• Plemićki grad Prozor u Rami
  • Plemićki grad Prozor u Rami
  • Plemićki grad Prozor u Rami
  • Plemićki grad Prozor u Rami
  • Plemićki grad Prozor u Rami

Plemićki grad Prozor u Rami

dr. sc. Krešimir Regan, viši znan. suradnik
Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Zagreb, Republika Hrvatska

Dr. sc. Krešimir Regan rođen je 23. 6. 1974. godine u Zagrebu.
Regan je studije završio na Prirodoslovno matematičkom i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer geografija i povijest, 1997;
Na Filozofskkom fakultetu u Zagrebu završio je magisterij Ujedinjavanje teritorija Banovine Hrvatske/Teritorijalno ujedinjenje Savske i Primorske banovine s osam novodobivenih kotara 2001. (mr. sc.).
Doktorat Srpska politika u Banovini Hrvatskoj 2006. (dr. sc.) postigao je također na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
U zvanje znanstvenog suradnika izabran je 2009., a u zvanje višeg znanstvenog suradnika 2011. godine
Djelatnosti koje obavlja u Zavodu:
znanstveni novak od 2000. na projektima: Provjera hrvatskih podataka u leksikografskim izdanjima (voditelj projekta akad. Dalibor Brozović) 2000-02. i Hrvatska biobibliografska baština (voditelj projekta dr. sc. Trpimir Macan) 2002.
Urednik Hrvatskog povijesnog atlasa (Zagreb 2003).
član uredništva Hrvatske enciklopedije (VII-XI, Zagreb 2005-10); urednik struke Opća povijest novog vjieka Hrvatske enciklopedije (X—XI, 2008–09); urednik struke povijest u Hrvatskom općem leksikonu (2012)
član uredništva Zagrebačkog leksikona (I-II, Zagreb 2006.); Hrvatskog franjevačkog biografskog leksikona (2009); Židovskog biografskog leksikona (2010–15)
član Znanstvenog vijeća (2009–13)

Ovdje donosimo sažetak njegova rada objavljenog u Zborniku radova sa simpozija održanog 11.08.2016. godine u povodu 650. godina prvog pisanog spomena Prozora u Rami.

Plemićki grad Prozor u Rami

Autor u radu razmatra višestoljetnu povijest plemićkog grada Prozora iznad istoimenog naselja u Rami te zaključuje da ga je sagradio bosanski ban Stjepan II. Kotromanić u vrijeme širenja svoje vlasti iz Bosne na susjedni Hum i Zapadne strane tijekom druge polovine 1320-ih, a temeljito obnovio i proširio bosanski kralj Tvrtko II. Kotromanić između 1411. i 1424. godine nakon što ga je u nepoznatim okolnostima izgubio njegov dotadašnji gospodar, cetinski i kliški knez Ivaniš Nelipić. U rukama Tvrtkovih potomaka Prozor je bio do ljeta 1463. godine, kada su ga privremeno, a prije 1469. trajno, osvojile Osmanlije. U njihovim rukama Prozor je bio do 1626. kada su ga prepustili propadanju.
Plemićki grad Prozor u Rami jedan je od brojnih srednjovjekovnih utvrda podignutih za zaštitu nekadašnje bosanske banovine i kraljevstva, da bi kasnije u njemu bila smještena osmanska posada. Za razliku od mnogo slavnijih bosanskih utvrda, poput kraljevskog Bobovca i Jajca, Pavlovićevog Borača ili herceškog Blagaja na Sani, koje su kao sjedišta jednih od najmoćnijih bosanskih velemoža snažno obilježili bosansko srednjovjekovlje i novovjekovlje te tako osigurali sebi trajno zanimanje bosanske kasteologije, plemićki grad Prozor ostao je nepravedno na margini toga interesa.
Mada se iz njegove arhitekture može pretpostaviti kako je on tipičan primjer utvrđene kasnogotičke plemićke rezidencije kasnoga srednjeg vijeka, dovoljan je samo letimičan pogled na njegove ostatke da se prema različitoj strukturi postojećih zidova i drugih fortifikacijskih elemenata zaključi kako je bio izgrađivan više stoljeća, a da su njegove građevinske faze bile uvjetovane promjenom vojne doktrine, materijalnim mogućnostima njegovih gospodara te geostrateškim značajem u određenom povijesnom razdoblju. Unatoč tome što je korištenje ove utvrde kao kamenoloma tijekom XIX. i XX. st. dobrim dijelom poništila vidljivost pojedinih građevinskih faza, postojeći ostatci još uvijek su dostatni da se izvrši djelomična rekonstrukcija izgleda i povijesno-građevinskog razvoja ovoga kompleksa.
Mada smo se u izradi ovog rada dijelom oslonili i na starija istraživanja, on je nastao kao rezultat istraživanja arhitektonskih ostataka plemićkog grada Prozora te analize pisanih i slikovnih izvora, osobito fotografija, koje od 1905. pa sve do naših dana u kontinuitetu registriraju ubrzano propadanje ostataka ove utvrde.

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar

Marketing