fbpx
Osnivanje gračačke župe

Osnivanje gračačke župe

Kako je bilo sve više vjernika na području ramske župe, odlučeno je 1834. godine da se osnuje župa u Donjoj Rami. Na tome je najviše radio fra Pavao Vukadin. Ispočetka je narod bio oduševljen, trebalo je samo naći zemljište. Međutim, kad su prozorski begovi saznali da se fratri žele nastaniti među njihovim podanicima u Donjoj Rami, pravili su pritisak na narod da ne primi fratra jer će morati plaćati veće dažbine begovima, a ako ga ne primi, oni će dažbine smanjiti. Narod je uvidio da se radi o lukavosti, ali je ipak pristao te je 1836. godine kupljeno zemljište za župni stan, vrt i vinograd u selu Trješćanima. Ime sela dolazi od “trsja”, jer su se stanovnici ovog kraja bavili uzgojem vinograda, pa su ih prozvali Trsjani ili Trišćani, odnosno Triješćani, kako to tumači fra Jerko Vladić, i sam rođen u ovoj župi. Odmah je sagrađena mala župna kuća, a godine 1855. podignuta je prostrana kuća s dva podruma i sedam soba, što je za ono vrijeme bilo čak i luksuzno. Fojnički je samostan platio ovo zemljište 23 dukata, 40 talira, 91 cvanciku te još 800 groša. Drugo zemljište plaćeno je zatim još 685. groša. Trišćani su najprije bili kapelanija od 1837. godine, aonda su 1860. godine proglašeni župom.[1]

Na novoosnovanu župu spadala su sela Triješćani, Doljani, Sovići, Slatina, Udutsko, Lizoperci, Ustirama i Gorica. Župa ima matice krštenih od 1837. godine, (“mjesni kapelan – capellanus localis” fra Stjepan Matijević krstio je Ivku Šimunović iz Trišćana).

Fra Kazimir Ivić je u svojim Bilješkama o ramskom samostanu donio popis gračačkih župnika:

  1. fra Stjepan Matijević (1837.-1842.) “lokalni kapelan”
  2. fra Anđeo Glavočević (1842.-1844.) “lokalni kapelan”
  3. fra Franjo Iveka (1844.-1851.) “lokalni kapelan”
  4. fra Pavo Vukadin (1851.-1856.) “lokalni kapelan”
  5. fra Stjepan Duić (1857.-1858.) “lokalni kapelan”
  6. fra Anđeo Žarkić (1858.-1860.) “lokalni kapelan”
  7. fra Anđeo Glavočević (1860.-1862.) “mjesni župnik”

Za vrijeme sedamnaestog župnika fra Mije Franjkovića, od župe Trišćana odijelili su se Doljani 1881. godine, a prvi je samostalni kapelan bio fra Franjo Pehara, dok je prvi župnik bio fra Andrija Tomić.

 

Za vrijeme Barišićeve afere župa Triešćani svrstavana je među pristaše biskupa Barišića. Župljani su nekoliko puta silom htjeli otjerati svoga župnika fra Anđela Glavočevića.[2]

Kako je ovaj kraj bio udaljen od sjedišta stare župe na Šćitu, to narod nije ni pozivao svećenika na sprovod. Smatralo se da se to može obaviti i bez svećenika, ali umrijeti se nije trebalo bez svećenika i bez primanja popudbine. Zato ne treba iznenaditi ono što stoji u izvještaju Provincijalatu 1882. godine da u Trišćanima “na pokope nikad ne zovu”.

Selo Triješćani nije bilo podesno za središte župe. Trebalo je tražiti pogodnije mjesto. Zato je fra Bono Milišić od braće Omera i Muje Sefera kupio zemljište za kuću na Gračacu 1888. godine i platio ga 150 kruna. Godine 1891. doselio je župnik fra Andrija Erceg na Gračac. Ondje su 1884. braća Sefer ustupila zemljište na kojem je fra Andrija Juričević napravio štalu i kuću s dvije sobe, a Erceg je nakon preseljenja nadozidao novi dio koji je ostao sve do potapanja župne kuće na Gračacu 1956. godine. Kad je 1892. za župnika na Gračac došao fra Andrija Tomić navijestio je ljudima da kani graditi kuću i crkvu. Jedan je župljanin sumnjao pa je rekao:

– Nemere toliko, mlogo je i kuću i crkvu. Polako!

