BUGOJNO: Mjesto u kojem se život budi
Nedjelja je. Iako je sami kraj svibnja dosta je prohladno. Oko župne crkve Svetog Ante Padovanskog u Bugojnu sve je užurbano. Roditelji i rodbina okupili su se jer slijedi prva pričest za šest djevojčica i sedam dječaka. Svečano misno slavlje uskoro započinje. Sve je postalo tako tiho, svečano i jednostavno. Osjeti se kako ovo veliko crkveno zdanje sa svojim vjernicima danas diše za prvopričesnike.
Ipak, moramo se malo vratiti u prošlost. Župa Bugojno nastala je odvajanjem od župe Gornji Vakuf (tada Gornje Skoplje) kao mjesna kapelanija godine 1844. i od tada ima matice. Župom je proglašena 1858. godine.
Franjevci djeluju ovdje od vremena bosanske samostalnosti. Ima pokazatelja da je u 15. stoljeću u Veseloj Straži (danas Vesela kod Bugojna) postojao franjevački samostan, što jasno ukazuje na dugi kontinuitet franjevačke nazočnosti. Gradnja sadašnje župne crkve započela je godine 1879. što je potrajalo dugo vremena. Crkva je pokrivena 1886. godine. Po svojoj arhitekturi ona slijedi bazilikalni tip crkve. Po dimenzijama je, uz tolišku, najveća u Bosni.
U župi se nalazi i nekoliko područnih crkava: Drvetine (izgrađena 1970. godine, zapaljena 7. kolovoza 1993., obnovljena 2000. godine), Donji Vakuf (izgrađena 1934., renovirana 1990., iznutra oštećena eksplozivom 1995., renovirana 1998. godine), Guvna (izgrađena 1990. godine, u posljednjem ratu oštećena granatama, obnovljena 1999. godine), Bristovi (izgrađena 1990. godine, u ratu razrušena, obnovljena 1999. godine), te osam kapelica i isto toliko groblja: u Bristovima, gdje je nedavno postavljeno zvono i blagoslovio ga kardinal Puljić, Čaušlijama, Lonđi u Donjem Vakufu, Lenđerovini, gradsko groblje Sultanovići, groblje Svilen, te groblja u Veseloj i na Guvnima.
Župa svetog Ante Bugojno 1991. godine imala 12 500 vjernika
Nitko bolje od samih Hrvata – Bugojanaca ne može znati kakva je sada situacija u tom gradu. Treba živjeti u jednom mjestu kako bi znao sve o njemu. Ožiljci rata su još ponegdje vidljivi. Tu je crkva i dom sestara, tu je i Hrvatski dom. Podružnica HKD “Napredak” je veoma aktivna i pomoću nje se njeguje hrvatska kultura na ovim prostorima. U zadnje vrijeme obnovljen je rad i Planinarskog društva „Stožer“. Međutim uvidom u statistike podatke o Bugojnu koje smo dobili u župi shvaćamo kakva je sada situacija u tom gradu.
Prije rata u Bugojnu je bilo 16.000 Hrvata, 19.500 Bošnjaka te 9.000 Srba, međutim ne treba bježati od činjenice kako su Hrvati na prvim demokratskim izborima (1991.) dobili mandat za upravljanjem Općinom.
Ratno vrijeme je donijelo svoje teškoće i neumitno promijenilo stanje katolika Hrvata na prostoru općine Bugojno, pa time i u samoj župi. U srpnju 1993. godine događa se sukob HVO-a i Armije BiH kada su Hrvati porobljeni, protjerani i ubijani. Skoro punih devet mjeseci trajala je agonija zarobljenih pripadnika HVO-a koji su zatvoreni u logor „Stadion“. Koliko god sve to bilo teško i bolno život bugojanskih Hrvata katolika nije stao. Neki nisu nikada napustili svoj dom, a neki su se vratili, jer su shvatili da nijedno sunce ne grije onako kao što to čini sunce kod svoje kuće.
Ovaj današnji svečani događaj primjer je da se život u Bugojnu budi. Možda su brojke simbolične. Sjetimo se i da je zrno simbolično, ali ono rađa nove klasove na kojim su brojna zrna žita. U ovu sedmu uskrsnu nedjelju, 29. svibnja 2022. godine, u klupama bugojanske crkve sjede mlade obitelji s troje, četvero i više djece. Među njima su i one obitelji koje se vratiše iz inozemstva kako bi nastavili živjeti u svom Bugojnu.
Upravitelj župe fra Ivica Pavlović je s nekim posebnim oduševljenjem predvodio misno slavlje uz sumisništvo fra Jure Šekerija, župnog vikara. U ovu euharistijsku svečanost uključeni su svi prvopričesnici, njihovi roditelji, župni zbor, a časne sestre Auksilija i Ivanka Sve su tako jednostavno pripremili tako da je ceremonija tekla opušteno s puno ljubavi. One su prvopričesnike i pripremale za ovaj svečani čin. U klupama su sjedili ponositi roditelji, bake i djedovi, prijatelji i drugi vjernici. Neki nisu mogli skriti svoje suze radosnice.
Što je s Bugojnom danas
Gledajući samo one puke statističke podatke onda bi se netko trebao zapitati zašto je ovakvo stanje. S druge strane, ako pogledamo da je dosta mladih obitelji u samoj župi onda je to sasvim drugačija slika.
„Ova vrsta slavljenja i trenutak obiteljskih okupljanja i prilika da dođu i oni koji nisu ovdje. Mi u župi na sreću imamo obitelji, mladih obitelji, s više djece i čija je želja da ostanu tu. Oni su rođeni Bugojanci, oni vole Bugojno, tu rade, nekoliko ih radi u odgojnim ustanovama, u školama, neki u nekim privatnim poduzećima, ali želja im je ostati ovdje i odgajati svoju djecu u ovoj župi, u ovome gradu“, kazao je fra Ivica Pavlović, upravitelj župe.
