“MISLIM, DAKLE NE SUM”: Zašto studenti više ne žele studirati u Mostaru

Putujući po Hercegovini prethodnih mjeseci su svi putnici iz svojih prometnih vozila mogli vidjeti skupo plaćene ‘bilboarde’ u okviru kampanje Sveučilišta u Mostaru.
Na plakatu se može vidjeti mlada brucošica koja sjedeći za laptopom gleda u daljinu i očigledno razmišlja što, gdje i koji fakultet upisati nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja. Uz tu sliku napisana je poruka „Mislim, dakle SUM“.

Evidentno je riječ o modificiranoj Descartovoj poznatoj izreci „Cogito ergo sum“ („Mislim, dakle jesam“ ) koja je trebala poslužiti da se uz igru riječi i skraćenica privuku brucoši na upis na Sveučilište u Mostaru.

Mislim, dakle NE SUM

Međutim, sudeći po brojevima studenata koji su ove godine upisali neki od fakulteta na PR-ovski dobro razvikanom SUM-u izgleda da su budući studenti dobro razmislili i odlučili ne upisivati se na SUM.

Tako da bi adekvatnija poruka nakon prvih razredbenih ispita bila: ‘Mislim, dakle NE SUM“. Porazan broj prijavljenih i upisanih na Sveučilište u Mostaru jasna je poruka što budući studenti zaista misle o kvaliteti obrazovanja na jedinom sveučilištu u Bosni i Hercegovini koje se voli hvaliti da nastavu izvodi na hrvatskom jeziku.
Kolika je apsurdnost cijele situacije govori činjenica da je studiranje tog ‘Hrvatskog jezika’ na Filozofskom fakultetu Sveučilištu u Mostaru upisalo samo dvoje studenata. Isto toliko će ići na “Arheologiju“, a samo jedno na „Latinski jezik i rimsku književnost“.

Nešto bolja situacija je kada je riječ o Logopediji i Psihologiji jer se tu prijavilo 50 studenata

Mizerni brojevi s mirisom katastrofe prisutni su na mnogim smjerovima kada je riječ i o drugim fakultetima. Tako je primjerice ‘Agronomiju’ upisalo tek 12, a studij ‘Prehrambene tehnologije“ 13 studenata. Također, studij ‘Turizma i zaštite okoliše’ redovno će pohađati dvoje, a izvanredno troje studenata. Matematiku i razrednu nastavu odabralo je po četvero studenata. Nešto bolja situacija je ipak kada je riječ o informatici i koneziologiji na koju će ići 36, odnosno 32 studenata.
Pravni fakultet je upisalo 36 studenata. Istovremeno na ‘građevinu’ će ići 58 studenata, „geodeziju“ je odabralo 18, a ‘arhitekturu i urbanizam“ 51 student.
Uz ove ‘građevinske’ smjerove jedina svijetla točka je Fakultet strojarstva, računarstva i elektrotehnike na čija tri smjera se upisalo oko 180 studenata.

Katastrofalni podaci

Na Sveučilištu u Mostaru se tješe da je ipak riječ o prvom upisnom roku te se nadaju da će u rujnu biti nešto bolja situacija jer će mnogi studenti odabrati Sveučilište u Mostaru kao rezervnu opciju nakon što im ‘propadnu’ prvi odabiri.

Međutim, to nije nikakva utjeha jer pokazuje potpunu jasnu činjenicu da na Sveučilište u Mostaru dolaze samo oni studenti koji u određenom trenutku nemaju drugog izbora jer nisu uspjeli upisati na neko drugo, ‘atraktivnije’ sveučilište u Hrvatskoj, Europi ili u BiH.

Također, veliki broj studenata iz Hrvatske dolazi u Mostar nakon što ne uspije upisati željeni fakultet u Hrvatskoj, pa se onda nakon godinu dana studiranja u Mostaru prebaci na neko od hrvatskih visokoobrazovnih institucija. Na taj način Sveučilište u Mostaru služi kao svojevrsni ‘protočni bojler’ preko kojeg je moguće zaobilaznim putem s odgodom od godinu dana ipak završiti na nekom sveučilištu u Hrvatskoj.

S obzirom na brojeve prije 10-ak godina, riječ o katastrofalnim podacima koji vjerodostojno dokazuju i pokazuju stupanj odlaska i nestanka mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine. Posebno se to odnosi na Hrvate jer je mostarsko Sveučilište zamišljeno kao ono koje će okupljati buduće akademske građane i na nacionalnoj osnovi.

Propast ovog koncepta započeo je onog momenta kada su svi građani s hrvatskim putovnicama dobili pristup obrazovanju u bilo kojoj europskoj zemlji. Također, veliki broj mladih Hrvata više uopće ne razmišlja o Sveučilištu o Mostaru kao prvoj opciji već se sve više opredjeljuju i za druge visokoobrazovne institucije u Bosni i Hercegovini.
Istovremeno, Sveučilište u Mostaru suočeno je sa sve većim odljevom kvalitetnih kadrova koji uslijed korupcije, klijentelizma i nepotizma svoju budućnost ne vide u ovoj ustanovi već sve više odlaze tamo gdje će lakše i brže napredovati, te na taj način osigurati bolju egzistenciju.

Studenti bježe od Mostara

Istovremeno, rukovodstvo Sveučilišta u Mostaru na čelu s rektorom Zoranom Tomićem ponaša se kao političko krilo jedne političke opcije te očigledno se bavi svime osim onim što bi trebali.

Tako iz godine u godinu u javnost dospijevaju informacije o kupovini i prodaji raznih građevina kao da je riječ o ‘agenciji za nekretnine’ a ne ozbiljnoj visokoobrazovnoj ustanovi. Uz to, gotovo svi ključni akteri i suradnici uključeni su u razne privatne poslovne aktivnosti ‘nakačene’ na razne proačunske ‘izvore’ kako u BiH tako i u Hrvatskoj.

Kao konačni rezultat vidljive su razne izgrađene vile i kućetine po raznim hercegovačkim i jadranskim destinacijama. Kada se sve uzme u obzir dobri poznavatelji prilika na Sveučilištu u Mostaru kažu da uopće nije čudno da su studenti vidjevši kampanju s bilboarda u kojim se pozvaju da razmisle, uistinu to učinili i odlučili otići što je dalje moguće od Sveučilišta u Mostaru. Oni koji nemaju izbora druga su priča. Brojevi s upisa jasna su poruka vodstvu Sveučiliša, ali i ukupnoj vladajućoj politici.

Izvor: Dnevno.ba/J. S.