TKO JE BIO TVRTKO I. KOTROMANIĆ?

TKO JE BIO TVRTKO I. KOTROMANIĆ?

Piše: prof. dr. Ivan Markešić

Dvije ovodobne kratke vijesti na portalu Ramski vjesnik mnoge su možda iznenadile svojim sadržajem. A govore o istoj stvari, o Tvrtku I. Kotromaniću (1338 – 1391),banu i kralju bosanskome, o njegovu, ali i o našemu današnjem vremenu.

„Karta Rame“ (Autor: Nikola Badanković (2003), u: Župa Prozor. Pod zaštitom Srca Isusova (1906-2006). Prigodom 100. obljetnice utemeljenja župe. Prozor, 2006.

  • Prva vijest: u povodu prvoga pisanog spomena Prozora kolovoza 1366. i Dana općine Prozor-Rama, 8. rujna,u četvrtak, 10. kolovoz 2017. je u KŠC Prozor-Rama bivši ramski gvardijan fra Tomislav Brković otvorio izložbu starih fotografija i razglednica Rame pod nazivom “Rama od davnina“. Uz napomenu da je to samo jedan dio kolekcije starih fotografija i razglednica Rame koje fra Tomislav, kao vrijedni kolekcionar, prikuplja već godinama.

 

  • Druga vijest: poznati i priznati hrvatski akademski kiparnaših hrvatskihbosanskih korijena, Travničanin, Petar Dolić(1975) (http://www.petardolic.com/petardolicwebmjesto/biografija/biografija/), počeo je klesati Tvrtkov biljeg koji će krasiti kružni toku gradu Prozoru na račvanju povijesnih cesta: za jug prema Mostaru i Dubrovniku, na zapad prema Duvnu i Splitu, na sjever prema Uskoplju i Banjoj Luci.

Petar Dolić, Tvrtkov biljeg (Prozor 2017)

Kako mnogi od Ramkinja i Ramljaka, svejedno kojemu vjerozakonu pripadali, nisu možda imali prigode čuti za ovoga velikana naše davne kršćanske predosmanlijskebosanske povijesti, a sve dane bi bilo zabune tko je ta osoba kojoj s punim pravom Općina Prozor-Rama posvećuje remek djelo vrsnoga umjetnika Petra Dolića, odnosno da ne bi bilo zabune tko je taj ban i kralj bosanski (i time i ramski) Tvrtko I. Kotromanić, evo nekoliko podataka koji se mogu naći na stranicama Hrvatske enciklopedijeu izdanju Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža u Zagrebu(http://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=62877

Pečat Tvrtka I. Kotromanića

Tvrtko I. Kotromanić, bosanski ban 1353–77. i kralj 1377–91 (?, oko 1338 – ?, 10. III. 1391). Prvorođeni sin Vladislava Kotromanića i Jelene Bribirske, unuk Stjepana I. Kotromanića i JelisaveNemanjić. Godine 1353. naslijedio je strica Stjepana II. Kotromanića, a za njegova su maloljetništva brigu o državnim poslovima vodili otac (do smrti 1354) i majka. Banski je naslov dijelio s mlađim bratom Vukom. Odnosi s Ugarskom bili su zategnuti unatoč dinastičkim vezama (Ludovik I. Anžuvinac bio je od 1353. oženjen Tvrtkovom rođakinjom Elizabetom Kotromanić), formalnoj političkoj podložnosti (Tvrtko je bio vazal hrvatsko-ugarskog kralja) i spremnosti na predaju dijelova bosanskih zemalja (Ludoviku je 1357. bio ustupljen Hum kao Elizabetin miraz), pa je tako Ludovik u ljeto 1363. poveo vojnu protiv Tvrtka pod izlikom obračuna s bosanskim krstjanima, ali je poražen morao uzmaknuti. Nakon toga Tvrtko se prozvao »milošću Božjom ban cijele Bosne«, čime je naglasio svoju neovisnost o Ludoviku. Vodio je i neprestane borbe s nepokornim bosanskim velikašima. U veljači 1366. izbila je pobuna koju je predvodio Vuk Kotromanić, pa su Tvrtko i njegova majka Jelena bili prisiljeni skloniti se u Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo. Zahvaljujući Ludovikovoj pomoći Tvrtko se sredinom 1367. vratio na vlast u Bosni porazivši pobunjenike.

