Godine službe provincijala fra Luke Markešića (1982–1991) – Treći dio

Godine službe provincijala fra Luke Markešića (1982–1991) – Treći dio

Posebna fra Lukina želja bila je da se za proslavu 700. obljetnice u Srebrenici podigne spomen kapelica, koja bi podsjećala na 700 godina prošlosti Provincije. Kapelicu je trebalo izgraditi na lokaciji gdje je bio samostan u kojemu je, poslije podjele Bosanske vikarije na Bosnu Hrvatsku i Bosnu Srebrenu (srebreničku) 1514. bilo sjedište vikara, a od 1517. provincijala Bosne Srebrene.

Piše: fra Anđelko Barun, Bosna Franciscana, godina XXIX, broj 54, 2021.

Spomen crkvica u Srebrenici

Po tome je i Provincija dobila službeni naziv. Samostan Svete Marije u Srebrenici uništen je 1686. god. Lokacija samostana postala je vremenom privatno vlasništvo, zapuštena, nepoznata sve do 1975. kada je Zemaljski muzej iz Sarajeva započeo arheološka iskopavanja. Otkopana je samo jedna trećina crkve, a svi ostali dijelovi crkve i samostana i danas su pod na njima izgrađenim obiteljskim kućama.

Zavod za zaštitu spomenika kulture, nekoliko godina kasnije, otkopane zidove podigao je za 50 cm i konzervirao. Lokalitet je vremenom ponovno zapušten i napušten, postao je smetlište, na jednom dijelu su sagrađene barake, kanalizacija je prolazila kroz lokalitet, arheološki ostatci se nisu vidjeli. Sve je to bilo tako do 1989. kada je fra Luka pokrenuo inicijativu za uređenje tog prostora i pravljenja spomen kapelice. Trebalo je, prije svega, sve raščistiti, a zatim na jedinom slobodnom prostoru kompleksa između srednjeg i južnog perimetričnog zida napraviti spomen kapelicu. Za radove smo imali podršku i preporuku Zavoda za zaštitu spomenika iz Sarajeva.

Projekt crkvice izradila je arhitektica Alma Simić iz Sarajeva. Općinske vlasti u Srebrenici, također, bile su sklone uređenju tog lokaliteta i gradnji kapelice na tom terenu koje je proglašeno općim društvenim vlasništvom pod zaštitom države. Sve radove od čišćenja terena, projekta, traženja izvođača, gradnje i opremanja kapele, vodio je, nadgledao i financirao Provincijalat. Crkvica ima i kor gdje se na crnoj podlozi pojavljuju franjevački grb i predmeti iz prirode, opjevani u Pjesma stvorova sv. Franje.

Posebnu zanimljivost ove crkvice predstavlja koloristička obrada staklenih površina

Sve površine, s posebnim osvjetljenjem, daju ovom prostoru simboličko značenje, a mjestimično uočavanje arheoloških zidova iz 15. st. stvaraju vizualno i misaono jedinstvo starog i novog. Uređeni kompleks obuhvaća i polaganje staza, zelenih površina i kapije na kojoj se mogu pročitati osnovni podatci o ovom objektu. Crkvicu je 29. travnja 1991. blagoslovio vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, a nakon blagoslova u njoj je i započeo provincijski kapitul. To je za nas bosanske franjevce sveto i izuzetno važno mjesto.

Izložba

Pod nazivom Blago franjevačkih samostana Bosne i Hercegovine u povodu proslave 700. obljetnica dolaska franjevaca u Bosnu Zavod za zaštitu kulturno-historijskoga i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, u suradnji s Franjevačkom provincijom Bosnom Srebrenom i Franjevačkim provincijom Marijina Uznesenja u Hercegovini, priredio je reprezentativnu izložbu slikarstva i skulptura, metala, tekstila, arhivske građe, knjižnog blaga i kamenih spomenika koji se nalaze u samostanima diljem Bosne i Hercegovine.

