Narodni običaji vezani za Cvjetnicu
Cvjetnica ili Cvjetna nedjelja obilježava početak Velikog tjedna u kojem se slavi jedna od najvećih tajni kršćanstva: Isusova muka, smrt, pokop i na kraju uskrsnuće.
U spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem na današnji se dan u rukama djece i odraslih mogu vidjeti lovor, ružmarin, maslinove i palmine grančice, a u mnogim se krajevima pridaje značenje i ostalim vjesnicima proljeća.
Vjernici se saberu pred crkvom. Svećenik blagoslovi maslinove ili druge grančice koje prisutni drže u rukama te navijesti evanđelje koje govori o Isusovom svečanom ulasku u Jeruzalem. Vjernici zatim u procesiji krenu u crkvu.
Misno evanđelje je opis Isusove muke. Pjeva se tako da Isusove riječi pjeva svećenik, a ostale uloge, već prema tekstu, pjevači, odnosno zbor. Ako nema pjevača muka se može čitati.
Običaj je da se grančice ponesu kući i stave za križ na zidu, a dio odnese u staju i polja.
CVJETNA NEDJELJA je pokretni blagdan, slavi se tjedan dana prije Uskrsa.
Običaji u Rami
Stari je običaj da momci na Cvjetnicu donesu u crkvu desetak metara dugačku mladu jelku, okićenu rupcima, jabukama i cvijećem. Još bolje bi bilo kada bi netko umjesto jelke donio tisovinu. Poslije mise, na kojoj bi se ove grane blagoslovile, momci bi ih vraćali kućama i dijelili ih onima koji nisu imali. Kada su fratri zabranili ovaj običaj, vjerojatno iz praktičnih razloga, onda su misari na Cvjetnicu donosili manje grančice od jelke ili tisovine.
Blagoslovljene grančice nosili su kućama, zadijevali ih u zid od brvana ili za križ na zidu, nosili su ih u štale i pojate, na njive, u voćnjake i vinograde i na druga mjesta koja su bila važna za čeljad i mal. Ove bi grančice čuvali kao najveću svetinju.
Kada bi zaprijetila opasnost od grada i nevremena, onda bi palili ove blagoslovljene grančice moleći Vjerovanje ili neke druge molitve.
