ĐURO SEDER – Čovjek i djelo (1927. – 2022.)

U potrazi za zadnjim temeljem i slikarstva i egzistencije Sedera je njegovo slikarstvo odvelo u svijet Biblije koja mu je, kao nekoć Chagallu, postala neiscrpnim vrelom inspiracije za kreativni rad. U povijesti novijeg hvatskog slikarstva nema umjetnika koji se tako intnzivno i tako dugo kao Seder bavio biblijskim temama i pri tome do kraja ostao dosljedan i vjeran vlastitom slikarstvu.

Đuro Seder rođen je u Zagrebu 29. studenog 1927. godine. Pohađao je Prvu klasičnu gimnaziju u Zagrebu, maturirao je u Splitu 1946. te se iste godine upisao na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je (u klasi prof. Antuna Mejzdića) diplomirao 1951. Specijalizaciju za slikarstvo završio je kod prof. Marina Tartaglie 1953.

Po završetku studija Seder je radio u časopisu Jugoslovenski radio kao ilustrator i tehnički urednik, zatim u izdavačkom poduzeću Panorama, a od 1968. do 1981. kao grafički dizajner u Agenciji za marketing – Vjesnik. Od 1981. do 1983. radio je kao docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, od 1983. do 1987. obnaša službu dekana, a od 1987. do 1998. redoviti je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. Od 2012. Seder je prof. emeritus Sveučilišta u Zgrebu. Redoviti je član HAZU-a od 2000., a od 2011. voditelj je Gliptoteke HAZU.

Od 1959.–1966. Seder je bio član grupe Gorgona. Tijekom šezdesetih i sedamdesetih objavljivao je poeziju u časopisima, a 1978. godine tiskana mu je zbirka pjesama „Otac iz lonca“

Seder izlaže samostalno od 1958. Njegova se djela nalaze u muzejima i galerijama: Moderna galerija Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, Muzej savremene umetnosti Beograd, Moderna galerija Rijeka, Umjetnička galerija Varaždin, Neue Galerie Graz, Kolekcija Soros Budimpešta – New York, Muzej arheoloških spomenika Split, Moderna galerija Osijek, Galerie Hierling München, Zavičajni muzej Rovinj kao i u mnogim privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu.

Mnoga sakralna Sederova djela nalaze se u crkvama i samostanima Bosne Srebrene. Vrlo brižno biranu zbirku djela Đure Sedera čuva Franejvački smaostan na Šćitu u Rami – gdje je prof. Zlatko Ugljen projektirao galeriju za stalni postav Đure Sedera.

Od mnogih nagrada i priznanja izdvajam: Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo, 2011., Odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, 1996., Nagradu za životno djelo Hrvatskog društva likovnih ujetnika, 2018.

U ponedjeljak, 2. svibnja 2022. preminuo je Đuro Seder u devedeset i petoj godini!

Đuro Seder je izuzetan čovjek. Po vlastitom svjedočenju već je u mladosti znao da želi biti slikar. I to je postao. Često je isticao da je slikarstvo jedino što ga je uvijek zanimalo i što ga je uvijek oduševljavalo. Tjedan dana prije smrti, kada mu je kratki razgovor bio naporan, rekao mi je da ga još veseli kada može „risati“.

Cijenio je velika dostignuća drugih umjetnika, a divio se Picassu i Beckmannu

Svijet svojega slikarstva Seder je izgradio na iskustvu krajnjih opreka: nemogućnosti i mogućnosti. Nemogućnost je ovdje metafora za negativno, muku, tegobu, neprozirnost svijeta, neuspjeh, razočaranje, nemoć. Mogućnost naprotiv stoji za viziju, san, polet, nadu, prostor prema kojemu smjeraju čežnje. Nemogućnost slike, što je i naslov Sederovog čuvenog eseja (1971), značila je za umjetnika isto što i nemogućnost egzistencije, tako da je sudbina slikarstva postala sudbinom slikara. A onda se u trenutku najdublje krize kroz koju je prolazio, na samome dnu nemogućnosti, ukazalo neočekivano slabašno svjetlo koje se polako širilo platnom i otvaralo put u novu mogućnost – slike i egzistencije.

Tu promjenu Seder je popratio esejom: „Mogućnost slike“ (1981). Radikalna oskudica transformirala se u blagostanje, iz oslobođene geste rađale su se slike svjetla, zanosa i raskošnog kolorita. Iz crnih platana nastajala je tijekom osamdesetih i devedesetih godina Sederova koloristička himna životu.

U potrazi za zadnjim temeljem i slikarstva i egzistencije Sedera je njegovo slikarstvo odvelo u svijet Biblije koja mu je, kao nekoć Chagallu, postala neiscrpnim vrelom inspiracije za kreativni rad. U povijesti novijeg hvatskog slikarstva nema umjetnika koji se tako intnzivno i tako dugo kao Seder bavio biblijskim temama i pri tome do kraja ostao dosljedan i vjeran vlastitom slikarstvu. U Sedera naime, u likovnom vidu, nema razlike između najboljih pejzaža, aktova, portreta i slika Krista: to su sve momenti jednog jedinstvenog, dinamičnog opusa u koji su upisane sve značajne etape Sederovog puta kao i najvažnije mijene slikarstva druge polovice dvadsetog i početka dvadeset i prvog stoljeća.

Posljednjih dvadesetak godina Sedera je zaokupljalo pitanje o mogućnosti ispunjenja velikih ljudskih čežnja: čežnje za usrećujućom komunikacijom, čežnje za zajedništvom u slobodi, čežnje za ljubavlju

Ono se na koncu svodilo na pitanje o spasenju kao konačnom rješenju ljudske subine pod nebom. Na temelju mnogih dugih razgovora pouzdano znam da je Seder odgovor na to pitanje tražio u evanđelju što je, smatram, bjelodano ne samo na desecima slika Krista na kojima je posvjedočio svoju profinjenu religioznost, nego i u cjelini opusa koji ispunja isti duh.

Zbog toga bi, međutim, bilo nepravedno prema Sederu njega i njegovo djelo „uguravati“ u bilo kakve religijske sheme, krute predodžbe i uhodane prakse kao što bi, jednako tako, bilo nepravedno njemu i njegovom opusu odricati najprofinjeniju religioznost.

Danas se opraštamo od velikog umjetnika i plemenitog čovjeka Đure Sedera koji nas je sve zadužio. Kolegama u Ilici 85 zacijelo će nedostajati „Dobri duh Akdemije“ (kako su ga neki nazivali), a svima će nam nedostajati veliki umjetnik, plemeniti čovjek i dragi prijatelj.

Dragi Đuro!

Počivaj u miru!

Neka ti je laka zemlja u koju se vraćaš!

/Izvor: Polis.ba/