U Uskoplju je predstavljena knjiga o fratrima fojničkog samostana fra Janka Ljubosa i Sandre Biletić

Knjiga „Biografije franjevaca fojničkog samostanskog područja (XV. st. – 2022.)“     fra Janka Ljubosa i Sandre Biletić iz tiska je izašla u travnju ove godine, a u izdavaštvu fojničkog samostana. Ova povijesna monografija predstavljena je u Fojnici i još nekim mjestima Središnje Bosne, dok je u Uskoplju održano 2. lipnja.  Predstavljanje prati i izložba portreta 60 fratara. 

Predstavljanje se odvijalo u ozračju priprema za proslavu blagdana svetog Ante Padovanskog te je bilo nakon mise priprave za ovaj blagdan. Misu je predvodio fra Mario Katušić, gvardijan samostana u Fojnici koji je rodom iz uskopaljskog kraja, odnosno iz Ždrimaca.

Proces prikupljanja materijala bio je izuzetno zahtjevan.  Dosta zanimljivog materijala moglo se pronaći ne samo u samostanu nego i u Arhivu Bosne i Hercegovine, posebice iz razdoblja Austro-ugarske vlasti.

Knjiga obuhvaća detaljne životopise 241 franjevca, a fra Janko kroz njih izražava osobnu zahvalnost za njihov doprinos opstanku katoličke vjere i hrvatskog identiteta.

„Dok sam pisao ovu knjigu, dok sam pisivao životopise dvjesto četrdeset jednog franjevca, ja sam doživio osobnu zahvalnost prema ovim ljudima. Zaista da ih nije bilo, ja ne znam kako bi danas izgledala katolička vjera. Ne znam  na kojem bi nivo Hrvati bili u kulturi, u znanosti i pismenosti. Franjevci su jednostavno, nažalost, kažem, na žalost, jedini tada bili pismeni, ali su tu pismenost nesebično dijelili. Pisali su, zapisivali,  liječili ljude, donosili… Oni su se školovali na Zapadu. Sve tamo što su dobro vidjeli to je dolazilo ovdje u Bosnu i počevši od fra Anđele Zvizdovića. Jedan je bio ozbiljan povjesničar, rekao je što, ovo zvuči nevjerojatno, ali tako je bio rekao. Da nije fra Anđeo Zvizdović uradio to što je uradio, pitanje je bi li u Zagrebu danas bilo Hrvata, a ne samo ovdje u Bosni i Hercegovini“, riječi su fra Janka Ljubosa o ulozi fratara.

Uspoređujući prošlost s današnjicom, fra Janko primjećuje da, iako su moderna vremena objektivno lakša, “franjevački duh” ostaje neophodan za stabilnost Bosne i Hercegovine.

„Danas je mogu vam kazati  bolje, ali onaj franjevački duh, ono što je u Bosni i Hercegovini jako važno, duh tolerancije, duh dijaloga, duh dogovora, duh uvažavanja, ostaje neophodan.Kad bi se ovo poštivalo, život bi u našoj Bosni i Hercegovini bio puno ljepši, a ja se nadam da će taj duh prevladati i da će nam život biti ljepši“, zaključio je fra Janko Ljubos.

Fra Mario Katušić je nakon predstavljanja u izjavi istaknuo kako je Franjevački samostan u Fojnici  bio važan u katoličkoj povijesti. Fratri su prije svega pastoralno djelovali. Bavili se onim poslom u kojem su bili i poslani.

„Daleko su naši fratri odlazili. To je bilo i do  Bihać, a  ti krajevi koji danas nama s autom izgledaju jako daleko, a u ono vrijeme su još bili dalji. Fratri su kroz povijest radili na opismenjavanju ljudi. Važno je bilo da ljudi počnu pomalo čitati da bi više saznavali, a jedan od njih je važan fra Ivan Badulavić, koji je suvremenik Divkovićev i počeo je pisati latinicom hrvatski jezik, a do tada se pisalo bosančicom.  Fratri su radili puno s ljudima na opstanaku.  Bila su to nekada teška vremena, nekada su bila i lagana jer su se ljudi vraćali u Osmansko carstvo, ali fratri su ih pratili kroz sva ta vremena“, kazao je Katušić

Na predstavljanju je kratki povijesni pregled od dolaska franjevaca u Bosnu pa sve do naših vremena napravio fra Zvonimir Batista, žuni vikar u Uskoplju, rodom iz Busovače.

„Bogu je važna prisutnost katolika, pastira, franjevaca ili nekih drugih pastira, na svakom mjestu. Pa tako i u našem slučaju, važna je prisutnost franjevaca u Bosni. Nekako tako ja gledam i zbog toga jesu ostali, ne samo zbog toga što je na svoj način  Bosna svetinja, nego zbog toga što smatraju da je potrebno na tom mjestu biti katolik, odnosno pastir koji je u prošlosti,  danas ili  sutra će širiti katoličku vjeru“, kazao je fra Zvonimir Batista.

Knjiga fra Janka Ljubosa i Sandre Biletić nije samo povijesni zapis, nego i moralni putokaz. Ona podsjeća na to da su obrazovanje i dijalog bili ključni za opstanak naroda u najtežim vremenima.