NOVA TVORNICA U RAMI: Otkud povijest i arheologija u toj priči

U svakodnevnom govoru često se mogu čuti izrazi da je netko ili nešto „ušlo u povijest“ ili da je nešto čemu smo svjedočili, a bilo je izvanredno, „povijesni događaj“. Tako, primjerice, ovih dana svjedočimo izvanrednom uspjehu hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u nogometu te će se takav uspjeh vrlo rado u medijima i u općoj populaciji s pravom opisivati kao povijesni događaj.

Piše: mag. hist. Antun Kovčalija

Neki događaji nas ljude kao pojedince, kao i neko društvo u cjelini, obilježe i dojme te ih se pamti do kraja života, a oni često ostanu upamćeni i generacijama nakon nas. Tako smo nedavno u našoj sredini svjedočili polaganju kamena temeljca za novu tvornicu te bi i jedan takav događaj mogao biti opisan kao povijesni.

Kako je istaknuto u govorima prilikom tog svečanog događaja, prvi je to proizvodni pogon koji se gradi u Rami nakon 40ak godina te je već sada buduća tvornica postala generator ne samo povratka ljudi u Ramu nego i ostanka.

Dovoljni su to razlozi da bi taj događaj bio nazvan povijesnim. Ipak, taj događaj je zaslužio da ga se sagleda u nešto širem i dubljem povijesnom kontekstu te da ga se na taj način ipak odmakne od tog pomalo klišeiziranog shvaćanja termina povijesnosti. Lokalna povijest Rame, odnosno pripovjedna historija, ono o čemu potomcima pričaju roditelji te još važnije djedovi i bake, duboko utječe na samopercepciju i oblikovanje identiteta.

Tako u lokalnoj samosvijesti žive priče i uspomene o često teškoj i tragičnoj prošlosti Rame. U proteklim godinama neki od tih događaja bili su predmeti i stručnih skupova, kao i znanstveno-stručnih publikacija. Hvalevrijedni su to pothvati u kojima se, na neki način, lokalna historija i predaja izvlači na svjetlo dana kroz kritičke historiografske raščlambe te se naša prošlost pokušava shvatiti u kontekstima.

Foto: Potpisivanje povelje koja je u metalnoj kapsuli ugrađena u kamen temeljac buduće tvornice

Tako bi se za otvaranje nove tvornice u Rami mogli raščlanjivati konteksti u kojima se to događa pa govoriti o specifičnoj društveno-političkoj situaciji u kojoj se to događa pa ekonomskoj situaciji, ulagačkoj klimi i brojnim drugim aspektima iz kojih se može promatrati taj događaj. Međutim, cilj ovog kratkog izlaganja je naglasiti činjenicu da se metalurška proizvodnja u Rami vraća. Da, vraća se. Netko će možda pomisliti da se ovom tvrdnjom cilja na vrijeme bivše Jugoslavije kada je na prostoru Prozora-Rame postojala određena proizvodnja, a prostor Bosne i Hercegovine tada jest bio prepoznatljiv kao neko središte metalurške proizvodnje. Ipak, riječ je o sasvim davnijoj prošlosti na koju se ovdje pokušava referirati, staroj tisućljećima.

Poznato je da ova općina, kao rijetko koja u BiH, posljednjih godina ulaže i u arheološka istraživanja te da ta istraživanja, kao i zaštita i konzervacija na lokalitetu Gradac u Ljubuncima i dalje traju. Drugo je to nalazište u ovoj općini koje se istražuje. Prvo je ono u Varvari, posljednji put istraživano 70-ih godina prošlog stoljeća pod vodstvom Zemaljskog muzeja u Sarajevu i istaknutog arheologa Borivoja Čovića. Ta istraživanja donijela su zanimljive spoznaje o brončanodobnim zajednicama koje su živjele na izvoru rijeke Rame. Jedna od najdojmljivijih činjenica utvrđenih u arheološkim istraživanjima, a vezana za brončano doba, je upravo ta da je Velika Gradina u Varvari bilo važno središte metalurške proizvodnje.

