Njegove fotografije tjeraju suze u oči, a domoljublje u srca

Edi Kevrić bio je i novinar, no uvijek je kod njega dominirala fotografija. Baš njome je najbolje slao priču iz mjesta u kojem je bio. Evo što nam je ispričao o svojoj ljubavi, strasti koja ga i noću, i po minusima tjera po uzvisinama i liticama gdje nastaju njegove najbolje fotografije

Fotografije ovog mladića iz Jablanice ostavljaju bez daha. Oni koji su davno otišli s kućnog praga, gledajući ih, požele se vratiti, oni koji žive u prirodnim oazama, počnu ih i primjećivati. Ovaj talentirani mladić ima i video-uratke iz pojedinih krajeva BiH, jedan od zadnjih je onaj o Posušju. Prezentiran je nedavno u Zagrebu, a mnogim Posušacima je natjerao suze u oči. Odličan video uradak ima i na temu Ramske vode, a u tom kraju – Prozor-Rama – Konjic – Jablanica, nastaju i njegove najbolje fotografije. Edi Kevrić bio je i novinar, no uvijek je kod njega dominirala fotografija. Baš njome je najbolje slao priču iz mjesta u kojem je bio. Evo što je Dnevnom listu ispričao o svojoj ljubavi, strasti koja ga i noću, i po minusima tjera po uzvisinama i liticama gdje nastaju njegove najbolje fotografije. On Bosnu i Hercegovinu kroz objektiv gleda srcem.

                                                     Prozor

Kada se rodila vaša ljubav prema fotografiji?
-Ljubav prema fotografiji rodila se onda kada sam ustvari shvatio, šta je to što čini jednu fotografiju posebnom, i koji su to elementi koji u ljudima probude emocije i osjećanja. Naime, po završetku studija Grafičkog inžinjerstva i dizajna, počeo sam se baviti fotografiranjem. Prateći svoje kolege i jednog od, po meni najboljih fotografa u BiH, mog prijatelja Dženada Džinu, shvatio sam kako je za dobru fotografiju, prije svega potrebna velika ljubav prema tom poslu, a pored spomenutoga, neizostavan dio je i kvalitetna oprema. No, sama oprema po sebi ne znači ništa, ako uistinu ne volite taj posao. Kada sam se počeo baviti fotografiranjem, prije 3 godine, radio sam to mobilnim telefonom. Naravno, kvaliteta fotografije nije bila ni blizu današnjih, no ljubav prema fotografiji je ostala nepromijenjena. Stoga, volim kazati kako je za dobru fotografiju potrebna ljubav, oko, dobar trenutak i zanimljiva kompozicija.

                                            Jablanica noć

Obilazite Bosnu i Hercegovinu, fotografirate njezine znamenitosti, često i zaboravljena i napuštena mjesta. Kako ljudi reagiraju na vaše fotografije i kako se vi osjećate na takvim mjestima?
-Bosna i Hercegovina je prelijepa zemlja, i ima mnogo lijepih mjesta koje vas stvarno ostave bez daha. S obzirom da sam živio i studirao 3 godine u Beču, vidio sam kako ljudi koji žive tamo, masovno sele izvan samog grada i ulažu ogromna novčana sredstva kako bi sebi napravili jedan ugodan prirodni ambijent za živjeti, a koji je pak nama u BiH sama priroda dala. Mi to ovdje nekako ne vidimo, zaobilazimo, zaboravljamo,  i ne znamo baš uživati u našim ljepotama. U ovom turbulentnom vremenu, svaki dan smo bombardirani nekim crnim vijestima i informacijama, a s obzirom i na samu političku situaciju u kojoj se naša zemlja nalazi, sve zajedno utiče na to da zaboravimo tko smo, što smo, i što sve imamo, a ne znamo koristiti i uživati u tome. S toga, kroz svoje fotografije, počevši od prirodnih ljepota pa do kulturnih i povijesnih znamenitosti, pokušavam probuditi emocije u ljudima, kako bi shvatili da je ovo jedna prelijepa zemlja sa bogatom kulturom i povijesti, te mnogo prelijepih rijeka, jezera i planina, za koje su turisti diljem svijeta sigurno spremni dati značajna sredstva kako bi ih posjetili. Svoje fotografije objavljujem putem društvenih mreža, a reakcije ljudi su očaravajuće, posebno onih iz dijaspore, i ako je na fotografiji predstavljeno neko staro selo, kuća ili neki kraj za koji su oni vezani.