Jedan dobar primjer kako se može surađivati sa društvom i društvenom zajednicom, je igraonica u sklopu župnog ureda. Tu je dvadesetak predškolske djece. Tu budu od ponedjeljka do petka sa svojim odgajateljima. Ima ih dvadeset. Nadati se da će ta djeca nastaviti i kasnije sa svojim roditeljima ostati živjeti u Bugojnu.
Još jedan lijep primjer je također aktivnost mladih kroz Framu. Upravo na ovaj dan uz večernju misu čak 43 mladih je obnovilo zavjete i izvršen je prijem novih u Framu. Za tu prigodu pristiglo je još oko 250 mladih Framaša iz Središnje Bosne i livanjskog kraja na zajedničko euharistijsko slavlje, jedno druženje i podrška kolegama iz Bugojna.
U Bugojnu djeluju škole na hrvatskom jeziku; osnovna i srednja kao odjel Srednje škole Uskoplje. Tu su i druge društvene organizacije kao što je HKD Napredak koji je tu prisutan 120 godina, Matica Hrvatska, Planinarsko društvo „Stožer“.
„Upravo ovih započeli su Lipanjski dani Napretka u Bugojnu. Tu imamo jako dobar program. Imamo dosta koncerata, predstavljanja knjiga, dosta znamenitih osoba doći na predstavljanja. U sklopu toga je i priprava proslave patrona Svetoga Ante Padovanskog, gdje se nadamo ponovnom okupljanju naše dijaspore i proživjeti toga sveca kojega ćemo i dalje moliti da nam bude zaštitnik”, riječi su fra Ivice Pavlovića.
U zadnje vrijeme ima Bugojanaca koji se vraćaju mirovinu iz inozemstva. Važno je napomenuti da nije zavladala manija masovnog prodavanja zemljišta i kuća. Događaju se samo pojedinačni slučajevi. Iako je prije rata bilo više od 12 tisuća katolika, a sada ih je nešto manje od 2 tisuće, ipak, zemlja i kuća se ne daju tek tako.
Događaju se najčešće upadi na šumska privatna vlasništva.
„Župa Bugojno iako je svedena ispod dvije tisuće vjernika, živi jedan zdravi ritam duhovnoga i društvenoga života. Nije to stanovništvo koje se povuklo u sebe, jer mi redovito imamo preko 500 ljudi na misi. Tri su mise u župnoj crkvi i po jedna u filijalama. Moja je treća godina u Bugojnu i mogu doista biti ponosan na Bugojance koji drže do svoje crkve, drže do svojih obreda, drže do svoje svetinje. I kada se razgovara o ovoj župi, crkvi, obnovi mislim da nema Bugojanca koji nije pritekao u pomoć. Nedavno smo imali primjer iz Bristova gdje su se mještani sami organizirali, pronašli donatore i sami sudjelovali u obnovi kapelice i zvona koje je kardinal blagoslovio. Sada završavamo i korizmenu akciju elektrifikacije zvona u Donjem Vakufu gdje imamo desetak katolika, ali zvono je tu, crkva je tu i s njom nemamo nikakvih problema. Osjećaj prema svom zavičaju je jak“, zaključio je fra Ivica.
Kako smo već naveli i sam je fra Ivica potvrdio u Bugojnu je dosta mladih obitelji s djecom. Jedna od takvih je obitelj Antonia i Ane Džolan s troje djece i četvrtim na putu.
Antonio je profesor likovne umjetnosti, akademski kipar i danas je njegova najstarija kćer na prvoj pričesti.
„Nekako kad je čovjek u vjeri, kad je s Bogom, sve ide lakše. Lijepo je biti u svom gradu, lijep je to osjećaj. Proslaviti prvu pričest djeteta sa svojom obitelji u svom gradu je predivno. Ovdje ima života i za katolike i za sve ljude. Treba vjerovati i Bog će to sve uraditi na dobro. Ima ovdje obitelji sa troje i četvero djece sve više. To je pozitivna slika, neka obećavajuća slika ne samo Bugojna nego cijele Skopaljske doline. Razmišljao sam i ja otići u inozemstvo, ali mi je sada drago što sam ostao. Mislim da ovdje ima života i da ima budućnosti. Ono jest neki teži izbor, teži put, ali opet bih poručio da je s vjerom u bolje sutra sa svojom obitelji može ovdje živjeti i dobro i lijepo. Smatram da će u budućnosti ovdje biti života sve više“, kazao je prof. Antonio Džolan.
Mladi su aktivni članovi zajednice. To su potvrdili uz večernju misu kada su izvršen obred primanja mladih u Framašku zajednicu.
„U nedjelju, 29.svibnja 2022., održali smo obrede Primanja i Obećanja u našu Framašku zajednicu pod geslom: „Ja sam trs, vi loze. “Riječi “Evo me!” ponosno je izgovorilo ukupno 43 Framaša, od kojeg je 10 primljenika i 33 obećanika. Misno slavlje predvodio je fra Mario Dadić, a nakon toga sve smo proslavili u dvorištu župnog ureda. Ovom prilikom zahvljujemo Framašima iz Frama: Brestovsko, Čuklić, Jajce, Fojnica, Vidoši, Rama-Šćit, Uskoplje i Vitez što su svojim prisustvom uveličali misno slavlje i posebno Frami Uskoplje na animiranju svete mise“, kazala je Monika Pocrnja, predsjednica Frame.
