• Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno
  • Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno

Foto/video: Mjesto koje izgleda nestvarno

Proroci su glasovi koji nagovještavaju i opominju. Glas koji je obično ne shvaćen u svom vremenu u prostoru.

U mjestu Papci, zaseok Škrobućana, i danas se sjećaju i rado prepričavaju o osobama koje su na neki način bile proroci jer su vidjeli i nagovještavali nešto što drugi u tom trenutku nisu mogli ili znali pročitati iz vremena koje dolazi.

Vožnja cestom od Luga prema Škrobućanima izaziva poseban osjećaj i divljenje. Jesen je posula svoje boje na ovaj prekrasni dio Rame. Zlatne kasnopopodnevne sunčeve zrake daju čarobnost.

Selo Škrobućani i zaseok Papci smjestili su se na brijegu koji završava velikim kanjonom prema Zagradačkoj. Prvi dojam je kao da dolazite u mjesto gdje vrijeme ide nekako sporije.

 

Kada dođete u ovo mjesto svi vas dočekaju kao dragog i posebnog gosta. To je odmah na početku pokazala Luca Papak koja odmah nakon prvih nekoliko riječi poziva na kavu u svoju staru obiteljsku kuću dok novu uređuje sin sa svojim susjedima i prijateljima.

U kući kao nekada, izvanredan domaćinski ambijent. Tu su i ukućani i susjede. Kroz razgovor počesmo se zajednički prisjećati nekih davnih vremena. A onda kao iz rukava Anđa Papak započe pripovijedati dogodovštine o Janji Papak koja je sredinom 20. stoljeća slovila za neku posebnu i na neki način naprednu ženu u selu. Kako se prisjeća Anđa, Janja je već u vrijeme iza Drugog svjetskog rata nagovještavala izgradnju Marine Pećine kazavši da će tu Antikristi (kako je zvala komuniste) izgraditi tunel i tko uđe u njega da će lako zalutati. Bit će izgrađena brana koja će donositi Bosni i Hercegovini toliku zaradu da će biti toliko brašna da ga se neće moći pojesti. Naravno, mještani su se tim nekim izjavama podsmjehivali i govorili „Pa gdje će toliko brašno složiti kada se samelje?“ Međutim, Janja je imala svoje vizije i o izgradnji putova pa su se često susjedi pitali odakle ona to sve crpi. Netko je pretpostavljao da ima neke knjige svoga oca i da ih čita. Ima la je Janja još nekih svojih vizija, ali je to za neke druge priče i vrijeme…

 

Dok tako razgovaramo Anđa nastavlja s mnogim pričama i podsjeća na česte legende o gradovima i pronalasku ćupova i zlata. Došli smo i do priča o vilama i vukodlacima. I tu je Anđa imala što ispričati. Na pitanje kako to da više nema tih pojava i priča Anđa je jednostavno odgovorila: „Moj sinko, nema jer sada svi vire u te mobitele i nemaju kada jedni s drugima pričati. Sve im piše u tom mobitelu. Niko niskim ne razgovara ko nekada. Eto, zato nema više tih priča“. Da, nema više druženja i razgovora, nema više mašte, nema više poučnih legendi.

Ovdje podsjećamo na neke zanimljivosti ovog sela o kojima smo ranije pisali:

Foto: Škrobućani – Zvono i njegovi ljudi

Dok hodimo selom zanimljivo je bilo vidjeti da u ovom selu niču nove kuće. Neke su tek završene, neke u pola gradnje, a neke tek započete. Anđa i njezin brat koji radi u Dubrovniku renoviraju svoju staru kuću i zamislite, tijekom obijanja starog maltera veoma su se iznenadili. Na ćošama kuće nalaze se kameni blokovi sa zanimljivim ukrasima; čekić, plumjesec i vremenom gradnje kuće. Zasigurno se može reći da je ova njezina kuća jedna od najstarijih sačuvanih u Rami. Izgrađena je u drugoj polovici devetnaestog stoljeća. Kaže Anđa da je izgrađena još za turskog vakta. Vrata, prozori, zasuni, ključanje vrata i drugi elementi  jasno govore da se radi o kući iz tog vremena.  Bit će zanimljivo vidjeti ovu kuću kada završi renoviranje.

Odmah pored Anđe njezini susjedi Matanovi pored nove kuće čuvaju svoju staru koja je izgrađena 1907. godine i to rado pokazuju.

Kada dođete u ovo mjesto ne možete se lako oteti i otići. Srdačnost i gostoprimstvo su u skladu s nekim usporenim vremenom. Ovdje ljudi ne žive nimalo lako, ali su smireni i rade. Nema kuće koja nema ili krave ili ovce. Nije ovo selo ni bez djece koja pohađaju osnovnu i srednju školu.

Kada pogledate fotografije ili video iz zraka imate osjećaj kao se selo nalazi negdje u nekim alpskim predjelima. Ne, to nije tamo negdje daleko u Alpama, to je ovdje pored nas, ovdje u Rami. Posjetite ovo mjesto, odmorite se. Susrest ćete srdačne ljude, popiti kavu, porazgovarati o starim vremenima, o njihovim lijepim trenucima i teškoćama uz ponajbolju rakiju na ovim prostorima.

default

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar

Marketing