FOTO: Generacija školske 1981./1982. godine proslavila 40 godina “male mature”
Učenici koji su školske 1981./1982. godine završili osnovnu školu u Prozoru koja je u to vrijeme nosila ime “Dobrila Meštrović” danas su se okupili u svojoj školi.
Obilježavanje ove lijepe obljetnice započelo je u nedjelju 14. kolovoza 2022. godine u Osnovnoj školi “Marko Marulić” Prozor.
Dok su ispred osnovne škole čekali jedni druge u srdačnim pozdravima i razgovorima osjećala se velika radost susreta. Neki se nisu vidjeli desetine godine te je time ovaj susret bio još značajniji.
Vlado Dedić s Gmića koji živi i radi u Njemačkoj sa svojom obitelji jedan je od inicijatora ovog susreta. “U Njemačkoj se rodila ideja baš na Meini, prigodom jednog rođendana kada smo Milenko Dedić i Milenko Sabljo započeli tu priču. Sve je počelo pričom što se dogodilo u to nekadašnje vrijeme i kako je to sve prošlo. Tada smo se sjetili da je te 1982. godine Dinamo bio pravak Jugoslavije, a Italija bila prvak Svijeta. I onda smo se sjetili da smo mi tada imali “malu maturu”, kazao je Vlado.
O svojim sjećanjima na to razdoblje je kazao: “Sjećam se tog bezbrižnog vremena, igrali smo nogomet, radovali se školskim turnirima. Bilo je to jednostavno neko zdravo druženje.” U daljnjem razgovoru Vlado je istaknuo kako njegova kćer predaje matematiku i religiju u školi, ali da u školi nije ni u Njemačkoj sada kao što je bilo nekada. Više se poštivalo svoje učitelje i nastavnike nego danas.
Još jedan od inicijatora obilježavanja ove lijepe obljetnice je Milenko Dedić također s Gmića i za Ramski vjesnik je kazao: “Živim u Njemačkoj kod Frankfurta, u jednom manjem selo kao što su Gmići. Baš mi je drago da se ovo dogodilo da vidim svoju generaciju od nekada davno. Lijepo nam je bilo u našoj školi. Nogomet smo igrali, družili se, veselili se. Nažalost, toga je vjerojatno manje danas nego onda. Ovo je baš danas lijepo sjećanje. Razrednici i nastavnici su bili dobri i morali smo ih slušati. Ponekada i strogi, ali to je sve pozitivno. To nas je i naučilo u životu da budemo primjerni ljudi svojoj djeci i mlađim generacijama. Mogu reći da je onda bilo puno bolje obrazovanje. Puno su više djeca učila nečemu normalnom, nego u današnje vrijeme, nego i samih škola u Njemačkoj. Njemačka je Njemačka, ali puno imaju doticaja sa nekim negativnim stvarima. Rado se sjećam naših nastavnika, učitelja, nastavnika i profesora.”
Bilo je lijepo čuti da njih dvojica dolaze najmanje tri puta godišnje, a dolaze i njihova djeca. Dok su bili manji dolazili su uvijek s njima, ali sada su samostalni pa dolaze i sami.
“Drago mi je da djeca vole Ramu, vole doći i na Jadransko more, jednostavno vole ove naše hrvatske krajeve”, kazao je Milenko.
Sjedajući u školske klupe emocije su se uzburkale
Neizostavni su bili razgovori o nekadašnjim školskim životnim događajima, ali i onim sadašnjim, o životu, obitelji i svemu onome što donosi ovo suvremeno vrijeme u usporedbi s nekim davnim vremenima.
Jedan od razrednika je bio Jure Burić kojeg smo pitali kakav je osjećaj susresti svoje učenike na 40 godina: “Neopisivo lijepo. Puno mi je srce. Ideja koja je potekla od mojih bivših učenika je top ideja, mada sam se u početku malo začudio, jer obično se slavi matura nakon srednje škole, a ova mala matura bar u našoj općini je jedinstven slučaj. Skupilo nas se dvadesetak na prozivci, a doći će još nekoliko njih koji će nazočiti objedu i glazbenom dijelu. Ovo je odlična ideja. U školi smo bili dva sata i ispričali smo se, razglabali o svemu. Nismo se dugo vidjeli, a neke nismo ni prepoznali. Prijedlog je bio da se opet nađemo za pet godina da bi oživjeli uspomene i prijateljstva učvrstili, veze između nas koje su uvijek postojale, ali životni put nas je rastavio sve. Kako kaže Bajaga: “Moji su drugovi biseri rasuti po celom svetu”, a ja kažem moji su đaci biseri rasuti po cijelom svijetu i evo skupio sam ih dvadesetak”, kazao je Jure s osobito prepoznatljivom emocijom radosti.
Nakon prozivke razrednika Jure Burića, razmjene ugodnih razgovora i uspomena u školi, druženje je nastavljeno u Motelu “Rama”.
Očekivati je da će i druge generacije potaknute ovim primjerom započeti svoja okupljanja i obnoviti uspomene i prijateljstva.
Mali maturanti bili su:
Kata Zadrić, Subašić Naza, Anto Bevanda, Mario Burečić, Ivan Ćališ, Josip Ćurić, Milan Ćurić, Milenko Dedić, Zoran Dolić, Miroslav Drežnjak, Ankica Drežnjak, Elizabeta Fučec, Marija Jeličić, Edis Omanović, Niko Petrović, Branko Rajić, Ivo Tomić, Ivica Zadro, Marica Zadro, Ivan Zadro, Anica Zadro, Salih Zajmović, Dragan Anić, Zdenka Dedić, Senad Gazić, Alma Hadžić, Zijad Hadžić, Finka Ćališ, Zijad Perviz, Esma Pilav, Husein Pilav, Ismeta Pilav, Omer Pilav, Branko Ivančić, Milica Juričić, Admira Jašarević, Kata Jukić, Zahida Kulaglić, Senada Korman, Marica Malekinušić, Marinko Meštrović, Mladenka Mandić, Slavica Petrović, Ljuba Peran, Kata Rajič, Miroslav Sičaja, Milenko Sabljo, Osman Šljivo, Elmida Zajmović, Ankica Zadrić, Fikret Bektaš, Ivan Bilić, Marinko Bilić, Ivan Bošnjak, Dražen Bradić, Vlado Dedić, Dragan Dolić, Anđa Dragić, Ruža Dragić, Zvonko Dragić, Željko Jukić, Katica Jukić, Smiljana Kraljević, Enesa Kulaglić, Edin Ljubunčić, Mirjana Marić, Radovan Nikolić, Željko Sabljić, Nedeljko Tomić, Vlado Tomić, Ema Pilav, Milica Zadro, Marinko Palinić, Nikica Džajkić, Senad Letica, Vesna Soldo, Željko Soldo, Milan Šakota, Mustafa Zečić, Amir Dautbegović, Jure Milošević, Marko Milošević, Nejzada Subašić, Lucija Babić, Katica Babić, Mile Babić, Vahid Berić, Marko Ćališ, Jure Jukić i Josip Zadrić.
Inicijatori ove obljetnice ispričavaju se ako su koga zaboravili s ovog popisa.
