Obilježena obljetnica stradanja Hrvata u Trusini
Danas je, 16. travnja 2019., u Trusini u općini Konjic obilježena još jedna obljetnica zločina nad Hrvatima koje su počinili pripadnici Armije BiH. Kod spomen obilježja položeni su vijenci i upaljene svijeće.
Nakon još jedne obljetnice u Trusini, ali i u drugim mjestima stradavanja Hrvata nameću se uvijek ista pitanja: Što je sa životom u ovom mjestu? Hoće li se ikada itko vratiti? Hoće li politika Hrvata BiH i država učiniti nešto za ove ljude? Već više od 20 godina tim ljudima se pokazuje samo sudjelovanje na obljetnicama uz paradiranje, a nakon toga ručkovi i užine, a opustjela mjesta ostaju sama tijekom cijele godine.
Za stanovnike mjesta Trusina u općini Konjic, 16. travanja 1993. godine je bio krvavi kada su pripadnici Armije BiH okrutno ubili 16 civila i i šest bojovnika HVO-a. Istog tog dana stradali su stanovnici sela Ahmići u Središnjoj Bosni od pripadnika HVO-a.
Selo Trusina nalazi se u Općini Konjic u Federaciji BiH, a u njemu je prema popisu iz 1991. živjelo 309 stanovnika od kojeg je ukupnog broja bilo 155 Hrvata, to jest 50.2 % te 152 Bošnjaka i nekoliko ostalih…
To bi danas bilo sasvim obično i širem auditoriju nepoznato mjesto u dolini Seončice i Neretvice, koje pripada župi Podhum-Žitače, da u petak, 16. travnja 1993., između 8 i 9 sati ujutro, nisu započele borbe između Armije BiH i HVO-a.
Podsjetimo, nakon inicijalnog puškaranja, postrojba Armije BiH, pod zapovjedništvom Zulfikara Ališpage, probila je hrvatsku obranu i tom prilikom zarobila bojovnike. Šest pripadnika HVO-a je postrojeno i strijeljano, a 16 civila je ubijeno na različitim lokacijama. Preostali, uglavnom žene i djeca, bili su zatočeni u nekoliko privatnih kuća, a poslije su pušteni iz sela.
Bivši pripadnici Armije BiH Edin Džeko i Rasema Handanović, koji su nakon rata emigrirali u SAD, na zahtjev bosanskohercegovačkog pravosuđa su izručeni i suđeno im je u Sarajevu.
Džeko je pravomoćno osuđen na 13 godina zatvora, a Handanović je na temelju sporazuma o priznanju krivnje osuđena na zatvorsku kaznu u trajanju od 5,5 godina.
Trojica niže-rangiranih pripadnika Armije osuđeni su na ukupno 37 godina zatvora, dok su dvojica njihovih suboraca oslobođeni krivice zbog nedostatka dokaza. Sud BiH je donio p presudu kojom se Nihad Bojadžić osuđuje na 15 godina zatvora, Nedžad Hodžić na 12, a Mensur Memić na deset. Istom presudom pak Dževad Salčin i Senad Hakalović, oslobođeni su krivnje. U obrazloženju presude, Sudsko vijeće je naglasilo kako je Memić osuđen za kazneno djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, baš kao i Hodžić, dok je Bojadžić osim tog krivičnog djela osuđen i za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, a njemu je nakon toga izrečena jedinstvena kazna zatvora. U daljnjem obrazloženju, Bojadžić je nepravomoćno proglašen krivim da je rukovodio napadom na selo Trusina 16. travnja 1993. godine
Žrtve stradale 16. travnja 1993. u Trusini su: Jure Anđelić (ime oca Ante) rođ. 1926., Andrija Drljo (ime oca Ilija) rođ. 1947., Franjo Drljo (ime oca Ilija) rođ. 1942., Ante Drljo (ime oca Jozo) rođ. 1936., Ivan Drljo (ime oca Pero) rođ. 1939., Kata Drljo (ime oca Ivan) rođ. 1937., Kata Drljo (ime oca Mićo) rođ. 1918., Tomo Drljo (ime oca Andrija) rođ. 1926., Anđa Ivanković (ime oca Juro) rođ. 1936., Ilija Ivanković (ime oca Ante) rođ. 1936., Smiljko Krešo (ime oca Mirko) rođ. 1940., Ivica Krešo (ime oca Jure) rođ. 1935., Veljko Krešo (ime oca Andrija) rođ. 1934., Stipe Mandić rođ. 1923., Branko Mlikota (ime oca Andrija) rođ. 1925., Nedjeljko Krešo (ime oca Marko) rođ. 1953., Pero Krešo (ime oca Smiljko) rođ. 1961., Stipo Ljubić (ime oca Pero) rođ. 1961., Milenko Mandić (ime oca Stipe) rođ. 1961., Željko Blažević (ime oca Slavko) rođ. 1965., Ivan Drljo (ime oca Andrija) rođ. 1971. i Zdravko Drljo (ime oca Ivan) rođen 1962. godine.