Povelja bana Tvrtka vojvodi VukcuHrvatiniću,izdana ‘pod Prozorom u Rami 11.8.1366. nakon pobjede nad pobunjenicima, ašto je prvi (za)pisani spomenmjesta Prozor (u: Bosanski ban Tvrtko “Pod Prozorom u Rami“, Zbornik radova, ur. T. Brković, Prozor-Sarajevo – Zagreb : Synopsis, 2016., str.8.)

Pošto je učvrstio položaj sporazumom s bosanskim plemstvom, ubrzo je opet odbacio vrhovništvo hrvatsko-ugarskog kralja. Nakon smrti srpskog cara Uroša, iskoristivši razjedinjenost srpskih velikaša, Tvrtko je istaknuo pretenzije na srpsko prijestolje, pozivajući se na srodstvo s Nemanjićima. U savezu s knezom Lazarom Hrebeljanovićem porazio je 1373. protivnika i suparnika Nikolu Altomanovića, pa je stekao njegove zemlje oko gornje Drine i Lima. Sljedeće godine konačno se pomirio i s bratom Vukom, a u prosincu 1374. oženio se Dorotejom, kćeri bugarskog cara Ivana Stracimira. Početkom 1377. preoteo je ĐurađuBalšićuTrebinje, Konavle i Dračevicu, čime je pod svoju vlast okupio znatan dio područja koje su nekoć držali Nemanjići.

Idući korak bila je krunidba dvostrukom krunom (sugubi vijenac) i uzimanje naslova »kralj Srbljem, Bosni, Primorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju«. Krunidbena svečanost održala se 26. X. 1377. vjerojatno u mjestu Mile kraj Visokog u srednjoj Bosni (a ne kraj Mileševa).

Smrt Ludovika I. Anžuvinca dala je povod Tvrtku da se, kao sin Jelene Bribirske, umiješa u hrvatske prilike i proširi vlast pa je 1385. zaposjeo Hum, Livno, Duvno i Glamoč te stekao Kotor pod uvjetom da ne pruži potporu hrvatskim feudalcima (Ivan Paližna, braća Pavao, Ivaniš i Ladislav Horvat) koji su ustali protiv Ludovikove kćeri Marije. Međutim, 1386. okrenuo se protiv hrvatsko-ugarske kraljice i 1387. započeo osvajati hrvatske krajeve. Do ljeta 1390. pokorili su mu se i gradovi Split, Trogir, Šibenik te otoci Brač, Hvar i Korčula, a nakon toga uzeo je naslov »kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja«.

Bosna u Tvrtkovo vrijeme, 1391. godine(Autor karte: Tomislav Kaniški, 2007.) (u: Bosanski ban Tvrtko “Pod Prozorom u Rami“, Zbornik radova, ur. T. Brković, Prozor-Sarajevo – Zagreb : Synopsis, 2016., str. 701.)

Suparništvo s Balšićima, gospodarima Zete, uvuklo je od 1386. Tvrtka u ratove s Osmanlijama, ali je u bitki kraj Bileće 27. VIII. 1388. osmanska vojska bila poražena. Tvrtko je uputio i odrede pod vojvodom Vlatkom Vukovićem Kosačom u pomoć srpskim vojsci koja se suprotstavila Osmanlijama na Kosovu polju u lipnju 1389., smatrajući ishod boja svojom osobnom pobjedom.

Dugo je podupirao Ladislava Napuljskoga, protivnika Sigismunda Luksemburgovca, s kojim se pomirio tek kratko prije smrti, u siječnju 1391.

Pod Tvrtkovom vladavinom,” stoji dalje u Hrvatskoj enciklopediji, “Bosna je izrasla u važan politički čimbenik u jugoistočnoj Europi, a kralj se brinuo i za razvoj gradova, trgovine i rudarstva.”

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar