Ispod Stožera druguje planinarsko društvo “Stožer 1935” Bugojno
“Ispod Stožera druguje planinarski Stožer” naslov je reportaže u rubrici Ljudi, život, običaji o HPD “Stožer 1935” Bugojno koju donosi prvi broj Katoličkog tjednika u 2022. godini.
Hodeći bosanskim predjelima uvijek ćete ostati zatečeni nekom čarobnom ljepotom
Planine se nadvijaju nad uskim poljima, a rijeka? Rijeka teče i uvijek teče. Sve dolazi i prolazi samo ona, polje i planine ostaju. Rijeka koja huči iz utrobe Vranice i Zec planine i polako ide sve do Save, a oko nje ljudi snivaju, prave planove, žure, dolaze i odlaze, a ona uvijek isto teče. Rijeka je to Vrbas koju čuvaju njezine zaštitnice planine kroz Skopaljsku dolinu; Vranica, Raduša, Kalin i Stožer. Eh, taj Stožer zvuči kao oslonac. Da, baš je oslonac planinarima iz Bugojna. Zanimljiva družina okupila se i oživjela rad planinarskog društva Stožer. U proljeće, točnije, 7. travnja, ove godine službeno započe djelovanje Hrvatskog planinarskog društva „Stožer 1935“ Bugojno.
Koprivnico i te tvoje vrleti
Iz Bugojna vijugava cesta vodi nas prema Kupresu kroz Koprivnicu u društvu Marka Klarića, novopečenog planinara i povratnika iz Švicarske koji nakon naporna rada ostavi te opričane Švicarske Alpe i vrati se svojim koprivničkim. Zasigurno je mnogima Koprivnica asocijacija na neka vremena kada se „dragom vođi“ na streljanu postavljalo divljač, dokazivalo tko je bolji i vjerniji, a on nonšalantno samo ispusti dim od kubanske cigarete i zasigurno pomisli u sebi: „Kakvi bedaci!“
Koprivnica nije ta asocijacija, ona je stvarnost u kojoj se diše drugačije, u kojoj se udiše život, u kojoj se skuplja snaga
A planinari su to odavno shvatili. Nisi bezrazložno još Rimljani imali svoja naselja u podnožju Koprivnice, u srednjem vijeku bosanski kraljevski dvor je baš te obronke izabrao za svoj odmor i vojnu utvrdu Vesela straža.
Na poticaj dr. Josipa Plegera, predstavnika Hrvatskog planinarskog društva Bjelašnice iz Sarajeva u Bugojnu je održana 1935. godine osnivačka skupština hrvatskog planinarskog društva Stožer. Tada su sva mjesna planinarska društva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini djelovala kao podružnice Hrvatskog planinarskog društva iz Zagreba. Tako je bilo i s bugojanskim Stožerom.
Prvi predsjednik upravnog odbora bio je Lavoslav Jerg
Ovome valja dodati da je u to vrijeme djelovalo nekoliko hrvatskih društava: Hrvatski dom, Hrvatska narodna čitaonica, Hrvatsko kulturno i prosvjetno društvo Napredak, Hrvatsko društvo Radiša i Pogrebno društvo sv. Ante.
Bugojanski planinari okupiše se i uz potporu članstva, prijatelja, državnih zastupnika godine 1938. sagradiše planinarski dom upravo u sred Koprivnice na 1163 metra nadmorske visine ispod Stožera. Bio je zanimljive arhitekture s dosta prostorija i pomoćnih objekata koji su mogli poslužiti ne samo planinarima, nego je nalikovao na neki hotel u Alpama.
U vrtlogu Drugog svjetskog rata četnici su 1942. godine taj dom zapalili. Obnovljen je 1953., a onda ga pripadnici Vojske republike Srpske što okupiraše Kupres srušiše 1995. godine.
Obnovljeno Hrvatsko planinarsko društvo Stožer
Skupina entuzijasta iz Bugojna okupi se te započe organizaciju planinarskog društva, prikupi potrebne podatke tragajući o planinarima i planinarskom domu od Bugojna do Zagreba.