Najbolja fotografija koju ste napravili nastala je gdje?
-Teško je odabrati najbolju fotografiju, jer se u svakoj od njih pronađe određena skupina ljudi, ovisno o motivu i mjestu u kojem je fotografirano. No jedna od meni dražih fotografija je autohtona ramska kuća na Draševu, odnosno Jaklićkoj planini, koja je u mnogim Ramljacima diljem svijeta probudila emocije. Također, veliki broj reakcija ljudi na facebooku izazvala je i noćna fotografija stare ćuprije u Konjicu, te odraz planine Prenj u jezeru na ulazu u Jablanicu.

Zanimljivo je da fotografije objavljujete na društvenim mrežama uz natpis „Ukoliko vam se sviđa fotografija, podijelite je sa svojim prijateljima, jer na taj način dajete podršku mom radu“. Je li ljubav i želja da se fotografije dijele i vide iznad autorskog osjećaja i prava kod vas ili je posrijedi nešto treće?
-Zaputiti se u 10 sati navečer, na temperaturi od -3, kroz šumu, na samu liticu iznad grada, kako bih napravio noćnu panoramsku fotografiju grada, nije nimalo lagano. Uz kratki opis iznad svake fotografije, stavljam i spomenuti natpis, jer na taj način dobivam povratne informacije o tome koliko moj trud ustvari vrijedi. Ja, kao autor fotografije, ponosan sam kada dođem na određeno mjesto, napravim kvalitetnu fotografiju, za koju znam da će u ljudima probuditi određene emocije. Kada su u pitanju autorska prava, naravno da dozvoljavam preuzimanje i objavljivanje svojih fotografija, sa svojim watermarkom ali u nekomercijalne svrhe, i svakako da sam ponosan na to kada vidim da je neku od fotografija podržalo 400 ili 500 ljudi, jer mi to daje moral da nastavim dalje sa svojim radom.

Ovog mjeseca prezentiran je jedan od vaših promotivnih videa na Posuškoj večeri u Zagrebu. Video se zvao „Posušje u srcu te nosim“, a mnogima je natjerao suze u oči. Ispričajte nam nešto o tome?
-Da, istina je. Nakon nekoliko promo video uredaka koje sam radio za općine Prozor-Rama i općinu Jablanica, moj rad su prepoznali i ljudi iz općine Posušje. Prošlog mjeseca, Posušaci su obilježavali svoju 30. jubilarnu večer u Zagrebu, te su tim povodom, htjeli prezentirati kako to ustvari Posušje izgleda danas, te koji su to najaktualniji događaji i projekti u toj općini. Za jedno vrlo kratko razdoblje, uspjeli smo, uz pomoć dvoje mladih prelijepih glumaca, kroz jednu emotivnu priču i tematiku, prezentirati kako općina Posušje izgleda danas. Nakon završene večeri, dobio sam sms poruku od ljudi iz općine Posušje, kako je video izazvao suze na licima brojnih ljudi koji su tu noć bili u Westinu. Naravno, to mi je dalo za pravo da uistinu budem ponosan na svoj rad.

Mnogi vas znaju i kao novinara, no više niste u toj branši. Ljubav prema fotografiji  kod vas je nadjačala. Što čini dobrog fotografa?
-Dvije godine sam se bavio novinarstvom, odnosno bio dopisnik, novinar i fotoreporter FENA-e. Još i tada, glavni i odgovorni urednik, često puta je znao naglasiti kako su moje fotografije bile “umjetničke”. Kroz novinarstvo sam stekao dosta poznanstava, a neka od njih su prerasla i u prijateljstva do dan danas. Po meni, dobrog fotografa čini iskrena ljubav prema fotografiji, znanje i iskustvo. Digitalna fotografija je jako širok pojam, i čovjek uči dok je živ. Možete otići na neko mjesto i fotografirati ga stotine puta i svaka fotografija će biti drugačija. No za dobru fotografiju potrebno je naći kut, kompoziciju i podesiti postavke, koje će fotografiji dati jednu drugu dimenziju te u ljudima probuditi određene emocije.

Živimo u vremenima pametnih uređaja kada svatko, svake minute i odsvakud može poslati fotografiju. Koristimo li to na pravi način?
-Prethodno sam spomenuo kako je ljubav prema fotografiji na prvom mjestu. Današnji pametni telefoni mogu raditi fotografije bolje od mnogih foto aparata. No veliki broj ljudi ne koristi to na način na koji bi ustvari mogao maksimalno iskoristiti. Uz malo znanja i vježbe, mogli bi uraditi jako dobre fotografije, te napraviti sebi uspomene na koje će sigurno nekada biti ponosni.

Gdje vas željni dobre fotografije mogu pronaći?
-Svi oni koji žele pratiti i podržati moj rad i fotografije mogu me pronaći putem facebooka pod imenom Edi Kevrić, i pratiti najaktuelnije fotografije putem facebook stranice Edi Kevric photography.

(Izvor: Dnevni list/K.P)