Iliri u Rami (I)
U nekoliko nastavaka Iliri u Rami, donosimo vam istraživanje mr. Pave Crnjca o Ilirima u Rami. Toponimi, gromile, gradine, kule i keramika puno toga govore te upućuju na još uvijek nepoznati život Ilira na ovim prostorima. Bit će zanimljivo pratiti sve nastavke istraživanja mr. Pave Crnjca, umirovljenog svećenika rodom iz Donje Vasti u općini Prozor-Rama.
Iskustvo iz djetinjstva
Kad sam išao u osnovnu školi iz Donje Vasti na Cer na Uzdolu prolazio sam kroz nisko raslinje, kukrike, preko Rata, i uvijek sam se pitao što znače tolike gromile po zemlji a nema vrtače ni livade s koje bi se čistilo. Legenda je bila da na tom prostoru nekad u godini plamti vatra. Svaki dan sam od kuće gledao u Malu i Veliku gradinu, na Kuku iznad Volujaka, kraj Marića ograde, nisam vidio građevinu, a ljudi su pričali da je tamo bila kula, oko nje razbacane krhotine keramike, i da su se ljude nekad u nju skupljali i branili od neprijatelja. A potok preko kojeg sam u vrijeme oluje prelazio, a teče ispod Strašnog Dolca pun je crvenkastog pijeska i komada željezne rude hematita.
Neke sam komade uzeo sa sobom da obilježim knjigu kad čitam. Te pojave su me zanimale i dovele do ovog malog istraživanja o stanovnicima koji su u prethistoriji ovdje i u Rami živjeli, gradili gradine i ukapali se ispod gromila. Danas nam je znano da su ti stanovnici bili Iliri i da su živjeli na ovim prostorima oko tisuću godina, od 8. st. pr. Kr. do 7. st. po Kr. kad su se asimilirali u seobi naroda sa doseljenim Hrvatima.
Istraživanje o Ilirima u BiH i Rami
Poznati arheolog Đuro Basler tvrdi „BiH puna je lokaliteta s nazivom gradina a i s izmijenjenim varijantama istog toponima: grad, gradac, gradište ili kulina, kula i sl. To su sve ostaci materijalne kulture prethistorijskih stanovnika u prvom redu starih Ilira.“ (Prethistorijske gradine 1957: 87). Ta njegova tvrdnja privukla je u Bosnu brojne arheologe istraživače nakon pada Osmanskog carstva 1878. godine. Sistematska arheološka prepoznavanja nalazišta, iskapanja i snimanja izvodila su se u Bosni i Hercegovini između 1890. i 1900. godine.
Rezultati su bili skromni ali prepoznata su neka nalazišta, iskopana, snimana i dokumentirana kao na pr. Velika gradina u Varvari 1905., Glasinac kraj Sokolca i dr. Zaslužni za izučavanje su arheolozi Vaclav Radimsky, Franjo Fiala, Ćiro Truhelka, Vejsil Ćurić, D. Mandića, a u novije vrijeme Alojz Benac, Đuro Basler, Pavao Anđelić, Ivo Bojanovski i dr. Iz tog područja su objavljena kapitalna djela: Arheološki leksikon Bi H u tri sveska, ANBiH, Sarajevo 1988, Alojz Benac- Đ. Basler-B. Ćović-E. Pašalić- N. Miletić-P. Anđelić: „Kulturna historija BiH“ Sarajevo 1966. Bojanovski Ivo: Bosna i Hercegovina u antičko doba, Sarajevo 1988.
){kind=link}