Tko je kriv?

Tko je kriv za ovo nezadovoljstvo, za depresiju, za bježanje iz države? Zna se odavno tko je kriv, samo svi šutimo i čekamo tko će prvi baciti kamen, ali nema nikoga bez grijeha. Neki su izravno krivi, a neki zato što takve podržavaju već 20 godina. Svi znamo tko je nakon rata uništio sve što se dalo uništiti. Sada je preostala samo borba za ono malo vrijednosti koje ima općina Prozor-Rama.

Njima je uvijek netko drugi kriv, a nikada ništa ne poduzimaju, nego samo unose nesigurnost i defetizam među normalan svijet. Zavijaju nas u maglu straha gdje vrebaju strašne zvijeri koje glođu sve do kosti već više od 20 godina. Općina Prozor-Rama neće biti krava muzara nikakvoj političkoj opciji niti nekom centru moći, bilo da je riječ o Mostaru i županiji, bilo da je riječ o Sarajevu, Federaciji i Državi. Kada već ne daju ništa onda neće ni glođati naše vlastite kosti.

Tako ovih dana svojim negativnim stavovoma o iseljavanju pokušavaju vrijednom puku Rame nametnuti strah. Narod općine Prozor-Rama je uvijek imao hrabrosti boriti se sa svim negativcima kroz svoju dugu povijest. Tako će i ovaj put odoliti napadima negativnosti koji se plasiraju iz njihovog političkog centra moći, iz Mostara. Sve je podređeno tom centru, a Rama je postala samo bojno polje za novac gtrađana općine Prozor-Rama i sitni politički šićar.

U tekstu koji slijedi, a objavljen je na www.fokus.ba, ako niste pročitali, pročitajte odakle i zašto se ljudi iseljavaju i pogledajte ima li igdje Rame u toj priči.

U protekle dvije godine iz Bosne i Hercegovine se trbuhom za kruhom iselilo 80.000 ljudi, pokazalo je istraživanje koje je provela Unija za održivi povratak i integracije u BiH. Prema podacima iz istraživanja, iz BiH odlaze svi bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost ili razinu obrazovanja, piše Večernji list BiH.

Odlaze zbog ekonomske, ali i političke nestabilnosti. Najviše ljudi odselilo je iz Sanskog Mosta, Bijeljine, Zvornika, Drvara, Odžaka i Livna. Ali, vlasti ne čine skoro ništa kako bi zaustavile ovaj trend.

Dvadeset godina poslije rata pitanje održivog povratka u Bosni i Hercegovini još je aktualno. Zbog sve teže ekonomske i političke situacije mnogi masovno napuštaju zemlju, navodi se u prilogu FTV-a.

“Sad više nije u pitanju povratak, sad je problem odlaska ljudi”, kazala je Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH. Uz Doboj, Zvornik je zabilježio najbolje rezultate povratka. Naime, u ovaj grad vratilo se blizu 25.000 protjeranih stanovnika. Međutim, sad stanovnici ponovno napuštaju svoja ognjišta.

“U posljednje vrijeme mislim da niko ne zna stvarnu statistiku, preko noći vidite da samo nestaju porodice”, kazao je Hasan Grebić iz Udruženja za održiv povratak u Zvorniku. Prema podacima Unije, samo s područja općine Zvornik otišlo je više od 8.000 ljudi, iz Brčkog isto. Višegrad je nekada imao 20.000 stanovnika, danas ima oko 5 – 6 hiljada. Uz povratnike, gradove sada napuštaju i stanovnici koji tijekom proteklog rata nisu bili protjerani. Sanski Most je do sada napustilo 2300 porodica, Drvar 1000, a Odžak blizu 600. Kako bi probudili uspavane vlasti, iz Unije su organizirali konferenciju simboličnog naziva “Gradovi koji nestaju”.

“Mi do današnjeg dana nemamo strategiju, nemamo instrumente kako ljudima omogućiti da ostanu”, kazala je Zukić. I dok se čeka da se vlast probudi, Bijeljinu je već napustilo blizu 2000 porodica, Bihać 1400, a Miliće više od 500.

Slovenija je u pet godina izdala blizu 6.000 radnih dozvola za građane BiH, Njemačka u prošloj godini više od 800. Ipak, ljudi u Evropu više odlaze ilegalnim kanalima, za što četveročlana porodica plati i do 7000 KM. Entazem Karić, povratnik u Doboj, koji je godinama radio u Hrvatskoj, kaže da bi otišao i on, ali nema novca za put.

“Ima nekih 10 godina kako sam se vratio, posla nema. Radim na dnevnice” , kazao je za FTV Karić. “U mome selu, kad sam ja išao u školu, bilo je po 2 razreda u jednoj generaciji, a sada u cijeloj školi u pet generacija ima 13 učenika”, kazo je Ivo Lumina, predsjednik udruženja “Lipa” Odžak i dodao da vjeruje da bi se nekom boljom organizacijom života u Odžaku ovaj trend mogao bar smanjiti. Situacija ni u drugim školama u BiH nije bolja, što je potvrdila i ravnateljica jedne osnovne škole u Bihaću, Amra Ćehajić.

“Nakon rata, samo u našoj školi imali smo oko 120 maturanata, danas ih je svega 20. Od početka ove školske godine pa do kraja polugodišta otišlo nam je sedam učenika, a imamo najave da će do kraja godine još nekoliko njih odseliti u inostranstvo”, konstatira Ćehajić.

Slična je situacija i u drugim gradovima u BiH.