Opširni popis Kliškog sandžaka iz 1550. godine: Tumač pojmova

Detaljni popis Kliškog sandžaka iz 1550. daje značajne demografske podatke o ekonomskoj, socijalnoj i konfesionalnoj strukturi stanovništva. U prvom redu je to naravno o nametima koje je stanovništvo moralo plaćati. Ovdje nisu sadržani svi porezi i nameti koji su se od vremena do vremena mjenjali ali isto tako i od lokalnih vlastodržaca povećavali ili ubirali izvan propisanog.
Podaci govore i o feudalnim obiteljima toga doba kao npr. Vilići, Kopčići, Ljubunčići…

Radi lakšeg razumijevanja pojedinih pojmova  u čitanju popisa ovdje  donosimo  njihovo značenje:

akča (tur. ak: bijel, bijeli novac), sitna turska srebrna moneta, kovana od vremena sultana Orhana (1326. – 1359.) do kraja 17. stoljeća. U početku je imala masu od 1,07 g, a poslije joj je masa padala do 0,13 g. Kovana je u mnogim kovnicama Turskog Carstva; na južnoslavenskim prostorima u Sarajevu, Srebrenici, Čajniču, Novom Brdu, Skoplju i Beogradu.

primićur (biz. grč. πριμιϰήριος < lat. primicerius, od primus cerae: koji je prvi zapisan na ploči), glavar, odnosno starješina vlaškoga katuna i sela u doba osmanske vlasti. Primićuri su bili zaduženi za prikupljanje poreza i posredovanje između osmanskog upraviteljâ i mjesnoga stanovništva. Kao predstavnici mjesne samouprave bili su potpuno ili većim dijelom oslobođeni plaćanja poreza osmanskoj vlasti.

akindžije (tur. akıncı: navalni, jurišni konjanik, od akın: upad u neprijateljsku zemlju, žestok juriš, pljačkaški pohod), lako naoružani osmanski konjanici koji su upadali na neprijateljsko područje kao prethodnica redovite vojske radi pljačke, unošenja nemira i pomutnje. Umjesto plaće imali su pravo zadržati plijen.

baština, u feudalnom pravu, imovina (u prvom redu nekretnina) koju je netko naslijedio od predaka. Hrvatski se naziva i bašćina(lat. bona hereditaria). Obuhvaća očevinu (patrimonium, bona paterna) i djedovinu (bona avitica). Načelno se nasljeđuje muškom linijom.

čifluk ili čitluk (tur.), pov u nekadanjoj Turskoj, zemlja u seljakovu posjedu; zemljišni posjed, majur; spahijino imanje koje on daje kmetu na obradbu; kmetsko selo.

ispendža (osmanski tur. ispence), zemljarina; vrsta poreza što su ga kršćanski podanici Osmanskoga Carstva morali davati za zemlju koju su obrađivali. Prikupljali su ga spahije, obično 25 akči po kućanstvu, neovisno o bogatstvu pojedine obitelji. Bio je viši od poreza koji su plaćali muslimani, pa je bio jedan od razloga prelaska velikog dijela kršćana na islam.

kejl  iznosio otprilike 30 oka

mezre’a mezra ( nenaseljene njive, zemljista)

Martolozi su nekadašnja bizantijska institucija koju su Turci preuzeli. Zadaci su im bili uhođenje i upadi u neprijateljsku pograničnu teritoriju. Zadržavaju sav plijen osim 1/4 koju daju begu. Vrlo su važni kao posada u tvrđavama. Oni koji se nalaze u unutrašnjosti obavljaju policijsku službu – zaduženi su za održavanje reda, te su glavni nositelji borbe protiv hajduka. Imaju i drugačija zaduženja, npr. pomažu pri sakupljanju dažbina.Mogli su uživati i slobodne baštine. Ako su obrađivali spahijsku zemlju bili su obavezni da daju ušur spahiji. Za svoje zasluge dobijali su timare, ponekad i velike. Prilikom ratovanja primali su i dnevnice. Bili su oslobođeni harača, ispendže, vanrednih nameta… Lako su postajali muslimani, posebno njihovi zapovijednici. Od sredine 16. veka im opada značaj i sreću se samo u tvrđavama.

nahija ( arapski: ناحية, turski: nahiye) bila je najmanja administrativna jedinica Osmanskog carstva, nešto poput današnje općine. Nahija postoji i danas kao administrativna upravna jedinica u Siriji, Jordanu i Iraku. Za osmanske vladavine u toku 15. vijeka to je bila najmanja teritorijalna administativna jedinica, ispod veće kaze, uobičajeno je imala po desetek sela, grupiranih oko jednog većeg naselja ili gradića.

oka (osmanlijski turski: اوقه) bila je osmanlijska jedinica za masu, koja je odgovarala 400 dirhema (osmanlijski dram). Njena vrijednost nije bila stalna, ali je u kasnom periodu carstva standardizirana na 1,282945 kilograma.[1][2] Danas se najčešće upotrebljava izraz oka, mada se u modernom turskom jeziku koristi okka, a engleskom oke. Naziv okka također se koristi u turskim djelima koja obrađuju historiju Osmanlijskog carstva.

​timar (tur. od perz.), u Osman. Carstvu, leno koje je donosilo o. 20 000 akča (srebrenjaka) godišnjih prihoda. Država (sultan) je davala timare u posjed uz obvezu da timarski spahija, uživalac timara, vrši određenu voj. službu. Ukinut 1834.
​
ušur (turski öşür od persijskog ’yšr), desetina od ukupnog

U slijedećem nastavku donosimo popis mjesta u Rami.