O Uzdolu samo o godišnjici
“Pravde nema, ali ima li života Uzdolu”!? pitala sam se prošle godine u jednom tekstu. Gotovo ga se i ove godine može prepisati. Moći će i dogodine, i prekogodine, jer malo se toga mijenja. Pravde još nema, a života na Uzdolu, pomalo, hvala Bogu ima.
Sjeti li se itko Uzdola kada se dodjeljuju novci preko različitih natječaja sa svih razina vlasti!? Stižu li u ovo selo traktori, freze, poticaji za proizvodnju.
I to bi se sutra na Uzdolu naši politički predstavnici trebali pitati. Ima li života Uzdolu. Jesmo li ga ostavili i zaboravili, od godišnjice do godišnjice, od slikanja do slikanja.
Piše: Kristina Spajić-Perić/Republikainfo.com
Župnik reče da u selu i dalje ima graje djece. Neposredno pred pokolj na Uzdolu je živjelo 1267 župljana, lani oko 350, a tridesetak djece u školi. Statistika takva otprilike i ove godine.
Mještani se muče da prežive, ali nekako eto opstaju, najviše po Providnosti. Osim na Nebu, na zemlji se za Uzdol malo radi, kao i općenito za hercegovačko selo. No ovo nije obično selo.
Uz egzistencijalne muke Uzdoljane muči i gorčina, neka nepravda koja izjeda i grize do kosti. Četvrt stoljeća proteklo je od pokolja u tom ramskom selu, a počinitelji još nisu privedeni pred lice pravde. U međuvremenu, pravdom za Uzdol se malo tko bavi, a to mjesto dođe u jesen kao lijepa pozadina za predizborno selfiranje, naizgled zabrinutim političarima. Njihova zabrinutost, naravno, prestaje čim zatamljenim vozilima odmaknu preko prve krivine.
14. rujna 1993. pripadnici Samostalnog prozorskog bataljona Armije BiH ubili su 29 civila i 12 pripadnika HVO-a u tom selu. Najmlađi ubijeni imao je 10 godina. Danas bi imao 35 godina, a njegova sestra ubijena je s 13 godina.
Najstarija ubijena osoba imala je 87 godina. Za njihova svirepa ubojstva nitko nije odgovarao.
Pred Sudom BiH po zapovjednoj odgovornosti sudi se Enveru Buzi. Mnogi mještani preminuli se ne dočekavši pravdu, a živi tek danas svjedoče u procesu Buzi, prisjećajući se u dokaznom postupku gdje su pronalazili kosti najmilijih. Prva je ovdje jakooo spora, a pitanje je hoće li biti i dostižna.
Buza možda presudu i neće dočekati, jer je već u poznim godinama, a njegovi nalogodavci nisu ni okrivljeni. I tu bi bio odgovor na pitanje o pravdi i Uzdolu.
Pisati u predizborno vrijeme što je hrvatska politika učinila za Uzdol neću.
Neka se političari u prvim redovima na misnom slavlju sutra sami to pitaju. Jesu li i koliko dali od sebe da se pravda za Uzdol dogodi i da se pravda u Bosni i Hercegovini selektivno ne provodi, kako za koji zločin, kako za koje selo.
Izvjesno je da se za Uzdoljane, kao i sve Hrvate u BiH i danas mnogo toga može učiniti. Uz traženje istine i pravde, koja se ovdje pod svaku cijenu mora dosegnuti, bitno je osigurati opstanak u ovom i drugim pogromljenim hrvatskim selima.
Sjeti li se itko Uzdola kada se dodjeljuju novci preko različitih natječaja sa svih razina vlasti!? Stižu li u ovo selo traktori, freze, poticaji za proizvodnju.
I to bi se sutra na Uzdolu naši politički predstavnici trebali pitati. Ima li života Uzdolu. Jesmo li ga ostavili i zaboravili, od godišnjice do godišnjice, od slikanja do slikanja.