Nakon traganja za dokumentacijom i obnavljanja rada u travnju 2021. godine planinari su započeli s rekonstrukcijom i sanacijom Planinarskog doma Stožer.
Na našem putu do mjesta gdje su započeli radovi na obnavljanju i rekonstrukciji planinarskog doma vodi nas vijugava magistralna cesta Bugojno – Kupres i dovede nas svega tri kilometra od tunela gdje skrenusmo prema Stožeru.
Bjelogorična i crnogorična šuma prekrivena snijegom skrila je mjesto gdje je nekada ponosno stajao planinarski dom.
Iako je snijeg i na samom šumskom putu koji vodi do našeg odredišta dosegao visinu od najmanje dvadesetak centimetara tragovi govore kako su već ovdje prošla vozila i ljudi. Stigavši na odredište pred nama se ukaza prizor pomalo radostan, pomalo neobičan i tužan. Radostan jer ugledasmo jedan zamjetan objekt okružen šumom i snijegom iz kojeg se vije dim, a neobičan i tužan jer su tu na hrpi urušeni zidovi jednog od objekata. No, posebno obradova pogled na kamene zidove što vire iz snijega.
Ispred novoizgrađenog objekta ukaza se zanimljiva družina, vesela, pričljiva i nadasve domaćinski raspoložena
Neki su se vraćali s malog zimskog pohoda, a neki odoše pripremiti drvo za božićno kićenje. Snijeg, tišina koju proparaju krikovi sokolova i vesela planinarska priča davaše kao da smo u nekom drugom svijetu.
Hladno zimsko vrijeme nakon nekoliko fotografija utjera nas u planinarsko sklonište. Baš je ono pravo sklonište od hladnoće, ali i neke napasne divljači jer rekoše planinari da su u blizini zapazili, svega dvadesetak metara od skloništa, tragove vuka. Unutra se osjeća ugoda uz toplinu vatre iz kamina, miris kobasica na roštilju koji golica osjetila, a rakija brzo ugrija grlo…
HPD Stožer je član Hrvatskog planinarskog saveza Herceg-Bosne i pripada u tri najbrojnija planinarska društva jer okuplja 152 člana. Predsjednik je Frano Jurić, građevinski poduzetnik iz Bugojna, Matko Lućić je predsjednik Skupštine i potpredsjednik, Nikola Miličević je tajnik, Zdravko Nikolić Prašina mijenja Nikolu i ujedno je član NO. Upravu društva i nadzorni odbor čine Jozo Lučić, Dragan Subašić, Martin Dankić, Damir Govorušić, Robert Granić, Leon Ćosić i fra Zoran Pavlović.
Više od 250 članica i članova, kao i volontera
Leon Ćosić je dipl. ing. građevine te vodi sve projekte, sustavno i kao da čita s papira iznosi sve informacije o društvu i radovima na izgradnji planinarskog sklonište i rekonstrukciji Planinarskog doma Stožer:
Ćosić kaže: „Za kratko vrijeme smo dosta toga napravili. Najprije smo počistili ruševine, a onda smo započeli s izgradnjom ovog planinarskog skloništa. Započeli smo s rekonstrukcijom starog Doma i doveli smo vodu s udaljenosti oko 700 metar odavde. Sve što smo do sada ovdje uradili je zahvaljujući prije svega našim članovima i članarinama, njihovim volonterskim dnevnicama kojih je do sada bilo više od 250. Tu su i drugi podupiratelji kao što je Hrvatski planinarski savez HB, Ministarstvo prosvjete, kulture i sporta Srednjo-bosanske županije, Zaštitarska agencija Bilić-Erić iz Zagreba, Agencija Zovko Ivana iz Žepča, Pilana Smajić iz Vesele – Bugojno, Pilana Zrno. Tu su i naši mnogobrojni bugojanci kako iz Bugojna tako i oni koji su u Hrvatskoj i diljem Europe. Jedan od velikih donatora je i hotel Adria iz Welsa u Austriji. Do sada je ukupno uloženo oko 30 tisuća KM.”
Do sada se sva izgradnja odvijala uz podršku agregata jer ovdje nema električne energije, ali već razgovaraju s EP HZHB radnom jedinicom iz Kupresa te se nadaju da će im to riješiti budući da je njihova trafostanica udaljena svega par kilometara.
Što i kako dalje?
Uz čašicu razgovora i okrjepu uz pržene kobasice vode se razgovori o daljnjoj rekonstrukciji, planinarskim pohodima, obnavljanju staza i suradnji s drugim društvima, daljnjoj animaciji članova te stalnoj povezanosti s raseljenim Bugojancima.
Predsjednik HPD Stožer Frano Jurić skromno, ali s ponosom reče: „Upravo ovaj planinarski dom koji je srušen bio je poticaj da započnemo s radom društva kako bismo ga obnovili. U registraciji društva nije bilo problema. Još radimo oko uknjiženja u katastar ovog ovdje. Uvidom u grunt saznali smo da se ovaj dom vodi na Hrvatskom planinarskom savezu iz Zagreba i kako je uknjiženo još prije Drugog svjetskog rata tako je i danas. Još nismo do kraja definirali s njima, ali smo već na dobrom putu. Bili smo u Zagrebu na razgovoru i s nama se slažu te nam daju podršku u radu i korištenju ovog prostora koji je njihovo vlasništvo. “
O članstvu u društvu Frano je kazao da su članovi svih dobnih skupina, ali je većina u zreloj životnoj dobi, odnosno od 35 godina pa dalje. Članovi su i druga društva, ali i pojedinci. Najdraže im je što se veliki broj Bugojanaca uključio.
„Ovaj objekt što smo do sada radili, to je planinarsko sklonište. Nastavljamo s rekonstrukcijom starog doma. Ovo što smo do sada izgradili postalo nam je pravo mjesto okupljanja i koristimo svaku prigodu da se nađemo i kad god možemo nešto uradimo. Do sada smo sve zajednički radili. Ja sam dosta radio sa svojim strojevima i radnicima, a drugi su dali podršku kako su mogli. Najvažnije je da se dosta toga uradilo i čim prođe zima nastavljamo dalje”, kaže Jurić.
Nakon kratkog razgovora Frano je rado pokazao detalje što se sve uradilo. Posebno je dojmljivo bilo vidjeti podrume starog Doma čija je rekonstrukcija započela. Iz razgovora se vidio izraziti entuzijazam i dugoročni planovi. Moglo se naslutiti da će nakon potpune rekonstrukcije Planinarski dom Stožer biti neka vrsta odmorišta ili hotela koji će omogućiti nova radna mjesta i financirati rad planinarskog društva.
Život u Bugojnu dobiva još jednu dimenziju
Vidjevši sve ovo lako se može zaključiti kako život u Bugojnu ima još jednu dimenziju. Nije sve u priči o ratnim tragedijama, o odlascima, ima nešto drugačije. Ima entuzijasta, ima borbe za život u skladu s prirodom. Ovdje u Koprivnici između Šuljage i Stožera diše se punim plućima. Planinari pa i svaki drugi čovjek koji se nađe tu osjeća neizmjernu slobodu kao sokolovi koji su nas svojim pijukanjem pozdravili na dolasku.
Vjerujemo da će mnogi poželjeti biti dio ove planinarske družine te s njima entuzijastično nastaviti raditi kako bi imali mjesto na koje mogu pobjeći iz suvremene životne strke.
Svi koji žele postati članovi društva ili dati svoj doprinos radu i rekonstrukciji Planinarskog doma Stožer mogu se javiti na Facebook profil Hrvatsko planinarsko društvo „Stožer“ i na broj telefona +387 63 821 762.
A mi se polako vraćamo u svakodnevicu koračajući kroz snijeg dok škripi pod nogama, a izdah kao da se ledi pred očima. No, ne osjeća se hladnoća, jer grije ova planinarska priča, ali i kobasice i rakija. Zanimljivo, našlo se i Ramske rakije. Živjeli.