Fra Andrija ga je otputio riječima:

– Hajde ti, brate, kući, nemoj nas pometati. Mi moramo i možemo”.[3]

Stvarno je iste godine napravljena kuća na kat s po tri sobe na oba kata. Tada je dozidana i pokrivena crkva. Marljivi i odvažni fra Andrija umro je 1. svibnja 1894. u 49. godini života. Fra Jeronim Vladić uredio je crkvu i podigao zvonik 1897., a slijedeće godine je nabavljeno i zvono. Sve je stajalo 4.000 forinti. Narod je pomagao radom i materijalom i dao skroman prilog od 95 forinti, dok je vlada dala 1.500 forinti. Fra Jerko Pavelić radio je na daljem uređenju crkve, tako da je nadbiskup Josip Stadler posvetio crkvu 21. travnja 1901. godine.

 

Popis župnika

 

Fra Stjepan Matijević 1837.-1842.

Fra Anđeo Glavočević 1842.-1844.

Fra Franjo Ivekić 1844.-1851.

Fra Pavo Vukadin 1851.-1856.

Fra Stjepan Duić 1857.-1858.

Fra Anđeo Žarkić 1858.-1860.

Fra Anđeo Glavočević 1860.-1862.

 

Fra Anto Jeličić

Fra Stipo Martić

Fra Marko Ostojić

Fra Bono Barišić

Fra Jako Duić

Fra Bono Milišić

Fra Marko Ostojić

Fra Mijo Franjković

Fra Andrija Juričević

Fra Rafael Ostojić

Fra Andrija Erceg

Fra Andrija Tomić 1892.-1894.

Fra Anto Palinić 1894.

Fra Jerko Barbarić 1894.-1895.

Fra Jeronim Vladić 1895.-1899.

Fra Jerko Pavelić 1899.-1902.

Fra Ivo Božić 1902.-1904.

Fra Jerko Pavelić 1904.-1906.

Fra Rade Kulijer 1906.-1907.

Fra Anto Ravlić 1907.-1910.

Fra Blaž Pordušić 1910.-1911.

Fra Frano Jukić 1911.-1914.

Fra Marijan Lovrić 1914.-1916.

Fra Božo Ivandić 1916.-1921.

Fra Anto Ravlić   1921.-1924.

Fra Mile Bešker 1924.-1926.

Fra Antun Ravlić 1926.-1934.

Fra Ognjen Idžotić 1934.-1937.

Fra Anto Ravlić 1937.-1944.

Fra Kazimir Ivić 1944.-1948.

Fra Franjo Vrdoljak 1948.-1949.

Fra Alfonzo Domaćinović 1949.-1951.

Fra Mladen Momčinović 1951.

Fra Bono Ravlić 1951.-1959.

Fra Franjo Žilić 1959.

Fra Ivan Krešo 1959.-1961.

Fra Eduard Lončar 1961.-1967.

Fra Mladen Lucić 1967.-1973.

 

Fra Eduard Lončar 1973.-1979.

Fra Pavo Kudić 1979.-1988.

Fra Andrija Cvitanović 1988.-1994.

Fra Andrija Jozić 1994.-1997.

Fra Božo Krešo 1997.-2000.

Fra Ivan Pervan 2000.- 2003.

Fra Zvonko Zečević 2003.-2006.

Fra Jure Perić 2006.-2012.

Fra Mato Topić 2012.-

 

Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća

[1]  Usp. Isto, str. 100.-320.

[2]  Usp. J. Baltić, nav. dj., str. 88.

[3]  Usp. K. Ivić, nav. dj., str. 79.

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar