Fra Vitomir Jeličić

Fra Vitomir Jeličić

Uz već prikazane ramske fratre valja ocrtati i lik fra Vitomira Jeličića, koji se rodio u Podboru 14. listopada 1898. godine. Nakon osnovne škole on je otišao u Franjevačko sjemenište u Visoko, gdje završava srednje obrazovanje. U to doba bio je točno omeđen broj kandidata svakog samostana, odnosno rezidencije, pa kako je kandidatura za Ramu bila popunjena, provincijal fra Alojzije Mišić nalazi rješenje te ga prima kao jajačkog kandidata, jer iz jajačkog samostana nije ni bilo kandidata. Krsno ime Jozo zamijenio je ulaskom u novicijat 2. srpnja 1914. godine s imenom fra Bono, koje je na svečanom zavjetovanju 18. studenog 1919. godine zamijenio u fra Vitomir. On je bio prvi klerik koji je svečane redovničke zavjete polagao nakon redovne mature u Visokom. Za svećenika je zaređen 23. srpnja 1922. godine.

Bogosloviju je učio u Sarajevu, Zagrebu i u Beču, gdje je doktorirao iz bogoslovnih nauka 25. siječnja 1925. U Sarajevu je bio profesor bogoslo­vije od 1924. do 1933. godine.

Nakon otvaranja središnjeg franjevačkog učilišta “Antonianuma” u Rimu, predavao je crkveno pravo na tom sveučilištu od 1933. do 1942. godine vršeći u isto doba službu prorektora, praktično je vodio to sveučilište. Za vrijeme rata nalazio se u Sarajevu i predavao na franjevačkoj bogosloviji od 1942. do 1951. godine. Službu rektora obnašao je od 1943. do 1945. godine, kada je izabran za provincijala. Kao provincijal u najtežem razdoblju poratnih progona i zatvaranja, i sam je odležao u istražnom zatvoru. Radio je s drugom braćom na sačuvanju sjemeništa i bogoslovije, i to je uspio, iako je zajednica izgubila tek uhodanu zgradu bogoslovije na Kovačićima. Za generalnog definitora u Redu izabran je 1951. godine, ali se nakon godinu dana zahvalio na toj časti. Ipak je ostao u Rimu sve do 1964. godine vodeći tiskaru u kolegiju sv. Ante i vršeći službu savjetnika generalne franjevačke uprave.

Kao pravnik pisao je stručne članke i vodio poslove oko preuređenja fra­nje­vačkog zakonodavstva, Konstitucija. Bio je član pripravne komisije Drugog vatikanskog sabora na kojem je bio peritus – stručnjak za pravne znanosti.

Pisao je stručno i sažeto, posebno kad se radi o žendibenom pravu. Godine 1930. izišlo je prvo izdanje njegova “Ženidbenog prava”. Ova je knjiga izdana ponovno 1943. godine, ali da se ne mijenja pravopis po korijenskom pisanju, za godinu izdanja stavljena je 1942. godine.

 

Surađivao je u stručnim časopisima kao što su Jus Ponitificium, Antonianum i drugi. Uređivao je Bosnu Srebrenu od 1942. do 1951. godine. Od 1926. do 1932. godine uređivao je Glasnik sv. Ante.

Fra Vitomir je razmjerno malo i rijetko boravio u Rami. Ali je volio Ramu i nastojao je pomoći gdje god je i kako god je mogao.

Umro je u Sarajevu na Franjevačkoj teologiji u Neđarićima 15. 10. 1980., a pokopan je u tom gradu u fratarskoj grobnici na groblju Bare.

 

Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar

Marketing