Ramske šljive izvožene u inozemstvo
Ramski svijet nije imao nikakve mogućnosti da zaradi novac. Radova nije bilo, stoka se teško prodavala, žita nije bilo ni za domaće potrebe. Nešto se ipak pokušalo: izvoz šljiva. Tako je iz prozorske općine ujesen 1962. godine izvezeno 100 vagona trgane šljive. Trebalo je otrgnuti svaku šljivu zajedno s peteljkom i složiti u gajbu. Narod je ispočetka savjesno slagao i pazio na sve detalje, ali kako su činovnici koji su primali šljive bili, po običaju, podmitljivi to je utrpano mnogo nekvalitetne robe. Mnogo je šljiva vraćeno i strunulo u vagonima na povratku iz Njemačke do Sarajeva. Gramzljivost i aljkavost upropastili su i ovu priliku da se nešto u ovom kraju zaradi.
Zanimljivo je koliko nedostatak pravnog poretka može ljude pogrešno usmjeriti i dovesti do zloporaba. U Rami, kao i u cijeloj Bosni, narod nije doživljavao vlast kao svoju pa je zato varanje državnih činovnika smatrano ako ne kreposnim, ono sigurno korisnim i dopuštenim činom, a činovnici su uvijek bili podmitljivi, osim djelomično u doba austrougarske uprave u Bosni. U novom socijalističkom poretku na položaje su došli ljudi bez dovoljno školske spreme i stručnog znanja, skloni samovolji i lakomi na dobitak. To je narod iskorištavao pa se snalazio gdje god je mogao, a mogao je na mnogim područjima. Podmićivalo se šumara da bi se usjeklo više stabala nego što se platilo, podmićivalo se procjenitelja usjeva da bi se dalo manje otkupa, čak su i učitelji podmićivani da bi đaci dobro prolazili bez učenja i truda. To se pokazalo tek kad bi ramska mladež došla u druge školske centre, ali je sva sreća što ni ostali đaci u tim centrima nisu prolazili isključivo od pokazanog znanja.
Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća
