BiH, zemlja apsurda gdje je manje uvijek više od većeg

Ako za Bosnu i Hercegovinu kažemo da je to zemlja čudnih relacija i apsurda nismo otkrili toplu vodu. Apsurdnost je ovdje životna realnost. Stilovi života su ovdje neobični za sve standarde. Mladi obrazovaniji od starijih, a ne rade, nego žive na račun roditelja. Što su obrazovaniji to je teže do posla. I da ne nabrajamo druge detalje. Osvrnimo se ovdje na nekoliko zanimljivih stvari koje su same po sebi apsurdne, a postale su normalne.

• HNK Zrinjski iz Mostara ima više bodova na ljestvici od FK Željezničar. Na tablici je na prvom mjestu Željezničar. Jeli ovo pogreška koja se našla u javnosti ili je još jedan pokazatelj odnosa spram „Plemića“. To bismo još uvijek trebali smatrati „slučajnom pogreškom“. No, šta je sa brojnim drugim primjerima apsurdnosti?
• Zaboravljeni branitelji prosvjeduju. Nekoliko stotina branitelja i boraca blokiraju državu. Manjina postala više od većine. Zaboravljeni, poniženi, ostali bez posla, našli se izvan bilo kakvog sustava traže svoja prava od političke elite, a većina šuti.
• Politička elita, kao što je troglavo predsjedništvo, parlamentarni zastupnici u državi, entitetima i kantonima određuju smjenice života bez ikakvih konzultacija sa ostalim stanovnicima. Najbolji primjer je nedavno donošenje Zakona o akcizama koji je napravio udar na većinu. Manjina je opet bila više od većine. Što je nekoliko stotina zastupnika ili par tisuća u odnosu na ostala 4 milijuna? Iako to treba uzeti s rezervom jer u BiH ne živi sada više od 3 milijuna ljudi. Zar ne bi ta manjina trebala biti odraz htijenja te većine? Trebala bi, ali ih se ništa ne pita.
• Politička elita koja cjelokupnu javnost zaokuplja bajkovitim izmjenama Izbornog zakona kako bi se svi bavili tim pitanjem umjesto da se pozabave ekonomijom i kako zaustaviti odlazak ljudi iz Apsurdistana. I aktualni zakon i prijedlozi novog su ponovno kreiranje kako bi manjina bila viša od većine.
• Postajanje manjine višom od većina uvuklo se i u jedan dio crkvenih krugova. Iako crkveni zakoni imaju svoje principe politička elita BiH, a zna se koja,  uvukla se pod kožu tim nekim krugovima kako bi i tu implementirala svoja načela postajanja menjine većinom. Primjerice, u jednom franjevačkom samostanu, preciznije u Rami, izabran je upravitelj samostana sa 8 glasova dok je 17 glasova imao protukandidat. Provincija je to potvrdila čiju upravu čini opet manje ljudi od 17 fratara koji su glasovali drugačije. Kad je tako u tim krugovima što će tek onda razmišljati obični vjernik?

Mogli bismo nabrajati još stotine takvih primjera, ali se to nikoga ne dotiče. Odlazak iz zemlje, pasivnost i povlačenje je upravo ono što stalno priželjkuje i nameće ta Manjina kako bi trajno postala viša od Većine.

E.K.