Ramska sušena ovčetina kao specijalitet
Ramski Vjesnik je već ranije pisao o životu Ramljaka na planini. To su bili tekstovi i fotografije koje govore o stočarstvu na ramskim planinama.
Sve do zadnjih nekoliko desetljeća malo koja obitelj koja živi na selu u Rami a da nije imala barem nekoliko ovaca. To jasno govori koliko je značio uzgoj ovaca za stanovništvo. Bio je to značajan izvor hrane, ali i materijala za izradu odjevnih predmeta. Vuna se koristila za pletivo, tkanje, a koža za izradu prekrivača, obuće… I još uvijek se često spominje i traži ramski sir iz mišine.
Foto: Mladen Topić
O velikom uzgoju i planinskim kućama svjedoče i neki povijesni dokumenti koji govore o trgovini stadima, vunom, sirom, mesom… U naseljima ispod Mosora stanovnici se još sjećaju različitih predaja pa tako prijatelj Rame, iz Gornjeg Sitnog iz Poljica, Pave Gruica reče: „Naši stari su znali često pričati o Ramljacima koji su dolazili sa stadima ovaca na prezimljavanje u njihove krajeve. Kada bi ovce zabilile Mosor to bi bila lipota Božja.“
Brojne generacije Ramljaka rođene su upravo u planinskim stanovima na Draševu, Zahumu, Proslapskoj planini, Makljenu, Vranu…
Danas je to sasvim drugačije. Dosta manje je uzgajivača, ali se grla ovaca u Rami mogu brojati tisućama. Više se ne koristi vuna te su uzgajivači prisiljeni davati je u bescjenje i nerijetko je uništavati. Ponetko pravi sir. No, najviše se uzgajaju ovce za prodaju mesa.
Priprema i sušenje ovčetine
Sušena ovčetina, bravetina priprema se odabirom sirovine, žive stoke koja je za klanje unaprijed pripremljena i dohranjena kako bi stekla odgovarajuću masu za klanje. Ako je sirovina dobra i izlazni proizvod mora biti dobar.
Različiti su ukusi kod kupaca, nekima odgovara deblja (sa više masti), dok drugi traže neku „osrednju“ s podjednakom količinom masti i mesa. Stariji kupci preferiraju masniju što je zasigurno( nadam se da ovo neće doći u uši njihovim liječnicima), ostatak iz prošlosti kada se fizički naporno radilo, a masti nije bilo dovoljno kao izvor energije. Mnogi ljudi ne preferiraju sušenu ovčetinu zbog specifičnog mirisa i okusa, oni koji je vole u njoj guštaju.
Postupak pripreme za sušene nije nikakva tajna ni mudrost
Polovinom studenog počinje klanje i priprema. Potrebno je odvojiti meso od kosti, nakon toga osoliti običnom kuhinjskom soli, ostaviti da se usoli dva do tri dana i onda staviti na sušenje.
Sušenje na uobičajeni način u dobro prozračnim pušnicama u kojoj je potrebno ložiti vatru najmanje 15 dana. Bitan je odabir drva za sušenje po mogućnosti suha bukovina, izbjegavati četinjače zbog smole.
Uglavnom se osuši kroz mjesec dana i spremna je cijelosti za konzumaciju.
„Većina kupaca rezervira unaprijed i to je već neki oblik tradicije, zadnjih nekoliko godina je ustaljena količina oko 40 komada, polovinu sušimo mi ostalo suše kupci. Za plasman sada nema problema, još uvijek je potražnja veća od ponude. Dobra kvaliteta ima i dobru cijenu, rad je isplativ.“ – kazali su za Ramski Vjesnik iz obitelji Šarčević koja ima farmu ovaca na Zahumu.
Kako saznajemo radi se uglavnom o domaćim kupcima. Uz malo promocijskih aktivnosti područje kupaca bi se proširilo, a time i prodaja na obostrano zadovoljstvo.
Za sve koji žele lijepu i ukusnu ovčetinu ponovno ili pak prvi put kušati rado ćemo uputiti na proizvođače takve vrste suhog mesa.
