• BOROVA RAVAN: Molitva i okupljanje na grobovima predaka
  • BOROVA RAVAN: Molitva i okupljanje na grobovima predaka
  • BOROVA RAVAN: Molitva i okupljanje na grobovima predaka
  • BOROVA RAVAN: Molitva i okupljanje na grobovima predaka
  • BOROVA RAVAN: Molitva i okupljanje na grobovima predaka
  • BOROVA RAVAN: Molitva i okupljanje na grobovima predaka
  • BOROVA RAVAN: Molitva i okupljanje na grobovima predaka
  • BOROVA RAVAN: Molitva i okupljanje na grobovima predaka

BOROVA RAVAN: Molitva i okupljanje na grobovima predaka

Mjesec kolovoz u zadnje vrijeme je postao mjesec godišnjih odmora, okupljanja rodbine i prijatlje, mjesec kada se događa najviše svadbi. Taj nekakav već ustaljeni niz poremetile su pandemijske korona mjere, no, čim se situacija popravila sve se vratilo u nekakav već ustaljeni ritam.

Jedno okupljanje dogodilo se na grobovima predaka na Borovoj ravni, župa Gračac u Rami

Selo je već podavno napušteno iz onih jednostavnih razloga, a to su uvjeti života. Posljednjeg stanovnika s obronaka Rogulje Iliju Džalto nitko i ništa nije moglo otjerati doli sam Božji poziv koji ga pozva u svoje krilo.

Iako nema više stanovnika, mjesto nije zaboravljeno. Nekada su ovdje živjele obitelji čestitim i mukotrpnim životom prezimena Džalto, Jakovljević, Novak, Logrušić… Već od smrti Ilije nema stalnih stanovnika u ovom selu. Ipak, oni koji žive u Rami često pohode svoje mjesto. A oni koji su daleko otišli trbuhom za kruhom i boljim uvjetima za život okupe se barem jednom godišnje.

Tako se dogodilo i ove godine u subotu, 6. kolovoza kada su se sastali rođaci i susjedi te se molili na grobovima svojih predaka. Misu na groblju na Brovoj ravni predvodio je fra Ante Cvitković, župnik na Gračacu.

Osim molitve nekadašnji se stanovnici okupljaju kako bi udahnuli malo zraka mjesta gdje su im korijeni, gdje se prolijevao znoj, teško, ali sretno živjelo.

Tu su danas molitvenim spajanjem s precima prikupljali snagu za daljnju borbu kroz život. Bio je to posjet kojim se nove generacije podsjeća i vezuje za mjesto u kojem su njihovi korijeni. Baš te korijene nikada se ne smije zaboraviti, jer su duboki, teški, ali slatki i poticajni za svaku novu generaciju.

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar