78 godina od proglašenja NDH
Prije sedamdeset i osam godina, 10. travnja 1941., u četvrtak, tri dana uoči Uskrsa, umirovljeni visoki časnik Slavko Kvaternik, neposredno prije ulaska njemačkih postrojbi u glavni grad ondašnje Banovine Hrvatske, iz zgrade Radio Zagreba u Vlaškoj ulici, u 17,45 izravno je pročitao proglas o uspostavi Nezavisne Države Hrvatske, a koji je potom, nebrojeno puta, bivao otisnut u ustaškim dokumentima, povijesnim knjigama i školskim udžbenicima. I prije državnoga generalskog puča, izvedena nakon masovnih demonstracija u Beogradu, 27. ožujka 1941., zbog pristupanja Kraljevine Jugoslavije u Trojni pakt, s Njemačkom, Italijom i Japanom, kad je vlast bila predana u ruke maloljetnome kralju Petru II. Karađorđeviću, Hitler i Mussolini su miješali karte i krojili nove granice na zemljovidima, koje će biti ucrtane nakon očekivana raspada razjedinjene balkanske monarhije.
Računali su napose da će hrvatski nacionalisti svih boja podići glave u nakani da se otcijepe. Oba diktatora izvukla su iz rukava svoje adute. Mussolini je žustro zagovarao zagrebačkog odvjetnika Antu Pavelića, vođu ustaša, koji je od 1929. živio u emigraciji, a posljednjih nekoliko godina bio nastanjen u Italiji. A Hitler je najprije računao s frankovcem Slavkom Kvaternikom. No nakon što je prvak Hrvatske seljačke stranke dr. Vladko Maček odbio ponudu da uđe u vladu premijera, generala Dušana Simovića, poraslo je njemačko zanimanje za tog opreznog političara slovenskih korijena, rođena u Jastrebarskome.
Maček je 6. travnja, dva dana poslije njemačkoga bombardiranja Beograda, putem zagrebačkoga radija, pozvao Hrvate zahtijevajući od njih “red i disciplinu, kod kuće i u vojsci”. Tada je među ustašama u Hrvatskoj, počela klijati pojačana nada kako će Mussolini nagovoriti Hitlera da na hrvatski tron bude posjednut Ante Pavelić, pogotovu što je, uoči zračnoga napada na Beograd, njihov štićenik zagrmio iz Firenze: “Hrvatski narode, ustaj na noge, lati se oružja, svrstavaj se u bojne redove i stupaj pod ustašku zastavu na kojoj su već zapisana slavna djela pobjede.” Da potom nastavi: “Naša je pobjeda osigurana, naše oslobođenje je gotova stvar. Hrvatski ustaški pokret stavio se, ne od danas, nego već od deset godina, uz bok velikoga talijanskog i njemačkog naroda, i zato danas silne ogromne vojske velikih vođa tih velikih naroda, Hitlera i Mussolinija, kojima se nitko više oduprijeti ne može, stoje na našu obranu, te zajamčuju našu slobodu i Nezavisnu Državu Hrvatsku, na cijelome hrvatskom povijesnom i neprekinutom narodnom području!” Tada je prvi put bio spomenut naziv Nezavisna Država Hrvatska koji se potom nije smio mijenjati, iako su se riječi: nezavisna zgrozili jezički čistunci. Jer, po njima, hrvatskije bi bilo reći: neovisna. Ali kako se carska ne poriče, natrag se, unatoč rogoborenjima, nije smjelo. Dašto, Pavelićev glas je malo tko čuo u Hrvatskoj, ali poglavnik je zanemario taj detalj da bi kasnije važno isticao svoju dalekovidnost o tome događajima u najbližoj budućnosti.
