• RAMA-ĐAKOVO: ZNAKOVI IDENTITETA – RAMA U DRAČICAMA
  • RAMA-ĐAKOVO: ZNAKOVI IDENTITETA – RAMA U DRAČICAMA
  • RAMA-ĐAKOVO: ZNAKOVI IDENTITETA – RAMA U DRAČICAMA
  • RAMA-ĐAKOVO: ZNAKOVI IDENTITETA – RAMA U DRAČICAMA

RAMA-ĐAKOVO: ZNAKOVI IDENTITETA – RAMA U DRAČICAMA

Društveni identitet odgovor je na pitanje „tko smo mi“? Odgovor na tu rečenicu ponekad je teško dati, ali mali dio Đakova pod nazivom Dračice u velikoj mjeri je ujedinjen je u odgovoru. Veliki dio stanovništva emigrirao je s prostora Rame u srce Slavonije.

Piše: Marija Rotim, mag. hist.

Šezdesete i sedamdesete godine dvadesetog stoljeća intenzivno je razdoblje za migracije stanovništva van, ali i unutar komunističke Jugoslavije. Prilike za iseljavanje s prostora Rame na prostor plodne Slavonije iskoristili su mnogi. Blagodati plodne zemlje, potrebe za radnom snagom i mogućnosti lakog pronalaska zaposlenja rezultiralo je za lančanim migracijama na prostor Đakovštine.

Dračice su posebna đakovačka četvrt koja je nastala naseljavanjem radničke klase pretežito s teritorija Bosne i Hercegovine te se proteže na sjevernu stranu grada Đakova. Direktna veza s prostorom Rame svakako su  prezimena koja nose žitelji ove posebne četvrti. Identična su onima koji i danas obitavaju na prostoru Rame, a to su: Jukići, Andričići, Dedići, Zegnali, Čališi, Beškeri, Rotimi, Tadići, Gazilji, Pernari, Paponje te još brojni.

Osim prezimena poseban identitet, koji odudara od klasičnog slavonskog karakterističnog za to područje, očituje se i u mozaiku župske crkve Dobrog pastira. Mozaik je djelo akademskog slikara Vladimira Meglića i prikazuje Dobrog pastira, zaštitnika župe te s lijeve strane crkvene velikodostojnike, a s desne strane pripadnike župske zajednice. Iako je u autorovoj prvotnoj zamisli izostavljena Ramkinja ona je u konačnoj realizaciji dodana. Da je to tako, razvidno je iz fotografije koja prikazuje izvornu ideju mozaika. U prvom planu mozaika nalaze se nošnje tradicionalne zlatom vezene za đakovački kraj te one iz ostatka Hrvatske, ali isto tako u punom stasu prikazana je mlada djevojka u tradicionalnoj ramskoj nošnji. Razvidno je i iz ovog likovnog prikaza da je ramski identitet utkan u ovu gradsku četvrt. Kako je vidljivo na fotografijama, mozaik zauzima centralu poziciju iznad samog oltara i sastavan je dio kulturnog i vjerskog života Dračica.

Ulicama Dračica se i danas naše bake skupljaju u ljetnim predvečerjima na „silima“ gdje se prisjećaju starog kraja i razmjenjuju uspomene. Slušanje njihove priče jednako je zanimljivo kao i pogled na njihove ruke. Naime, tradicijsko sicanje, odnosno tetoviranje i danas se vidi kod stanovnica ove đakovačke četvrti. Tradicionalno tetoviranje datira se još u vrijeme turskih osvajanja i vladavine prostorom BiH. Stavljanje vjerskih obilježja označavalo je iskazivanje  kolektivne posebnosti i identiteta. Tu posebnost brojne djevojke, žene i bake donijele su sa sobom u Slavoniju. Na fotografijama se mogu vidjeti primjeri tetovaža koje i danas ponosno nose  žene koje žive u Đakovštini.

A da na mladima svijet ostaje svjedoči sve veća popularnost sada već legendarnog Nogometnog kluba Dračice koji je svoje početke imao još u 1971. godini, a danas predstavlja mjesto okupljanja i održavanje svojevrsnog identiteta četvrti. Vezu s ramskim krajem održavaju različitim akcijama gdje posjećuju Ramu i zajedno sa svojom navijačkom skupinom Otvarač održavaju i povezuju mlađe generacije s ramskim identitetom koji u ovoj četvrti ne jenjava bez obzira na različite društvene okolnosti koje pogađaju Slavoniju – posebice iseljavanje.

Čuvanje identiteta važno je za svaku osobu i zajednicu stoga je važno ukazivati na posebnosti društava koji vezu sa svojom prošlosti nastoji očuvati, njegovati te prenositi na mlađe naraštaje.

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar

Marketing