Drugi svjetski rat: Ratna šteta
Nova vlast naredila je popis ratne štete u Rami. Trebalo je registrirati što je sve uništeno i izgubljeno, jer se očekivalo da će Jugoslavija dobiti reparacije od pobijeđenih sila. Zanimljivo je što je registrirano kao ratna šteta za samostan i crkvu na Šćitu. Gvardijan je napisao: knjižnica, crkveno ruho i namještaj 30 milijuna, muzejske stvari 2,631.000 dinara, matice i arhiv 200.000, kućni namještaj u samostanu i u dvije kuće na Draševu 800.000, stoka 318.000 dinara, zgrade i crkva 22.631.000, živežne namirnice 30.000, stočna hrana 125.000 dinara, vino i rakija 350.000 dinara, gospodarski strojevi i alat 74.000, gotov novac 90.000, i ostalo. Ukupno 47.163.000. Komisija za štetu u Prozoru priznala je sumu od 44.413.000 dinara. Od toga nikad ništa nije bilo.
Koliko je Rama stvarno stradala materijalno? O tome se samo može nagađati počev od paljenja crkve i sakristije preko četničkih zlodjela do kasnijih pljački i otimanja. Postoje vrijednosti koje se ne mogu procijeniti: arhiv, umjetnička djela, muzejske vrijednosti. Ne treba zaboraviti da je Rama čitavo vrijeme rata hranila sebe i partizane, kojih je nekad znalo biti više nego Ramljaka. Svaka je vojska uzimala “svoje”, bolje rečeno tuđe, ali se nije smjelo prigovarati. Partizani su preko svojih narodnih odbora prisiljavali domaće ljude – odbornike da prikupljaju poreze jer su oni najbolje znali tko koliko ima. Davali su i priznanice, ali nisam čuo da je netko unovčio te njihove priznanice. Bio sam kao dječak u samostanu mnogo dana za vrijeme rata. Ni danas mi nikako nije jasno otkud je dotjecalo onoliko pšenice, mesa, rakije za neprestane zahtjeve. Moralo se davati i praviti se da se velikodušno poklanja.
Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća
