Cijene će rasti sve dok se ne pobune građani
Vijesti o poskupljenjima u Bosni i Hercegovini već pola godine su svakodnevnica. Enormna povećanja cijena svega i svačega zavila su u crno stanovništvo koje je ionako loše živjelo.
“Cijene mesa rastu zbog globalnih problema“, “Zašto pad cijena nafte na svjetskom tržištu ne znači i pad u BiH“, “U BiH do daljnjeg nema pojeftinjenja goriva“, Cijene mesa u BiH drastično skočile, piletina ide i preko 14 KM“, “Poskupljenja ne prestaju, a političari šute“, “Nabavna cijena gasa porasla za 22 posto“…. Ovo su samo neki od naslova koji su se u posljednje vrijeme mogli pročitati u bosanskohercegovačkim medijima.
Institucije ne rade
Agonija ne prestaje, ali nažalost ono što izostaje je reakcija građana. Apatija je sveprisutna i općeprihvaćena. Reakcije vlasti kontinuirano izostaju, a svi pokušaji da se stanje sanira poput onih o ukidanju akciza osuđeni su na neuspjeh. Na koncu, sve po džepu malog čovjeka.
– Suvišno je pričati o kojekavim reakcijama vlasti u zemlji, ako su one izostale svaki put kada su se trebale dogoditi. Već deceniju se stagnira, tržište nije izgrađeno za to vrijeme, nemamo ni proizvodnju hrane što je ključ… A bez toga smo kao invalid i ovisimo sami o sebi. Sada na svoju krizu imamo i svjetsku, a stabilizirati se nemože bez ozbiljnog rada institucija. Jedino bh. institucije nemaju odgovor na sve što se dešava u posljednje vrijeme. Sve zemlje u regiji su nešto radile po pitanju krize osim naše. Potrošačka košarica enormno raste. Kažu da je to 2.300 KM, dok svjetski stručnjaci računaju da je se ustvari radi o izbosi od 3.300 maraka. Moramo početi s proizvodnjom hrane, konstatira Marin Bago, predsjednik Udruge Futura iz Mostara.
Prvi korak ka ozdravljenju i stabilizaciji, smatra, trebao bi biti spomenuti početak proizvodnje hrane. Država to jednostavno mora pokrenuti, smatra.
– Država je to ustvari dužna građanima. U medijima se može čuti da su građani nezadovoljni. To nije istina. Nitko se, kako vidimo, ne buni, a eventualnom pobunom se mnogo toga rješava. Mi se ipak ne bunimo. I mislim da je ključni korak na građanima. Institucije ne rade i opravdanja nema. Politički nesporazumi nisu opravdanje za narod. Onaj tko nije sposoban napraviti nam uslugu, ne treba ni biti na funkciji. Narod ih plaća. Bez proizvodnje hrane se ne može govoriti o budućnosti Bosne i Hercegovine, upozorava.
Proizvodnja hrane i buđenje bh. gospodarstva temelj su bolje budućnosti, ali ne i jedini koraci koji se mogu i moraju napraviti što prije.
– Najbolje je pored proizvodnje hrane kvalitetno upravljati robnim rezervama, mobilizirati poljoprivredu… Institucije se moraju orijentirati na smanjenje stavki iz potrošačke košarice. Kako? Tako što će nam ukinuti plaćanje vrtića, hrane za djecu kao toplog obroka, plaćanja sporta, kulture… Prostora ima, ali oni koje narod plaća moraju početi raditi.
Aktivisti Future ne prestaju raditi pritisak na institucije, a često imaju prigodu razgovarati i s veleposlanicima stranih zemalja kojima skreću pozornost na stvarne, životne probleme.
– Stalno imspominjemo nerad i nepravdu. Pravosuđe ne funkcionira. Svakodnevno komuniciramo i s predstavnicima stranih veleposlanstava, s institucijama, praveći pritisak i pokušavajući makar donekle uticati da se pokrenu. Govorimo im o neradu, a onda nema ni rezultata. Svi moramo učiniti sve da dobijemo rezultate koji će popraviti kvalitetu života u Bosni i Hercegovini, rekao je Bago.
Vlast se ne odriče privilegija
Ekonomisti analitičari suglasni su da se vlast u zemlji ne želi odreći proračunskih prihoda, pa ih zbog toga ne iznenađuje ni činjenica što nije uvedena diferencirana stopa PDV-a i što nisu ukinute akcize na gorivo. Igor Gavran smatra kako se ni predloženim mjerama ne bi riješile sve ekonomske teškoće, ali da bi ipak predstavljale značajan doprinos za ublažavanje negativnih posljedica.
– Ograničavali su cijene goriva na različite načine, svjesni da poskupljenje goriva uzrokuje poskupljenje svega ostalog. Mnoge zemlje su i ranije imale nižu stopu PDV-a za hranu. Trebali smo je imati i mi, ali nismo, rekao je.
Međunarodni monetarni fond sugerirao da se stanovništvu pomaže proporcionalno ekonomskom statusu svakog građanina. Ipak, u nefunkcionalnoj državi kakva je naša veliko je pitanje da li je i to provodivo.
H. Ž.