Drugi svjetski rat: Pravoslavni svećenik služi gvardijanu misu
Nakon prolaska raznih vojnih jedinica kroz Ramu ostala je pustoš i nesigurnost. Narod više nije mogao nikomu vjerovati. Bježao je od svake vojske, ali nije imao kamo uteći. Zatvarao se u sebe i u svoje kuće, ako ih četnici nisu zapalili, ali na drugu stranu, nije imao kamo otići. Jedina utjeha bio mu je svećenik i vjera, jer ga fratar nije ostavio, nego je dijelio s njime njegove brige i njegovu sudbinu.
Ubrzo su partizani uvidjeli da je Rama prazna pa su opet došli u ramsku kotlinu i pokušali provesti organizaciju svoje vlasti. Pokušali su prema narodu postupati pomirljivo i organizirati tzv. narodne odbore. U svoju političku igru nastojali su uklopiti i svećenika. Posebno su nastojali iskoristiti okupljanje naroda na pučkoj misi, da bi nakon mise održali “narodni zbor”, politički skup na kojemu su uvjeravali narod u opravdanost svoje borbe i u sigurnost svoje pobjede nadajući se da će na taj način steći nove pobjede.
Gvardijan fra Mladen jednom je zgodom služio misu na Bukvi kod Ćališa, a posluživao mu je jedan pravoslavni svećenik – partizan koji je na vojničkoj kapi imao križ. Iza mise su ga partizani svratili u kuću Mate Ćališa na kavu, dali mu lovačku pušku i dozvolu za nošenje puške. Puška, dozvola i zahvalno pismo generalnog vikara Marka Alaupovića za služenje četiri župe, nestale su kad je fra Mladen premješten sa Šćita 1948. godine. Osamdesetih godina fra Mladen je susreo umirovljenog generala Milorada koji se sjetio da mu je dao lovačku pušku.
Kako spojiti fratarsku pastorizaciju i partizansku politiku? Jedino uz pristanak partizana svećenik je mogao dolaziti na udaljena mjesta u šćitskoj, a pogotovo u prozorskoj ili uzdolskoj župi. Bez njihove pratnje bilo je vrlo pogibeljno prolaziti selima. Tako su partizani htjeli organizirati proslavu dana Oktobarske revolucije na Solakovoj Kuli pa su procijenili da će narod sudjelovati na toj proslavi jedino ako to spoje s misom. Nisu mogli pozvati svećenika na proslavu Oktobarske revolucije, jer on ne bi došao. Došli su sa zahtjevom kako “narod traži da se govori misa, jer na to ima pravo, a partizani to žele omogućiti”. Budući da se fra Mladen u to vrijeme nalazio u Prozoru, partizani su došli s konkretnim zahtjevom: narod hoće misu na Solakovoj Kuli. Gvardijan se izgovarao kako nema misne opreme niti onoga što je potrebno za misu. Partizani su tvrdili da će na Kuli naći sve što je potrebno za misu pa se gvardijan nije mogao oteti. Krenuo je s partizanskom pratnjom prema Solakovoj Kuli. Noćili su na Kuli dok su kuriri obilazili sela i javljali svijetu da će biti misa. Gvardijan je s prakaraturima našao kalup za pečenje hostija na tavanu, a komesar poslao kurira u Podhum po vino. Ispovjedilo se puno svijeta, služena je misa, svijet se malo raspoložio u propovijedi, a nakon toga bila ja proslava i mnogo govora.
Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća
