Liječnik odlučio živjeti s beskućnicima kako bi im pružio zaštitu

Liječnik odlučio živjeti s beskućnicima kako bi im pružio zaštitu

Inspirirani Majkom Terezijom, dr. Thomas Huggett i njegov tim brinu o onima koji su najviše izloženi rizicima od zaraze „koronavirusom“, a to su beskućnici.

Dr. Thomas Huggett, liječnik obiteljske medicine u Chicagu, proveo je godine brinući o ljudima, a kada je novi virus stigao u njihov grad, on i njegovi kolege iz kršćanskog zdravstvenog centra Lawndale znali su da moraju učiniti nešto kako bi zaštitili najranjive ljude.

Njihovo rješenje?

Surađujući s gradom Chicagom iznajmili su stotine soba u dva hotela u centru kako bi se stvorio hitan izolatorij za beskućnike. „Desetljećima sam surađivao s ljudima koji su beskućnici, a u ovom vremenu, radimo na tome da sklonimo ljude koji nemaju dom kako bismo ih zaštitili od koronavirusa“, rekao je liječnik u intervjuu za Aleteiu.

Objasnio je neke od razloga koji stoje iza odluke. „Da bi ostali sigurni, ljudi se drže socijalne distance i ostaju kod kuće. Ali ljudi koji proživljavaju beskućništvo nemaju dom gdje bi se mogli skloniti. Mnogi odsjedaju u vrlo velikim skloništima, što nazivamo i zajedničkim prostorijama, pri čemu 200-300 ljudi boravi u jednoj sobi. To može biti vrlo opasna situacija za širenje virusa. Može biti slično staračkom domu s puno ljudi u jednom prostoru. Bojali smo se da bi se virus mogao brzo širiti u takvom okruženju, a povrh svega toga, velik broj ljudi koji borave u tim sredinama ima visok medicinski rizik: imaju više od 55 ili više od 60 godina, mogu imati dijabetes ili probleme sa srcem ili imaju druge zdravstvene probleme. To znači da su izloženi većem riziku od umiranja“, pojasnio je liječnik koji smatra da trebaju pružiti podršku onima kojima je to potrebno.

Desetljeća dobrog primjera

Njegov rad i briga o beskućnicima su izvanredni, ali to nije ništa novo. To je nastavak desetljeća rada s timom istomišljenika. On je dio organizacije koja od 1980. djeluje na zapadnom i južnom dijelu Chicaga. „Misija kršćanskog zdravstvenog centra Lawndale je pokazati i podijeliti Isusovu ljubav, promičući dobrobit i pružajući kvalitetnu, pristupačnu zdravstvenu zaštitu za Lawndale i susjedne zajednice“, stoji na njihovoj mrežnoj stranici.

Zapravo, liječnici organizacije brinu za zdravlje uma, tijela i duha svojih pacijenata. Njihov je rad izuzetno potreban, pa nije ni čudo što se grad Chicago obratio njima da predvode skrb o beskućnicima tijekom ove zdravstvene krize.

Odgovoriti na poziv

Huggett, vodeći liječnik pri programu pomoći, preselio se u jedan od hotela kako bi pružio cjelodnevnu medicinsku njegu potrebitima. „Ja ovdje najčešće prenoćim, odem kući jednom tjedno kako bih oprao rublje, pokupio poštu i provjerio svoje ruže“, rekao je.

