Petar Dolić: Najbolje je kad se ne radi po narudžbi nego iz vlastite unutarnje potrebe

U sklopu programa Pasionske baštine 2018. otvorena je u četvrtak, 22. ožujka, izložba Petra Dolićau Knjižnici Marije Jurić Zagorke na kojoj su izloženi njegovi sliko-reljefi i skulpture. Riječ je o dva tematska ciklusa koja prikazuju Božić i Križni put, a Dolić ih je predstavio kao Dvije tišinepojačavajući dojam unutarnje simbolike koja prožima i povezuje ove najvažnije teme kršćanstva izražene vrlo sažetim i jednostavnim likovnim izrazom. O slojevitosti značenja Dviju tišina u predgovoru izložbi Željka Čorak je zapisala: „Na ovoj izložbi, u okviru „Pasionske baštine“, Dolić izlaže slikani Križni put, brončanu, stiliziranu i realističnu, smirenu skulpturu Raspetoga, i također slikani pejzaž Golgote. Ali samoj Pasiji željela je nešto dodati Dolićeva svijetla narav. Uz prizore muke i smrti, makar im završetak bio Uskrsnuće, postavio je i prizore Rođenja. Uskrsni ciklus nadopunio je božićnim. U jednakim malim formatima zatvorio je krug života – gdje je Uskrs početak Božiću, a Božić Uskrsu.”

Jedinstveni radovi akademskog kipara Petra Dolića u različitim ciklusima, materijalima i tehnikama nisu bez razloga prepoznati kod stručne, ali i šire publike. Dolić je diplomirao 1999. godine kiparstvo na ALU u Zagrebu, u klasi prof. Šime Vulasa. Do danas je izlagao na tridesetak samostalnih izložbi i četrdesetak skupnih izložbi. Autor je brojnih skulptura postavljenih u javne prostore: ‘Tri sunca’ u uvali Vela lozna, Postira; ‘Podmornica’ na Zagrebačkom velesajmu; ‘ ‘Brod na suhom’ u Njemačkom parku pokraj Bočarskog doma u Zagrebu; ‘Spomenik poginulim braniteljima’ u Labinu… U njegovoj biografiji istaknuto je i sljedeće “U trenutku kada se Petar Dolić pojavljuje u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti, o njemu se piše i govori kao o „najvećoj kiparskoj darovitosti mlađe generacije“. Njegova plastika donosi nov, svjež pogled na sadašnjost, viziju suvremenog svijeta koja je jednostavna i rafinirana. Petar Dolić je postavio aksiome vlastitog kiparstva: oblikuje drvo, kleše, modelira, a kiparski smisao traži u vlastitom postojanju.”

Sakralna dionica Petra Dolića, kipara i slikara, vedra je i radosna. Igra anđela bliža mu je od patnje mučenika: mali alabastreni krilati lik uokvirio je kao dijete u ljuljačci. Pamti se njegov udio na izložbi novije hrvatske sakralne umjetnosti (Klovićevi dvori, 2006.). Bila je to cijela soba kokok se „radnja“ zbivala u zraku: na sve strane lebdjele su i letjele obojene drvene ptice, raznih oblika i boja, pernatije od pernatih i cvrkutavije od cvrkutavih, a nastavale su nebo „svijeta sv. Franje“. Iz predgovora izložbi, Željka Čorak

Zbog svega navedenog potrebno se odmah ograditi i napomenuti da je jedan razgovor uistinu „uzak“ za širinu ukupnog kiparskog opusa Petra Dolića što će sigurno biti razvidno na drugim mjestima. Ovdje smo se fokusirali, uz spomenute cikluse, dijelom i na njegov interes za djela biblijske tematike te angažmane u sakralnom prostoru dosad povezane s franjevačkom provincijom Bosnom Srebrenom.

Na izložbi „Dvije tišine“ predstavili ste Božić i Uskrs zajedno što nije uobičajeno. Zašto?

Božić predstavlja radosnu vijest, početak života, ali je i Uskrs radosna vijest jer uskrsli Krist nada je za vječni život. Na neki su način to dva „rođenja“. Bez obzira na dramatiku i težinu Kalvarije, njezina je poanta radosna vijest. U cijelom svom radu, ne gubim nadu u Ljubav i Radost. To je poveznica između mog života i rada, da najteže trenutke zanemarim gledajući u to bijelo svjetlo i radost unutarnjeg života. A što se tiče križeva, svatko ima neki svoj križ sa svojom brigom. Iako se čini da su drugi lakši, kad bismo zaista zamijenili, ispostavilo bi se da su tuđi križevi nama teži i zasigurno bismo rekli: vratimo meni onaj moj! Čovjek se treba pomiriti sa svojim križem i raditi ono što najviše voli.

Što se tiče Križnog puta, on je izložen u jednom prekinutom nizu, iako sam ga zamislio u neprekinutom nizu i odlično bi zato pristajao u nekoj kapelici u kojoj bi bila ostvarena jedna neprekinuta linija koja završava 15. postajom na kojoj je uskrsli Krist. Obično se križni put prikazuje i sastoji od 14 postaja. U posljednje se vrijeme češće dodaje petnaesta, a zna biti i dodatna scena Judine izdaje. Petnaesta je postaja vrlo snažna poruka, iako je nekad nezgodno primjereno je izložiti. Primjerice, u crkvama se u jednom brodu izloži 7, i u drugom 7 postaja, pa ponekad „nema“ prostora za ovu zadnju“, pojašnjava Dolić svoje razloge.

“Uvijek je u Dolića priča izbijala iz djela, a ne djelo iz priče…” Iz predgovora izložbi, Željka Čorak

Spomenuti likovni ciklusi s prikazima Božića i Križni put rađeni su u posebnoj tehnici i vrsti materijala.

Križni put sam radio „kiparsko-slikarskom tehnikom“ na prešanom papiru, iako svojim zvanjem nisam slikar, nego kipar, ali crtež je osnova za sve grane likovnih umjetnosti. Ipak, nikako ne mogu pobjeći od kiparstva u slikarstvu. Zato sam to namjerno htio zadržati kao svoj način izričaja, a isto tako kad mi „ne ide“ u kiparstvu, onda mi slikarstvo pomogne. Rekao bih da su ti sliko-reljefi bliski su mom načinu razmišljanja, jer kad slikam, nije mi strano da odrežem, izgrebem, izgraviram, ili napravim neki plan da postane slika-reljef, ali potrebna mi je ta tvrda podloga. Zato je prešani papir prikladan jer mi daje mali otpor. Vjerojatno ulje na platnu ne bih mogao raditi jer ne odgovora mom temperamentu. Previše je slikarski. Na tom mekanom platnu ne bih si mogao pomoći s kiparstvom jer uvijek je najlakše riješiti „probleme“ s nekim područjem koje dobro poznaješ… Originalni članak

/Izvor: www.arteist.hr/