Oni žive 120 godina, izgledaju duplo mlađe, nikad nisu bolesni
Njihovo mjesto stanovanja nazivaju oazom mladosti, a ovo su sve navike koje djeluju kao eliksir mladosti i zdravlja.
Hunze su stari narodi, smješteni na samoj granici Pakistana i Indije, a poznati su po tome što njihov životni vijek traje 110-120 godina, pa je njihovo mjesto stanovanja poznatije kao oaza mladosti.
Skoro nikada nisu bolesni, a zahvaljujući genima uvijek izgledaju mladoliko. Oni su pravi primjer da način života, približan idealnom, zaista postoji. Hunze se kupaju u ledenoj vodi, čak i na temperaturi od 15 stupnjeva ispod nule, a i sa 65 godina rađaju djecu, prenosi Pogled.ba
Ljeti jedu sirovo voće i povrće, a tijekom zime konzumiraju suhe marelice, proklijale žitarice i ovčji sir. Postoji period kada Hunze ništa ne jedu, a on je poznat kao “gladno proljeće”.
Naziv je dobio po tome što je voće tada još uvijek nezrelo, i tada piju isključivo sok od suhe marelice. Razdoblje traje od 2 do 4 mjeseca, a u njihovoj povijesti se strogo poštuje kao vrlo uzdignut kult.
Proteine unose u najmanjim količinama, a dnevno unesu u prosjeku 1.933 kalorije, od kojih je 50 g bjelančevina, 36 g masti i 365 g ugljikohidrata. Iz iskustva mnogih stranaca pridošlica, koji su se preselili u dolinu rijeke Hunze, zaključili su da je glavni faktor dugovječnog života zdrava prehrana.
Eksperiment kao dokaz
Škotski lječnik Mac Harrison je, po povratku u Englesku, izveo eksperiment na velikom broju životinja. Jedna grupa se hranila normalnom hranom londonske radničke obitelji, koja je podrazumijevala bijeli hljeb, haringe, rafinirani šećer, konzerviranu hranu i kuhano povrće. Kao rezultat takve prehrane, kod životinja su se pojavile različite ljudske bolesti. Druga skupina životinja se hranila hranom Hunza i ostala je savršeno zdrava.
Jedan kineski magazin je 1984. godine opisao vrlo interesantan događaj. Jedan od Hunza, po imenu Said Adbul Mobuda, zbunio je sve radnike emigracijske službe na londonskom aerodromu Heathrow, kada je pokazao svoju putovnicu. On je bio rođen 1832. godine i imao je 160 godina. Smatrao se štićenikom u zemlji Hunza, a pamtio je događaje još iz 1850. godine.
Knjiga Hunza – ljudi koji ne znaju za bolest, ističe osnovne karakteristike njihove prehrane, tvrdeći da su one ključne za zdrav život:
Vegetarijanski vid prehrane – velika količina sirovih namirnica; u prehrani dominiraju voće i povrće, prirodni proizvodi, bez ikakve dodane kemije, namirnice koje se spremaju tako što se čuvaju svi njeni biološki vrijedni materijali, alkohol i slatkiši su na popisu namirnica koje rijetko kad unose, poštuju redovno razdoblje gladovanja.
Na međunarodnom kongresu o kancerogenim oboljenjima u Parizu, obilježenog u kolovozu 1977. godine, stručnjaci su objavili kako “po podacima geokancerologije (znanost za istraživanje raka u različitim regijama svijeta), potpuno odsustvo raka javlja se samo kod naroda Hunza”.
Za njih je proći 20 kilometara dnevno, isto što i za nas prošetati oko kuće. Hunzama je pentranje uz strmu planinu čas posla, a silaze veseli i energični.
Također, njihova konstantno nasmijana lica i dobro raspoloženje također doprinose njhovom boljem mentalnom i fizičkom zdravlju.