Foto: U Varvari tijekom posjeta dr. arh. Darka Periše Prozor-Rami

Velik broj različitih nalaza oruđa i oružja te kalupa za njihovu izradu, svjedoče o izrazito razvijenoj metalurškoj industriji koja je nadilazila lokalni značaj. Donekle slične indicije postoje i za nalazište na Gracu gdje se, do sada, učestalo pronalazila željezna troska prilikom arheoloških istraživanja. Željezna troska je nusprodukt obrade željezne rude u sekundarnom procesu u manjim pećima i to obično u blizini samog ležišta rude, pa se s pravom može promišljati i o tome da su ovdašnje predrimske zajednice samostalno eksploatirale i obrađivale željeznu rudu (za sve navode o Varvari i procesu obrade rude u prethistoriji usp. ČOVIĆ, 1976).

Foto: Arheološko nalazište Gradac u Ljubuncima

Tako davno minula prošlost, naravno, nije mogla ostati zapamćena u lokalnoj pripovjednoj historiji. Od tada pa do danas na prostoru Rame su se izmijenila brojna društvenopolitička uređenja te su se dogodile i brojne izmjene stanovništva, odseljavanja i doseljavanja… Pa ne treba niti pomišljati na to da se kroz ovu priču stvara neki mitologem o drevnoj povezanosti nekadašnjih prethistorijskih zajednica i današnjih žitelja Rame. Ipak, kroz povijest i arheologiju kao struke, a do kojih se u općini Prozor-Rama itekako drži, otkriva se baština i staro nasljeđe koje je ovaj prostor trajno obilježilo. Tu na scenu nastupa taj važan trenutak odnosa lokalne zajednice prema humanističkim znanostima pomoću kojih se staroj baštini i trenutnim procesima na nekom prostoru daje ispravan vrijednosni sud ili pogled.

Kada je početkom nove ere Rim učvrstio svoju vlast na području današnje Bosne i Hercegovine te kada je otpočeo značajniji proces romanizacije na ovom području izgrađena je rimska magistralna cesta Salona – Argentaria koja se može pratiti na itineraru, povijesnom izvoru, poznatom kao Tabula Peutingeriana. Prema brojnim mišljenjima stručnjaka, jedna dionica te ceste dolazeći iz Duvna ulazi u Ramu upravo kod Varvare. Pomoću istog izvora na područje Rame se ubicira i antički grad Bistue Vetus.

Foto: Lokacija buduće tvornice za proizvodnju metalskih proizvoda nedaleko od Varvare, nekadašnjeg središta metalurške proizvodnje

Budući metalurški pogon u Rami gradi se upravo u neposrednoj blizini i same Varvare i prirodnog puta po kojem se i u antici u Ramu dolazilo, odnosno iz nje izlazilo. Netko će sigurno reći da je to prava zgodna slučajnost, a povezivanje tisućljetne prošlosti sa sadašnjošću zgodna pričica. No, i podražavateljima i kritičarima ovog projekta svakako bi trebalo biti jasno da je prostor Rame davno obilježen metalurškom proizvodnjom te da se ona u Ramu uistinu vraća te da jedan takav događaj u sebi nosi duboku povijesnost. Garancija uspjeha na kraju ostaje samo pošten trud, rad, zalaganje i kriterij izvrsnosti i stručnosti. Toga sigurno ne nedostaje, a povijesnost ovog projekta je dobar oslonac budućem uspjehu i demanti skepticima.

Jer „u nas“ nema samo tragične i loše prošlosti i sadašnjosti, ima dosta toga dobroga i lijepoga. Nadu ulijevaju i iskrene emotivne riječi jedne od govornica na polaganju kamena temeljca koja je istaknula ovaj događaj kao odgovor na vapaje ramskih majki u molitvi, a koje su željele zaustaviti biološko istrebljenje ovog kraja. Refleksija je to i na pripovjednu historiju koja pamti brojne tragedije koje su snašle ovaj kraj i njegove ljude te borbu za opstanak na ovim područjima. Minula tisućljeća svjedoče, u Rami se živjelo i umiralo unatoč svim teškoćama, a sve što se sada događa svjedoči tome da ni u naše doba ipak neće doći kraj životu, radu i opstanku ljudi u ovom kraju.

Foto: Snježana Köpruner tijekom polaganja kamena temeljca buduće tvornice “GS-Rama”

Spoznaje koje dolaze iz povijesnih i arheoloških istraživanja tako mogu i trebaju postati instrument za izgradnju mentaliteta koji će s optimizmom gledati na život u Rami te koje će utjecati na izgradnju samopercepcije i identiteta koji neće biti isključivo građen na memoriji o smrti i stradanju nego će sjećanje na tragedije usmjeriti ka izgradnji i rađanju novog života.