Dalić danas ponovno ide s istom – omiljenom špicom
Danas hrvatska reprezentacija u Glasgowu traži način kako produžiti boravak na Euru barem do kraja lipnja, a najavu utakmice navijačima “vatrenih” najprikladnije je umotati u ambalažu dobre i loše vijesti.
Loša vijest kaže da se igra na Hampdenu – u drevnoj kući škotskog nogometa koja je jednom davno ugostila valjda sve punoljetno muško stanovništvo prijestolnice, ravno 149.547 gledatelja (utakmica Škotska vs Engleska, 1937. godine) – a Hrvatska s tri prethodna gostovanja na Hampdenu baš i nema neke uspomene. Dva remija (0-0, 1-1), jedan poraz (0-2), a s njim u paketu i jedan otkaz. Igor Štimac izgubio je posao 2013. baš nakon poraza u Glasgowu.
Remi na Euru 2016.
A dobra vijest? Suparnik se, barem u prvoj rundi mačevanja na Hampdenu, zove Češka, dakle reprezentacija od koje “vatreni” nikad nisu izgubili. Kada su se dvije momčadi posljednji put sudarile na Euru 2016., također u skupini, Perišić, Modrić i društvo imali su Čehe na konopcima, ali nisu znali ubiti utakmicu. Suparnik se odbijao predati, i na kraju je golom u 90. minuti iščupao bod (2-2). Prije deset godina Hrvatska je lako u test-dvoboju u Puli uzela mjeru Česima (4-2): u međuvremenu zaboravljeni Ivo Iličević spakirao je velikom Petru Čechu golčinu lobom s 40 metara, a tada 15-godišnji Patrik Schick u naslonjaču je ispred televizora pomislio “i ja ću jednom ovako…”.
Schickov GPS
I tri dana nakon utakmice Škotska vs Češka (0-2) Patrik Schick zvijezda je tabloida u Glasgowu. Pogotkom s centra poslao je Davida Marshalla na klupu i prvu rundu razgovora u mirovinskom zavodu, ali prethodno je škotskog golmana učinio herojem zadnjih novinskih stranica. Kreativni autori memeova tamo ga skiciraju zapetljanog u mrežu kao Spidermanovu žrtvu, ili kao neustrašivog sudionika onih padobranskih koreografija među oblacima. Kao iskusna ptica selica (Sampdoria, Roma, RB Leipzig, Bayer Leverkusen), Schick je očekivano opremljen sjajnim uređajem za navigaciju, on leti zrakom ili jednostavno pusti loptu neka leti. Prvi gol postigao je glavom sa 6-7 metara, drugi je opjevano remek-djelo, već proglašeno jednim od najljepših pogodaka u povijesti Eura, što u prijevodu znači da Domagoja Vidu i Dejana Lovrena čeka 90 minuta straže bez prava na predah.
No nešto delikatniji zadatak ipak čeka Dalićeve napadače, od kojih nacija očekuje golove. Posljednji relativno skup skalp Hrvatska je za pojas objesila prije osam mjeseci pobjedom protiv Švedske (2-1) u Ligi nacija. Nakon toga žive na kruhu i vodi, pobijedili su, doduše, Maltu i Cipar, ali u utakmicama visokog uloga ne mogu do pogotka i teško ulaze u prilike.
Fajterski nogomet
Zlatko Dalić na treninzima se poput profesora Baltazara igra retortama, vrti i kombinira, ali zasad nema lijek za apstinencijsku krizu svojih golgetera. U generalnoj probi s Belgijom isprobao je napad s Petkovićem te Rebićem i Perišićem na krilima, pa se predomislio i na Engleze poslao momčad s Rebićem kao “devetkom” i Kramarićem, Modrićem i Perišićem kao njegovim logističarima.
Nije išlo pa je u sljedećim rovinjskim rundama izbornik testirao i Brekala na desnom krilu te Vlašića u ulozi ofenzivnog veznog igrača, a usput i Pašalića kao all-round veznog igrača koji ne zaboravlja obveze u obrani, ali rado ulazi u zonu udarca. Logika turnira nalaže izborniku da važe i preslaguje u potrazi za optimalnim rješenjem, jer neki se prvotimci vraćaju iz ozljeda (Lovren, Vlašić) i nisu u top formi, dok su drugi u sprintu utrčali u ciljnu ravninu klupske sezone (Rebić, Kramarić), ali su poslije usporili.
Uslijed navedenog priča o prvoj momčadi sve manje djeluje kao jasan izbornikov plan, a sve više miriše na improvizaciju, no takva zanovijetanja u pravilu lete s dnevnog reda čim momčad upiše prvu pobjedu.
Ipak, prije nego što prigovori odlete, od Vatrenih se očekuje da napokon polete. Kao tek 40. momčad s Fifine ljestvice, Češka je u takvom škripcu, barem na papiru, poželjniji suparnik od nekog teškaša, ali daleko od toga da je naivna momčad. Tjelesno je snažna i spremna za fajterski nogomet. Pronašla je lidera u izvrsnom veznjaku Tomašu Součeku, a na putu je da u Patriku Schicku (13 golova za reprezentaciju) dobije sljedećeg Vladimira Šmicera ili Tomasa Rosickog (obojica po 23 gola), ako već ne može golgetersku klasu kalibra Milana Baroša (41) i Jana Kollera (53)
