Čovićevo pojašnjenje izjave?
Ova izjava izazvala je osuđujuće reakcije među crkvenim velikodostojnicima. Reagirali su glavni tajnik Biskupske konferencije BiH monsinjor Tomašević, a i sam kardinal Puljić tvrdnjom da se Hrvate izvan Herceg Bosne time “žive pokopava.
Čović danas kaže da je, moguće, pogrešno shvaćen.
– Moguće je da smo pogrešno shvaćeni ali ja i dalje stojim vrlo jasno kod izjave da gdje nije bilo organizirane hrvatske politike u vremenu od 91′ do 95′ godina da nas tu nema. To ne znači da nema 100, 200 ili 500 obitelji. Bojim se da tu imamo određeno nerazumjeavanja obljetnice Herceg Bosne s obzirom da smo je slavili kao jubilarnu. Mislim da se nemamo čega stidjeti iz tog vremena jer je na sličan način bio organiziran i život i kod srpskog i kod bošnkačjkog naroda. Da tada nije bilo odlučnosti onih koji su vodili tada život bojim se da danas nas ne bi bilo ni na ovim prostorima gdje živimo u nešto većem broju i kad je u pitanju i Posavina i Žepče i središnja Bosna. Moja poruka nije bila da nas danas nema u Goraždu, Tuzli, Zenici ili Bihaću, ali realno kad vidite ovaj zadnji popis stanovništva, vidjet će te da smo mi na tim prostorima desetkovani, da je to etnički očišćen prostor i u tom smislu nas nema. Vi danas u Sarajevu imate toliki broj naših ljudi da kad bi svi danas zajedno izašli na izbore ne možete dobiti jednog zastupnika u skupštini Kantona Sarajevo, ili u Tuzlanskoj ili Goraždanskoj županiji, ili Bihaću. Eto toliko nas ima otprilike i ta mooja izjava nije bila nikakav negativan stav prema tim našim ljudima, nego baš obrnuto; naša obveza je očuvati ta naša vjekovna, duhovna staništa. Pa gdje su danas Guča Gora i Fojnica pa Kraljeva Sutjeska pa mogao bih tako nabrajati od naše najstarije marijanske crkve u Olovu. Ali, Bože moj, mi i dalje činimo sve da se naši ljudi tamo osjećaju kao katolici i Hrvati, da im se osigura onaj standard života kakav zaslužuje jedan konstitutivni narod, bez obzir kolika smo manjima u tim podurčjima. Upravo kvalitet tamo gdje smo brojniji daje za pravo našim ljudima da se imaju čemu nadati, da postoje negdje ljudi koji brinu o njima.
No, ne proizilazi li upravo iz ove Čovićeve tvrdnje činjenica da ni hrvatska politika iz vremena 91′ – 95′ nije vodila računa o Hrvatima sa ovih prostora, baš kako to radi i aktuelna. Da jeste, valjda bi se organizirala i na tim prostorima. Toga se Čović, po sopstvenom priznanu, ne stidi. Tačno je i da je nekadašnja politika Herceg-Bosne Hrvate sa “ovih prostora” preselila u hercegovačke krajeve , obećala im kule i gradove te izgradila nova naselja i domove. S toga je (ne)jasno koga Čović krivi za položaj u koji su dovedeni Hrvati na prostorima u kojima su u manjini.
(Vijesti.ba)
