Prva hidroelektrana izgrađena je na rijeci Krki po Teslinom patentu

Zanimljivosti 22.03.2021. 18:34h Uredništvo

Godine 1895. na Skradinskom buku je Ante Šupuk (1838. – 1904.), prvi Hrvat gradonačelnik Šibenika, u suradnji s inženjerom Vjekoslavom pl. Meicshnerom izgradio prvi sustav proizvodnje, prijenosa i distribucije izmjenične struje u svijetu, i tako pretekao amerikanca Forbesa čak za godinu dana! Forbesova hidroelektrana (po Teslinom patentu) na slapovima Nijagare u SAD, prva hidroelektrana u svijetu, proradila je 26. kolovoza, tj. dva dana prije Šupukove na slapovima Krke, ali je grad Buffalo električnu energiju iz te elektrane dobio gotovo godinu dana kasnije kada je izgrađen dalekovod i niskonaponska mreža. Najstariji hrvatski grad Šibenik imao je javnu električnu rasvjetu i izmjeničnu struju u kućama prije svih metropola u svijetu.

Turbina iz prve hrvatske hidroelektrane (snage oko 230 kW) izložena je u Nacionalnom parku Krka

Spomen ploča na ostatku zida Šupukove hidroelektrane postavljena je 1995. godine

OVDJE JE ČOVJEK
ČUVAJUĆI I ŠTUJUĆI BOŽJE DJELO
GRADEĆI PRIJE JEDNOG STOLJEĆA KRKU
UPISAO SVOJOM RUKOM HRVATSKU
U POVIJEST SVIJETA …

Godišnje kroz NP “Krka” prođe više od pola milijuna turista, i malo njih zna da u Europi nema nijedne suvremene države, s nepromijenjenim imenom države, naroda i jezika, koja bi bila starija od Hrvatske. I da na početku hrvatskog pisma (hrvatske glagoljice) stoji slovo AZ, to jest znak križa.

Rijeka Krka sa svojih sedam slapišta, 2 sutoka, 5 pritoka i 11 jezera, na svom putu do mora, dugom 72 kilometra, probija se kraškim područjem kroz kanjone s liticama visokim i do 180 m

Nacionalni park «Krka» pripada mediteranskom području i odlikuje se bogatom biocenozom. U njenim vodama, jezerima, močvarama, kanjonima i na njenim obalama živi 860 vrsta biljaka i oko 200 vrsta životinja, od kojih čak 10 endemskih. Posebno su značajna staništa danas ugroženih vrsta, divlje mačke i vidre.

U parku se nalaze ostaci srednjovjekovnih hrvatskih utvrda iz 14. stoljeća: Kamičak, Trošenj-grad, Nečven-grad, Bogočin-grad i Ključica. Tu su i franjevački samostan iz 1445. i crkva izgrađena 1576. na otočiću Visovcu.

Skradinski buk je najduži i najljepši slap na rijeci Krki i jedan je od najpoznatijih prirodnih ljepota Hrvatske

Carski vidikovac je izgrađen 1875., u čast caru Franji Josipu I. za njegova posjeta Skradinskom buku

Slapovi na Krki nisu tek fizičke zapreke u vodenom toku nego živa bića koja se rađaju, rastu i umiru. Sedrotvorci (alge i mahovine) talože vapnenac koji stalno izgrađuje i podiže sedrene barijere i stvara slapove. Veći dio žive sedre nastao je prije manje od 10 000 godina, dok je mrtva sedra stara oko 125 000 godina.

Sposobnost “proizvodnje” prirodnog sapuna još je jedno neobično svojstvo Krke i njenog ušća

Obilna pjena koja se pojavljuje ispod slapova Skradinskog buka nastaje kada preko Skradinskog buka slatkovodni fitoplankton iz Visovačkog jezera dospije do sloja slane morske vode u Prukljanskom jezeru i tu “eksplodira” zbog fenomena osmoze. Iz raspadnutih fitoplanktona oslobode se saponini, organska tvar zbog koje se stvara sapunica, koja nije ni štetna ni otrovna nego čisti, prirodni proizvod.

Na Skradinskom buku i Roškom slapu nalaze se mlinice i stupe, obnovljene i u “turističkoj” funkciji

Mlinice (vodenice) – postojale su i u rimskim vremenima, a prvi se put spominju 1251. godine u dokumentu kralja Bele III. Zakup mlinica plaćao se do dvije tisuće zlatnika godišnje. Osim žitarica u njima se mrvio i buhač – prirodni pesticid.

Stupe čekičare – naprave u kojima snaga vode pokreće drvene batove koji omekšavaju grubu vunenu tkaninu

Iz Skradinskog buka moguće je plovnim putem u gornjem toku posjetiti ušće rijeke Čikole, Visovačko jezero, franjevački samostan na otoku Visovcu, kanjon Među gredama i Roški slap

Površinski sloj Prukljanskog jezera slatka je voda rijeke Krke, a ispod dubine od 1,5 metra je slana i topla morska voda (u ljetnim mjesecima do 31 stupnja).

NP “Krka” otvoren je cijele godine. Službeni plovni ulaz je u Skradinu, na Prukljanskom jezeru, odakle se posjetitelji prevoze brodovima Nacionalnog parka do Skradinskog buka, a cestovni ulaz je na Lozovcu.