Gdje je nestao čovjek?

Gdje je nestao Čovjek?  Pitanje koje se neprestano postavlja kroz povijest ljudskog roda. Najčešće se ostaje bez odgovora na to pitanje, a ponekada se odgovor nametne sam od sebe.

Proživljavajući iz godine u godinu uzdolsku tragediju neprestano se nameće pitanje gdje je nestao Čovjek?

Gdje je nestao čovjek kada se dogodio 14.rujna 1993. godine i kada je nevina krv natopila uzdolsku suznu dolinu.

Gdje je nestao čovjek kada je baš tom uzdolskom čovjeku trebalo vratiti dostojanstvo, uliti samopuzdanje, učiniti mu život dostojan čovjeka?

Gdje je nestao čovjek kada su te nevine žrtve vapile za pravdom kako se to ne bi  ponovilo više nikada i nigdje?

Gdje je nestao čovjek kada ministar pravosuđa BiH kroz 8 godina svog ministrovanja govori kako je pravosuđe krivo za nepravdu nad žrtvama?

Gdje je nestao čovjek kada stranački prvaci umjesto da se poklone žrtvama i pomole za žurnu pravdu, odlaze s torbom u rukama čekati poštare od Vukovara do Dubrovnika?

Gdje je nestao čovjek kada upravo ti „torbari i poštari“ svojim postupkom gaze po nevinoj krvi Uzdoljana i svih onih koji su branili Uzdol?

Tu je nestao čovjek. Nesatao je u oholosti, u vještoj manipulaciji možda baš djecom tih žrtava i djecom progonitelja nevinih. Nestao je u želji za moću, dok „raji“ prodaje slatke riječi koje ništa ne znače. Nestao je u političkoj žabokrečini iz koje nema povratka.

Zar  tom nestalom čovjeku dati da vodi narod?

T.P.