No on nije jedini koji s beskućnicima prenoći u hotelu. Ostali pružatelji usluga također naizmjenično ostaju tu. Tu je i operativno osoblje. Svakog dana u hotelu bude oko 35 ljudi koji rade. Treba organizirati i obroke, usmjeravati korisnike…

U tim hotelima svaki gost ima svoju vlastitu sobu s kupaonicom i tušem. Svaka osoba ima tri obroka koja se svakog dana dostavljaju u njihovu sobu i svakodnevno ih posjećuje liječnik. Prenamijenjeni hoteli do sada su prihvatili 240 ljudi. Surađuju s 20 skloništa iz Chicaga i tamo redovito odlaze kako bi prepoznali ugrožene ljude i kako bi im organizirali prijevoz do hotela. Čitav ovaj rad u skladu je s misijom tog kršćanskog zdravstvenog centra. Konkretno za Huggetta njegova katolička vjera ga nadahnjuje i potiče u misiji. „Mogu nas nadahnuti ljudi poput Majke Terezije i drugi koji su se zaista posvetili radu za siromašne. Svece možemo gledati kao primjere“, kazao je liječnik Thomas.

Objasnio je kako se ponekad osjeća zabrinuto ili tjeskobno, ali pronalazi ohrabrenje u radu o. Waltera Ciszeka, svećenika koji je proveo desetljeća u zatočeništvu i teškom radu u Sovjetskom Savezu između 1939. i 1963. Osim toga, ohrabruju ga spisi drugih svetaca. „Svi smo različiti i ne možemo svi biti Majka Terezija ili o. Walter Ciszek, ali mi možemo odgovoriti na ono na što nas Bog poziva“, objasnio je liječnik kojemu taj poziv prvenstveno uključuje predan i požrtvovan rad kako bi se pomoglo “najmanjim od braće i sestara“.

Ne samo u krizi

Iako su prenamijenjeni hoteli privremeni odgovor na pandemiju, on i njegov tim rade na postizanju trajnog, pozitivnog utjecaja na život njihovih pacijenata. „Ne samo da pokušavamo zaštititi ljude od koronavirusa i spasiti živote, već i radimo na tome da im omogućimo stalno stanovanje. Ne želimo da napuste hotel i vrate se u skloništa. Bilo bi im mnogo sigurnije da budu u svojim stanovima, pogotovo ako se virus vrati na jesen, kao što mnogi predviđaju. Neki će naši korisnici trebati pomoć kako bi živjeli samostalno, tako da mora postojati struktura i ovo je trenutak u kojem možemo raditi na tome da to postane stvarnost“, pojasnio je ljekar.

Povrh svega, Huggett se nada da bi njegovo iskustvo življenja i rada među beskućnicima moglo ukazati na stvarnost te situacije. „Postoji puno zabluda o ljudima koji doživljavaju beskućništvo“, rekao je. „Neki ljudi su me pitali hoće li beskućnici rasturiti hotelske sobe. Ali odgovor je ne, uopće ne. Oni ne samo da održavaju svoje sobe urednim, već su me i neki zamolili da im nabavim potrepštine za čišćenje, kako bi mogli održavati svoj prostor čistim“, rekao je Thomas.

Podijelio je kako je Majčin dan bio težak mnogim klijentima u hotelu jer im nedostaju obitelj, prijatelji i voljene osobe. Kao i bilo tko drugi, i njegovi pacijenti žele biti zdravi, žele živjeti na sigurnom mjestu i imati dobre odnose s ljudima do kojih im je stalo. „Ljudi koji žive beskućništvo samo su obični ljudi koji pokušavaju učiniti ispravnu stvar i stvoreni su na sliku Boga kao i svi mi“, smatra Huggett. „Kada bi ljudi mogli doći u hotel i razgovarati s nekim ovdje, čuli bi priče o tome kako bi se netko mogao naći bez kuće“, kazao je.

Liječnik Thomas i tim Lawndale štite najugroženije među ljudima pružanjem smještaja usred globalne krize, a nadamo se da ova izvanredna situacija može biti i odskočna daska pri pružanju pomoći, ne samo za vrijeme pandemije, već i poslije toga. „Može postojati stigma o ljudima koji proživljavaju beskućništvo, ali i oni su ljudi i oni zaslužuju poštovanje i glas i odgovarajuće mjesto za boravak“, rekao je Huggett.

/Izvor: T.M.I, KT/

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar