članku objavila i fotografije natpisa na izlozima prodavaonica u kojima se dužnici obavještavaju kako su sva njihova dugovanja izmirena.
“Teka” je svojevrsna bosanskohercegovačka institucija, radi se o bilježnici u koju vlasnici malih seoskih prodavaonica upisuju dugovanja po principu “dođem ti” i jedna je od rijetkih preživjelih zajedničkih “stečevina”, nešto što podjednako funkcionira u svim dijelovima osiromašene i devastirane Bosne i Hercegovine, odnosno, da parafraziram, “teka” nije niti bošnjačka niti hrvatska niti srpska, nego je i bošnjačka i hrvatska i srpska, jedini djelić ZAVNOBIH-a koji i danas besprijekorno funkcionira.
Josip Mlakić
(Izvor: Express.hr)