U organizacijski odbor ušlo je 15 najpoznatijih kulturnih i političkih djelatnika tadašnje BiH, među njima je bio i fra Luka

Angažiran je nemali broj stručnjaka iz Sarajeva, Mostara, Beograda, Zagreba i Splita. Najprije je izvršena restauracija i konzervacija slika i skulptura. Izložba je otvorena u Sarajevu 14. ožujka 1988. Rijetko je koja izložba u Sarajevu bila tako zapažena i posjećena kao ova.

U jesen je izložba prenesena u muzejsko-galerijski prostor u Zagreb pod nazivom Franjevci Bosne i Hercegovine na raskršću kultura i civilizacija. Izložba je priređena i u Ljubljani i Milanu. Izložbu su pratili i stručni i bogati katalozi, posebice onu u Zagrebu, s opširnim tekstovima za svaku vrstu eksponata i informacijama o sedamstoljetnom djelovanju franjevaca u Bosni. S ovom je izložbom naša i svjetska javnost upoznata s franjevcima i njihovom djelovanju te bogatom kulturnom baštinom koju su sačuvali u svojim samostanima.

Video film o Provinciji

Jedan od prijedloga Inicijativnog vijeća za proslavu obljetnice bio je i izrada dokumentarnog filma o Bosni Srebrenoj. Fra Luka je taj projekt svojom poznatom upornošću svesrdno podržavao, poticao i fratre na snimanje pojedinih scena na terenu. Vrlo dobar i sadržajan tekst napisao je Ivan Lovrenović. Mogli bi ga sažeti ukratko, njegovim riječima koje su otisnute na omotu: „Propovijedajući sedam stotina godina Kristovo evanđelje u Bosni, fratri su sa svojim narodom nadživjeli sve promjene i katastrofe, sve hirove historije.

Ako se pitamo kako je to bilo moguće, među svim odgovorima dva su najvažnija: vjera u Providnost i ljubav za čovjeka, za običnog, malog čovjeka, kojemu je ime – narod. I jedan i drugi odgovor su iznad historije, jači i trajniji od njezinih pojavnosti i mijena. U tome leži smisao franjevačkog poziva i za danas i za sutra. A on objašnjava i onu širinu franjevačkog djelovanja u kojoj život, vjera i kultura predstavljaju nerazdvojivo jedinstvo, i koja je dijaloški otvorena spram svega što je različito, drugačije, ili, čak, neprijateljsko…“

Film u trajanju 78 minuta, pod nazivom Stoljeća Bosne Srebrene i geslom Ne samo sebi živjeti nego i drugima koristiti, režirao je Ademir Kenović iz Sarajeva i snimio sa svojom ekipom.

Simpozij

Znanstveni skup pod nazivom Sedam stoljeća bosanskih franjevaca 1291.–1991. održan je u Sarajevu od 18. do 20. travnja 1991. Organizator skupa bila je Franjevačka teologija Sarajevo, a pokrovitelj Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Pozdravni govor održao je provincijal fra Luka Markešić.

Na skupu je pročitano 40 referata

Osvijetljena je ne samo vjerska uloga franjevaca u Bosni i šire, nego i mnoga druga područja njihova djelovanja. Franjevci su prvi pisali i tiskali knjige na narodnom jeziku, rodonačelnici su književnosti u Bosni, prvi liječnici i kirurzi, prvi osnivači škola, pokretači prvog časopisa, odredili su izbor hrvatskog jezičnog standarda i njegove pisane riječi.

Na skupu su pročitani prilozi stručnih osoba iz različitih znanstvenih područja: povjesničara književnosti, glazbe, školstva, zdravstva itd. Skup je upotpunio sliku ukupnog djelovanja franjevaca u Bosni kroz proteklih sedam stoljeća. Zbog nastalog rata nije bilo moguće odmah tiskati Zbornik radova. Učinjeno je to 1994. u izbjeglištvu u Samoboru od onih radova do kojih se tada moglo doći.

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar

Marketing