“POJAŠNJENJE” IZ BUŽIMA: Tekbir Allahu ekber se pokazao kao najstrašniji krik u borbi protiv Krsta

U Bužimu je u utorak obilježena 29. godišnjicu vojne akcije “Munja 93” koju je izvela tadašnja bužimska brigada. Istog dana Udruženje “Nanićevi Bužimljani” na Facebooku je objavilo snimke pohoda na kojima marširaju osobe u uniformama s ratnim zastavama Armije RBiH uzvikujući “Alahu ekber”.

Neki od sudionika imaju i maske na licima. Snimci su objavljeni na Facebook stranici Udruženja “Nanićevi Bužimljani”, a među prisutnima ima dosta djece.

https://www.facebook.com/watch/?v=629142065039134

U međuvremenu pojavila se informacija da je riječ o lažnim snimkama, iako su sve na Facebooku označene kao prijenos uživo.

Autori tvrde kako su ”vlaški mediji prenijeli vijesti onako kako njima dolikuje”

Nakon što su objavljene snimke s okupljanja u Bužimu, oglasili su se s FB stranice Nanićevi Bužimljani te potvrdili kako su snimke obilježavanja godišnjice akcije ‘Munja 93’ autentične. Naime, nakon što je objavljeno da je u Bužimu obilježena akcija Armije BiH, pojavile su se snimke marša na kojem sudjeluju i uniformirana djeca. Lokalni mediji prenijeli su dio događaja na kojem govore vjerski poglavari, načelnik općine i sudionici akcije, a na Facebooku su objavljene snimke samoga marša.

Potom su uslijedile tvrdnje u kojima je prednjačio kolumnist Dragan Bursać, da se radi o lažnoj vijesti

No, s Facebook stranice, koja je objavila snimke, potvrdili su njihovu autentičnost. Njihovu objavu prenosimo bez intervencija u tekstu: Tekbir Allahu Ekber ! I ove godine, devetog januara odzvanjali su ratobojni stihovi u čast Krsta, da bi dva dana kasnije Bužimom odzvanjali tekbiri i poruka onima koji su za rušenje BiH; MI SMO JOŠ TU, NE SPAVAMO!!! Vlaški mediji prenijeli su vijesti onako kako njima dolikuje; eno Bužimljani se već pripremaju u (za) rat.

Možda mnogima jeste smiješno, naivno i nepošteno okupljanje i defile u stilu armije RBiH, možda jeste vid provokacije, ali to vam izgleda ovako: kada Srbi marširaju u svojim uniformama, uprljanim muslimanskom krvlju, onda nemamo posla oko toga, imaju vrata OHR-a, neka oni to riješavaju, jer mi ih plaćamo da za nas rade. A kada bužimljani uzvrate bez vojnih vozila i pušaka, onda nije potrebna takva provokacija, jer nas niko ne podržava (doslovno rečeno niko nas i ne voli).

Visoki američki dužnosnici (neizostavni su mnogi evropski) već signališu da je velika, do sada najveća mogućnost rata u BiH

Pa šta sad, ako oni to govore, šta je na nama? Da sjedimo i čekamo reakciju Amera? Ako u miru nismo uspjeli izgraditi mir, onda je nešto drugo opcija broj 2. I onda zaključi koga mi to imamo sa sobom i uz sebe mimo Allaha? Zaključi uz koga je onaj što je spriječio pad Banja Luke, zašto nama saopštava da je rat neizbježan, a neće da reagira na vrijeme? Zašto baš na vrijeme ne želi spriječiti eskalaciju problema i to istom metodom kojom će se koristiti ako se u rat uđe?

Nemaju riješenja za smirenje tenzija, a građani imaju riješenje koje bi dalo plod u 5 minuta; ukini političko djelovanje pojedinaca, kojima ste stavili do znanja da ne mogu voditi politiku u BiH, kako stranački, tako ni u državnim institucijama, jer nisu opcija za mir.

I u Potočarima je nakon ubojstva desetak hiljada ljudi odzvanjalo: “Hvala Billu Clintonu, on je zaustavio rat”

Kad je srpska strana završila svoj posao, a ista administracija je prekinula jurišanje vojske Armije BiH nadomak Banja Luke. Pa, ako OS BiH ne smiju odgovoriti, niti se smiju suprostaviti srpskom ‘herojstvu’ za stopiranje slavlja devetog januara, jedino kada imaju zajedničke vježbe, onda je taj zadatak valjda na nekom drugom, a ko će to tamo provokacijski marširati, ako bužimljani neće?

Najzad, današnje slavlje Nanićevih bužimljana nije nikakva provokacija, nego svečano obilježavanje i podsjećanje na zaustavljanje prodora Vojske RS na području Krajine. Na nešto što nije umrlo (vidjelo se 9-og januara). Možda se Bužimom nije vijorila kilometre duga zastava, niti su marširali vojnici s automatskim puškama, ali tekbir Allahu ekber se i dalje pokazao kao najstrašniji krik u borbi protiv Krsta.

I zapamti; narod rat ne priziva, već o tome odlučuje onaj koji nas o njemu obaviještava. A ko to drugi, nego međunarodna zajednica? Ona iz romana “Stone Sleeper” Maka Dizdara.

Tekst slobodno da podjele svi portali koji su bez pitanja još jednom danas stavili nas na svoje naslovne i udarne vijesti. Posle upozorenja vazda su slijedile sankcije…”